Pregled najvažnijih događanja iz glazbenog svijeta (te onog povezanog s glazbom) za dan 13. veljače.
1940. Earl ‘Fatha’ Hines je sa svojim orkestrom snimila svoj klasik “Boogie Woogie on St. Louis Blues”.
1950. pjesma “Chattanoogie Shoe Shine Boy” Reda Foleya, američkog pjevača, skladatelja i radijskog voditelja koji je unaprijedio country glazbu, osvojila je prvo mjesto američke ljestvice.
1961. Frank Sinatra pokrenuo je vlastitu izdavačku kuću, Reprise Records, s ciljem da si na pločama da više umjetničke slobode. S tim u svezi je i zaradio nadimak “The Chairman of the Board.” (“Predsjednik uprave”). Jedno od temeljnih principa izdavačke kuće pod Sinatrinim vodstvom bilo je da se svakom umjetniku da puna kreativna sloboda i, na neki način, potpuno vlasništvo nad svojim radom. Reprise je s vremenom postala matičnom kućom nekih od najutjecajnijih svjetskih glazbenika, kao što su: Neil Young, Jimi Hendrix, Joni Mitchell, Randy Newman i The Beach Boys.
1965. Gary Lewiss snimo je “Count Me In”.
1966. The Rolling Stones su se pojavili u “The Ed Sullivan Show.” Zbog straha od provokativnih tekstova, nastup je snimljen dan prije.
1966. Cher je snimila “Bang Bang”. Pjesmu je napisao njezin tadašnji suprug Sonny Bono i objavljena 1966. godine. Dostigla je 3. mjesto britanske i 2. mjesto američke Billboard Hot 100 ljestvice u samo tjedan dana. Na kraju je postala jedna od Cherinih najprodavanijih singlica 1960-ih.
1969. Bob Dylan je snimio verziju pjesme ‘Lay, Lady, Lay’ u Columbia Recording Studiu u Nashvilleu, Tennessee. ‘Lay Lady Lay’ je izvorno napisana za soundtrack filma Midnight Cowboy, ali nije dostavljena na vrijeme kako bi bila uključena u film. Pjesma je na koncertu postala standard te je obrađena od strane mnogih glazbenika, uključujući, između ostalih: The Byrds, Ramblin’ Jack Elliott, The Everly Brothers, Neil Diamond, Melanie, The Isley Brothers, Duran Duran, Hoyt Axton i Isaac Hayes amongst others.
1970. otvoren je kultni zagrebački klub “Saloon” na adresi Tuškanac 1. Zlatne godine kluba bile su kraj 1970-ih i 1980-e.
1972. Led Zeppelin su bili prisiljeni otkazati koncert u Singapuru nakon što su vlasti odlučile da ne mogu napustiti zrakoplov zbog njihove predugačke kose.
1974. David Bowie je odbo ponudu Gay Liberation grupe da napiše prvu svjetsku homoseksualnu himnu.
1977. ‘Don’t Cry For Me Argentina’ u izvedbi Julie Covington našla se na vrhu britanske ljestvice singlova. Pjesma je dio mjuzikla ‘Evita’ o životu Evite Peron, supruge argentinskog predsjednika Juana Perona. Mjuzikl su skladali Andrew Lloyd Webber i Tim Rice.
1978. Dire Straits su započeli sa snimanjem debitantskog albuma u Basing Street studiu u London. Čitav projekt je stajao 12,500£. Album je uključivao antologijsku pjesmu ‘Sultans of Swing’ te je proveo 132 tjedna na britanskoj listi albuma. Knofler je inspiraciju za pjesmu “Sultans of Swint” dobio nakon što je nazočio koncertu osrednjeg jazz benda koji je svirao u kutu gotovo praznog puba. Na kraju izvedbe, pjevač je stao za mikrofon i rekao da se oni zovu “Sultans of Swing.”
1981. kultni album Pink Floyda, ‘Dark Side of the Moon’, postavio je američki rekord po najduljem neprekinutom boravku na Billboardovoj ljestvici albuma. Album je na ljestvicu došao u ožujku 1973., a 13. veljače dosegao je 402. tjedan na njoj. Tamo se zadržao do travnja 1988., odnosno 724 tjedna. U tom vremenu samo je jedan tjedan proveo na vrhu ljestvice.
1982. s groblja u Orange Parku na Floridi ukradena je nadgrobna kamena ploča Ronniea Van Zanta, pjevača grupe Lynyrd Skynyrd teška preko 130 kilograma. Policija ju je pronašla dva tjedna kasnije u koritu presušene rijeke.
1983. Marvin Gaye je nezaboravno izveo američku himnu na utakmici NBA lige.
1987. grupa Metallica završila je svoju prvu europsku turneju pod naslovom „Damage Inc.“ na Frolundaborgu u Göteborgu, Švedska, na tragičan način. Unatoč iznimnoj posjećenosti koncerata, izgubili su basista Cliffa Burtona, koji je poginuo kada je njihov autobus kojim su putovali na turneji skliznuo s ceste.
1988. Michael Jackson je kupio ranč u Santa Ynezu, Kalifornija te ga nazvao “Neverland.”
1992. Motley Crue napustio je pjevač Vince Neil. Zamijenio ga je John Corabi, ali se Neil ponovno vratio 1996. Sastav se početno gibao u vodama hard rocka i heavy metala, no s trećim studijskim albumom „Theatre of Pain“ iz 1985. godine, usmjerili su se prema glam metalu. Zadnji album „Saints of Los Angeles“, objavljen je 24. lipnja, 2008. godine, a završni koncert održali su na Staru godinu, 31. prosinca 2015. godine.
1996. slavni boy band Take That najavili su razlaz nakon šest zajedničkih godina. Ponovno su se okupili 2005. godine.
1998. policija je uhitila pjevača grupe Stone Roses, Iana Browna, na aerodromu u Manchesteru zbog incidenta na letu iz Pariza. Brown je proglašen krivim u kolovozu iste godine te je osuđen je na 4 mjeseca zatvora. British Airways su mu zabranile da leti njihovom avio kompanijom.
2001. gitarist Peter Frampton primio je nagradu za životno djelo Orville H. Gibson, koja se smatra ‘Oscarom gitarske industrije’. Frampton je poznat po članstvu u grupama Humble Pie i The Herd.
2004. grupi Led Zeppelin dodijeljena je nagrada Grammy za životno postignuće. Na dodjeli su bili Jimmy Page, John Paul Jones i Jason Bonham. Robert Plant nije bio nazočan obzirom da je bio zauzet novim albumom i turnejom.
2005. čitatelji britanskog lista The Sun izglasali su George Michaelovu pjesmu ‘Careless Whisper’ najboljim britanskim pop singlom u posljednjih 25 godina. Na drugom mjestu našla se pjesma “Wonderwall” grupe Oasis dok je treće plasirana bila Kate Bush singlom ‘Wuthering Heights’. U prvih 10 ugurali su se još: No.4, Robbie Williams, ‘Angels’, No.5, The Jam, ‘Going Underground’, in equal 6th, Sex Pistols, ‘God Save The Queen’ and Joy Division, ‘Love Will Tear Us Apart’, 7th was Queen, ‘We Are The Champions’, 9th, The Stone Roses, ‘Fool’s Gold’ i 10th The Undertones ‘Teenage Kicks’.
2005. folk rockeri Wilco su dobili Grammy za najbolji album alternativne glazbe i najbolji omot, a radilo se o njihovom petom albumu, ‘The Ghost Is Born’.
2005. Ray Charles osvojio je posthumno čak osam Grammyja za svoj posljednji album pod naslovom “Genius Loves Company”.
2007. Rodu Stewartu je plaćeno milijun dolara kako bi nastupio na rođendanskoj zabavi milijardera Stevea Schwarzmana povodom njegovog 60-og rođendana. Jednosatni nastup održao se u Park Avenue Armoryu u New Yorku.
2011. album grupe Arcade Fire pod naslovom „The Suburbs“ osvojio je nagradu Grammyja za album godine, čime je nadmašio Eminemov povratnički album „Recovery“. Većina nazočnih ovaj kanadski bend nije niti poznavala pa se na Internet tražilicama upisivao pojam “Who Is Arcade Fire?”. Na istoj dodjeli nagrada dogodilo se još jedno iznenađenje kad je Esperanza Spalding pobijedila Justina Biebera u kategoriji najboljeg novog izvođača te tako postala prva jazz umjetnica koja je osvojila ovu nagradu. The Black Keys su dobili Grammy za najbolji album alternativne glazbe za ‘Brothers’ (Rolling Stone je album proglasio drugim najboljim izdanjem 2010. godine).
2012. Adele je pobijedila u svih 6 kateogrija u kojima je bila nominirana za nagradu Grammy. Britanska pjevačica osvojila je Grammya za pjesmu godine (Rolling In the Deep), za najbolju pop solo izvedbu (Someone Like You), najbolji pop vokalni album (21) te za snimku godine i kratku video formu (Rolling In the Deep).
2013. Lady Gaga je bila prisiljena odgoditi svjetsku turneju nakon što je doživjela ozljedu zbog koje nije mogla hodati.
2018. Grupa The Sonics održala je koncert u Vintage Industrial Baru. Kako je bilo možete pročitati ovdje.
Objavljeno
1967. The Beatles su u SAD-u za Capitol Records objavili singl s dvostrukom A stranom ‘Strawberry Fields Forever/Penny Lane’. Singl je na top listi u SAD-u proveo 10 tjedana i dosegao je poziciju broj 1.
1967. Dolly Parton objavila je svoj debitantski album s kreativnim naslovom „Hello, I’m Dolly“. Neke pjesme kao što su “Dumb Blonde” i “Something Fishy“ ušle su u Top 20 hitova. Album je privukao pozornost country velikana Portera Wagonera, koji je pozvao Dolly kao gošću u njegovom popularnom TV showu, što je bio začetak njihove plodonosne suradnje.
1970. objavljen je prvi heavy metal album svih vremena, istoimeni album prvijenac benda Black Sabbath. Album je snimljen u jednom danu (točnije u 12 sati) najesen 1969. godine. Kako bi pridodali mističnost izdanju, menadžer Patrick Meehan zamolio je članove benda da ne daju nikakve izjave za javnost. Plan je uspio i album se uspio u roku od tjedan dana prodati u preko 5 tisuća primjeraka. Njihov prvi singl “Evil Woman” nije se uspio popeti na ljestvica, ali je album u Velikoj Britaniji dosegnuo čak osmo mjesto.
1976. u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljen je album “Frampton Comes Alive” Petera Framptona.
1996. The Fugees su objavili „The Score“, svoj drugi studijski album. Dosegao je vrh ljestvica država diljem svijeta i pomaknuo granice hip-hop glabe. NažaIost, bio im je to i zadnji album, jer su se nedugo poslije toga razišli.
1996. Tupac Shakur je objavio svoj peti album, ‘All Eyez on Me’. Album je bio na vrhu američke ljestvice albuma, a izbacio je dva singla na američkom broju jedan, ‘How Do U Want It’ i ‘California Love’. Album je smatran jednim od najboljih rap albuma svih vremena. Rolling Stone ga je proglasio 50. najboljim albumom 1990-ih.
Rođeni
1913. Tennessee Ernie Ford, rođen kao Ernest Jennings Ford, američki glazbenik, autor hitova ‘Sixteen Tons’ i ‘The Shotgun Boogie’. Inauguriran je u Country Music Hall of Fame 1990. i Gospel Music Hall of Fame 1994. Preminuo je 1991. godine.
1920. Boudleaux Bryant, tekstopisac zajedno sa suprugom Felice. Napisali su hitove The Everly Brothers, “Bye Bye Love”, “All I Have To Do Is Dream” i “Wake Up Little Susie”, kao i “Raining In My Heart”, koji je bio hit za Buddyja Hollyja. Bryant je preminuo 25. lipnja 1987.
1942. Peter Tork, vokalista, klavijaturista i basista američke grupe The Monkees (1967. UK & SAD #1 singl ‘I’m A Believer’ + 10 SAD & 8 UK Top 40 singlova). Povrh toga bio je glumac. Preminuo je 2019. godine.
1943. William Frank ‘Bill’ Szymczyk, američki producent i inžinjer. Producirao je albume poput ‘Hotel California’ The Eaglesa, ‘Face Dances’ The Who, ‘The Smoker You Drink, The Player You Get’ Joea Walsha i ‘Completely Well’ B.B. Kinga.
1944. Stockard Channing, brodvejska glumica, zapažena po ulozi Betty Rizzo u „Briljantinu“ (1978.)
1945. King Floyd, soul pjevač, poznat po hitu „Groove Me“ (1970.). Njegov debitantski album „A Man In Love“ sadržavao je pjesme koje je napisao zajedno s Dr. Johnom, ali nije uspio ostvariti uspjeh na top-ljestvicama. Preminuo je 2006. godine.
1950. Peter Gabriel, prvi pjevač grupe Genesis. Nakon što je 1975. napustio Genesis, Gabriel je nastavio uspješnu solo-karijeru čijim vrhuncem se obično smatra album ‘So’ (1986.), komercijalno najuspješnijim u njegovoj karijeri. Na njemu je snimio pjesmu “Sledgehammer”, koja je 1987. godine osvojila devet nagrada MTV te poslije postala poznata kao najizvođenija u povijesti MTV-ja. Kasnije je postao poznat i kao jedan od najistaknutijih humanitaraca među svjetskim glazbenicima te promotor svjetske etno glazbe.
1951. Rod Dees, pjevač engleske revival grupe Showaddywaddy, koja je 1976. imala singl na britanskom broju 1 sa svojom verzijom “Under The Moon Of Love”. Showaddywaddy su proveli 209 tjedana na britanskoj ljestvici singlova, a imali su 10 singlova na top 10.
1952. Ed Gagliardi, basista englesko-američkog benda Foreigner, koji je 1985. imao broj 1 singl u SAD-u i Britaniji ‘I Want To Know What Love Is’. Jedan su od najprodavanijih bendova svih vremena s prodanih preko 80 milijuna ploča.
1956. Peter Hook, rođen kao Peter Woodhead, britanski basist, najpoznatiji kao član Joy Division i New Order. Svirao je i u sastavima Revenge, Monaco i Freebass. Trenutno s pratećim sastavom The Light izvodi pjesme svoja prva dva benda.
1961. Henry Rollins iz grupe Black Flag. Osvojio je nagradu Grammy kao pjevač i kantautor. Umjetnik je spoken worda, pisac i pjesnik, televizijski i radijski voditelj, te povremeno kao glumac, komičar i ‘posuđivač’ glasova za razne fimove. Najpoznatiji je po svom radu s hardcore punk skupinom “Black Flag” od 1981. do 1986., ali i kao vođa skupine “Rollins Band” od 1987. godine. Zanimljivo je da je jedan od zagovornika alternativnih načina života te se žestoko suprotstavlja uživanju ikakvih droga, uključujući alkohol i duhan.
1966. Freedom Williams, pjevač američke grupe C+C Music Factory, koja je 1991. imala singl na britanskom broju 4, “Things That Make You Go Hmmm…”, i iste godine singl na američkom broju 1, “Gonna Make You Sweat”.
1971. Sonia Evans, poznatija samo kao Sonia, engleska pop pjevačica i glumica koja je 1989. imala singl na britanskom broju 1, “You’ll Never Stop Me Loving You”.
1971. Matt Berninger, američki pjevač, najpoznatiji kao suosnivač i član The National. Dijelom je i dua EL VY.
1972. Robert Harrell, basist američkog rock sastava 3 Doors Down, koji je 2003. imao singl na američkom broju 4, “When I’m Gone”, i 2005. album na američkom broju 1, “Seventeen Days”.
1974. Robert Peter ‘Robbie’ Williams, britanski glazbenik i glumac. Nakon što je postigao veliku popularnost kao član boy banda Take That, 1996. započinje samostalnu karijeru tijekom koje je postao globalna pop zvijezda. Prvih sedam albuma su bili na vrhu britanske ljestvice, aukupno je prodao 19 milijuna albuma samo u Britaniji. Skupio je čak 17 Brit Award-a, više nego itko drugi, a drži i Guinessov rekord po najbrže prodanim ulaznicama za jednu turneju. Dio je UK Music Hall of Fame. Najpoznatiji singlovi su mu ‘Millenium’, ‘She’s the One’, ‘Rock DJ’, ‘The Road to Mandalay’, ‘Feel’ i ‘Tripping’. Godine 2010. ponovno se pridružio Take That te ih napustio po drugi puta 2014.
1976. Leslie Feist, kanadska glazbenica. Karijeru je počela kao član kolektiva Broken Social Scene, a paralelno je 1999. započela samostalnu karijeru, koja do izražaja dolazi albumima ‘Let It Die’ (2004.) i ‘The Reminder’ (2007.). Dobitnica je pet Juno nagrada, a nominirana je četiri puta za Grammy.
Preminuli
2001. George Simon, jazz skladatelj koji je osvojio Grammyja 1978. kao tekstopisac na albumu Binga Crosbyja „A Legendary Performer“. Umro je u 88. godini.
2002. Waylon Jennings, country izvođač, koji je osim countrya, svirao je i druge vrste glazbe. Dobar prijatelj bio mu je legendarni Willie Nelson, s kojim je svirao i snimio mnogo dueta na albumima. Zajedno su stvorili prvi platinasti album u povijesti countrya. Tijekom 1970-ih povezivali su ga s pokretom “odmetnutih” country umjetnika, ljudima koji nisu htjeli pristati na uvjete i zvuk u tadašnjem Nashvilleu. Preminuo je u 64. godini.
2025. Dubravko Majnarić, urednik, diskografski vizionar i neumorni promicatelj jazz glazbe. U rodnim Delnicama je završio osnovnu školu i gimnaziju. Glazbeno obrazovanje stekao je privatnom podukom (klaviri harmonika ). Godine 1954. preselio je s obitelji u Zagreb, gdje je nastavio s obrazovanjem i 1967. diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1988. usavršavao se u vođenju i uređivanju glazbenih emisija kod prof. Dicka Wrighta na Kansas University, SAD. Majnarićev put bio je prožet strašću prema glazbi i predanošću njezinoj promociji i očuvanju. Od prvih koraka u svijetu jazza kao član orkestra Ive Robića, preko uređivanja brojnih glazbenih emisija na HRT-u, umjetničkog ravnateljstva u Tvornici gramofonskih ploča Jugoton (1973. – 1985.) i Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog (1985. – 2003.), preko članstva u Upravnom odboru Muzičke omladine (danas Hrvatske glazbene mladeži, 1986. – 1990.) i predsjedanja Upravnim vijećem Koncertne direkcije Zagreb (2009. – 2013.) pa sve do njegovih mnogobrojnih autorskih glazbenih programa, Dubravko Majnarić je svojim radom definirao i oblikovao kulturnu scenu Hrvatske. Njegova vizija i trud doveli su do spašavanja i revalorizacije fonoarhivske građe Croatia Recordsa (nekadašnjeg Jugotona), čime je sačuvana bogata diskografska povijest naše zemlje. Dubravko Majnarić dao je značajan doprinos i proučavanju i dokumentiranju diskografije i glazbene industrije u Hrvatskoj kroz niz stručnih radova. U knjizi Povijest diskografije u Hrvatskoj (1983.) istražio je razvoj i utjecaj diskografske produkcije na hrvatsku glazbenu scenu. Njegov rad Razvoj, vrednovanje i čuvanje tonskih zapisa (1994.) objavljen u Hrvatskom državnom arhivu, bavi se očuvanjem i arhiviranjem tonskih zapisa kao dijela nacionalne kulturne baštine. U Diskografskoj industriji (1998.) analizirao je ulogu diskografije u kulturnoj politici Hrvatske, dok je u radu Glazba i diskografija (2001.) dao viziju njezine budućnosti u kontekstu kulturnog razvoja zemlje. Enciklopedijski doprinos ostvario je kroz tekst Hrvatski diskografi (2004.), a u Leksikonu radija i televizije (2006.) obradio je 38 leksičkih jedinica o istaknutim hrvatskim glazbenim osobama i ulozi radija u glazbenoj promociji. Osim toga, napisao je brojne popratne tekstove za diskografska izdanja Croatia Recordsa, Cantusa i Orfeja, pridonoseći stručnoj valorizaciji glazbenih djela. Njegovi radovi ostaju temeljna referenca za proučavanje hrvatske diskografije i njezine kulturne uloge. Osim što je bio vrhunski glazbeni stručnjak, bio je i neumorni pedagog, promicatelj glazbene edukacije te istinski zaljubljenik u umjetnost. Njegove suradnje s Big Bandom HRT-a i Društvenim big bandom Hrvatskog glazbenog zavoda ostaju trajni svjedoci njegova umjetničkog djelovanja. Didaktički je vodio koncerte HGM-a, Big banda HRT-a i Big banda HGZ-a, a u sklopu programsko–kreativnih poslova u KD Vatroslava Lisinskog uveo je 1985. stalni ciklus Mladi u Lisinskom, čime je dao priliku i potporu brojnim mladim glazbenicima, omogućivši im prve korake prema profesionalnoj karijeri. Taj je njegov ciklus u kontinuitetu doživio 25. sezonu predstavljajući niz danas afirmiranih glazbenika. Dubravko Majnarić osobno je volio istaknuti jedan od mnogobrojnih projekata koje je ostvario za vrijeme ravnateljstva u KD Vatroslav Lisinski, a to je koncertna izvedba Osme simfonije Gustava Mahlera, ostvarena u tijeku ratnih zbivanja, u koju je bilo uključeno više od 550 umjetnika, kao i povratak na scenu Vice Vukova, s 18 rasprodanih koncerata u Dvorani. Za svoj doprinos kulturi i glazbi nagrađen je najvišim priznanjima, uključujući Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (2001.), posebnu plaketu Hrvatske glazbene unije u povodu 40 godina djelovanja (2008.). te Porin za životno djelo (2014.). No, najvažnije nasljeđe koje ostavlja iza sebe nisu samo priznanja, već nebrojeni umjetnici, kolege i ljubitelji glazbe kojima je kroz desetljeća rada podario neprocjenjive trenutke umjetničke mudrosti. Bio je jedan od onih omiljenih, svima drag i ugodan. Hrvatsko društvo skladatelja izražava duboku sućut obitelji, prijateljima i kolegama Dubravka Majnarića. Njegova glazba, vizija i naslijeđe nastavit će živjeti kroz generacije koje dolaze, a njegov doprinos hrvatskoj kulturi nikada neće biti zaboravljen. (Izvor: objava za medije Hrvatskog društva skladatelja)
Autori: Filip Katić, Dragutin Andrić i Matija Francuz
