Pregled najvažnijih događanja iz glazbenog svijeta (te onog povezanog s glazbom) za dan 30. kolovoza.
1949. Hank Williams je u Herzog studiju u Cincinnatiju snimio jednu od svojih najpoznatijih pjesama, ‘I’m So Lonesome I Could Cry’. Rolling Stone je pjesmu proglasio trećom najboljom country pjesmom i 111. najboljom pjesmom ikada. Obradili su ju Johnny Cash, Dean Martin, Del Shannon, Bob Dylan, Roy Orbison, Elvis Presley…
1968. američki bend the Byrds objavio je šesti album, naziva “Sweetheart of the Rodeo”. Album je postao simbol losangeleskog country rock pokreta kroz čitave 1970-e, a izniman utjecaj imao je i na alternativni country žanr 1990-ih i 2000-ih.
1969. održan je drugi od tri dana drugog izdanja Isle of Wight festivala. To izdanje se najviše pamti po nastupima Boba Dylana, njegovom prvom velikom nastupu nakon tri godine, te onom The Who.
1969. Zager & Evans su započeli su trotjedni boravak na 1. mjestu britanske liste singlova sa “In The Year 2525”. Pjesma koju je napisao Rick Evens 1964. godine, također je provela šest tjedana na 1. mjestu američke top liste.
1975. na čelo američke ljestvice singlova stigao je ‘Get Down Tonight’ disco grupe KC and the Sunshine Band. Grupa je inače najpoznatija po hitu ‘That’s the Way I Like It’, koji je objavljen iste godine.
1975. ‘Atlantic Crossing’ Roda Stewarta je zasjeo na vrh britanske ljestvice albuma. U SAD-u je stigao do devetog mjesta. Na albumu su svirali Donald Dunn i Booker T. Jones iz Booker T. and the MG’s.
1975. Paul Kossoff, gitarista grupa Free i Back Street Crawler bio je “mrtav” 35 minuta nakon što je bolestan dopremljen u bolnicu. Kossoff je, inače, preminuo 19. ožujka 1976. zbog zatajenja srca uslijed dugogodišnje konzumacije droga.
1986. ‘Higher Love’ Stevea Winwooda je stigao do prvog mjesta američke ljestvice singlova. Ženski vokal na pjesmi je onaj američke pjevačice Chake Khan. Singl je skinut s uspješnog albuma ‘Back in the High Life’, Winwoodovog četvrtog samostalnog.
1990. održan je sprovod slavnog blues gitarista i pjevača Stevieja Rayja Vaughana, koji je poginuo nakon održanog koncerta u padu helikoptera tri dana ranije. Na sahrani su bili Kim Wilson, Jeff Healey, David Bowie (Vaughan je odsvirao solo na ‘Let’s Dance’), Charlie Sexton, članovi ZZ Top, Nile Rodgers, Colin James i Buddy Guy, između ostalih. Stevie Wonder, Jackson Browne i Bonnie Raitt otpjevali su ‘Amazing Grace’.
1992. Nirvana je održala svoj posljednji britanski nastup. Bili su headlineri Reading festivala, na čiju je pozornicu frontman Kurt Cobain radi šale došao u invalidskim kolicima. Na tom izdanju festivala nastupili su i Suede, Pavement, Ride, Public Enemy i Manic Street Preachers.
1997. ‘Mo Money Mo Problems’ Notorious B.I.G.-ja zasjeo je na vrh američke ljestvice singlova. Skinut je s albuma ‘Life After Death’, posthumno izdanog nakon tragične smrti svog autora ranije te godine.
2014. Kate Bush je postala prva žena s osam albuma istovremeno na britanskoj ljestvici, a općenito su više imali samo Elvis 1977. (12) i The Beatles 2009. (11). Prodaju albuma potakla je serija samostalnih koncerata Kate Bush, njenih prvih nakon 35 godina.
2016. izdanje Guinnessove knjige rekorda za 2017. navelo je podatak kako je kopija “White Albuma” grupe The Beatles u vlasništvu Ringa Starra službeno najskuplji LP ikad prodan na nekoj aukciji. Iz Guinnessa su potvrdili da je prodaja albuma iz prosinca 2015. putem aukcijske kuće Julien’s postavila rekord kada je prvo izdanje s kataloškim brojem 0000001, koje je Starr čuvao u vlastitom sefu u savršenom stanju više od 35 godina, prodano za 790.000,00$.
Rođeni
1935. John Edmund Andrew Phillips, američki glazbenik, producent i promotor. Najpoznatiji je kao osnivač grupe The Mamas and the Papas, suorganizator Monterey Pop festivala 1967. te autor hita ‘San Francisco (Be Sure to Wear Flowers in Your Hair) za Scotta McKenzieja. Preminuo je 2001. godine.
1939. John Peel, rođen kao John Robert Parker Ravenscroft, britanski novinar, DJ, prezenter i producent. Na BBC-jevom Radiju 1 počeo je raditi 1967. te idućih godina postao jedan od najpopularnijih britanskih radio DJ-eva. Održavanjem svojih ‘Peel Sessions’ popularizirao je mnoge žanrove alternativne glazbe, naročito punk i post-punk glazbe. Preminuo je u peruanskom gradu Cuzcu u dobi od 65 godina. 13. listopad je u Britaniji proglašen ‘Danom Johna Peela’, a šator s pozornicom gdje sviraju demo bendovi na Glastonburyju preimenovan je u ‘The John Peel Stage’.
1941. John McNally, gitarist engleske grupe The Searchers, s kojom je 1964. imao singl na britanskom broju 1, “Needles And Pins”, i iste godine singl na američkom broju 3, “Love Potion Number Nine”.
1951. Dana Rosemary Brown, irska pjevačica koja je 1970. pobjedila na Eurosongu sa pjesmom “All Kinds Of Everything”. Pjesma je bila i broj 1 u Velikoj Britaniji.
1954. Ronald Beitle, bubnjar američkog funk-rock benda Wild Cherry, s kojom je 1976. imao singl na američkom broju 1 “Play That Funky Music”. Pjesma je u Velikoj Britaniji bila tek na 7. mjestu.
1963. Paul Mark Oakenfold, britanski DJ i producent. Izabran je za najboljeg DJ-a svijeta 1998. i 1999. godine. Imao je šest britanskih top 10 singlova, među njima i remix pjesme ‘Rubberneckin’ Elvisa Presleyja.
1964. Robert Clivilles, producent i DJ s američke grupe C+C Music Factory, koji su 1991. godine imali singl na američkom broju 1, “Gonna Make You Sweat”.
1986. George Ryan Ross III, lead gitarist i pjevač američkog rock benda Panic! At The Disco, koji su 2008. imali album na australskom broju 1, “Pretty.Odd”. Album je u SAD-u i Velikoj Britaniji bio na 2. mjestu.
Preminuli
1995. Holmes Sterling Morrison Jr. (r. 1942.), američki glazbenik, najpoznatiji kao suosnivač, gitarist i povremeno basist grupe Velvet Underground. Svirao je i na solo albumima kolega iz VU, Nico (‘Chelsea Girl’ i Johna Calea (‘Antartida’). Nije dočekao inauguraciju VU u Rock and Roll Hall of Fame 1996., gdje su mu kolege iz grupe odale posebnu počast.
2026. Stjepan Jimmy Stanić, hrvatski glazbenik, gitarist, pjevač te kontrabasist. Rođen 20. siječnja 1929. u Zagrebu, Jimmy je glazbu upijao od najranije mladosti. Osim što je pjevao, svirao je gitaru i kontrabas. Tijekom karijere postao je jedan od najprepoznatljivijih predstavnika hrvatske zabavne i jazz glazbe, a posebnu je popularnost stekao zahvaljujući svom osebujnom humoru i šarmu. Godine 1954. snimio je svoju prvu singl ploču Cowboy Jimy / Ljetni ritam za Jugoton, kao član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere. Pjesmu je dobio upravo zbog nadimka Jimmy koji je označavao njegovu strast prema američkom jazzu i swingu, Louisu Armstrongu i elegantnom šarmu. Jedan od zanimljivih trenutaka njegove karijere je bio kada je u Zagrebu 1956. godine svirao kontrabas u orkestru slavnog američkog jazz trubača Dizzyja Gillespieja. Stanić je uskočio kao zamjena za kontrabasista Nelsona Boyda koji nije na vrijeme stigao iz Rima. Prvi album pod naslovom Đimi Stanić objavio je 1973. godine za tadašnji Jugoton. Crno-bijela fotografija Ivana Balića Cobre krasila je naslovnicu njegovog debitantskog albuma čije je likovno oblikovanje potpisuje Ivan Ivezić. Na albumu se nalazi pjesma Prolazi sve koja je obilježila njegovu preko 70 godina dugu i uspješnu karijeru u kojoj je objavio 14 studijskih albuma. Upravo po toj pjesmi zove se i njegov posljednji album iz 2022. godine. Riječ je o live albumu s koncerta održanog 2021. godine u pratnji Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem maestra Josipa Cvitanovića u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma. Na predstavljanju live albuma u Klubu kazališta Komedija Croatia Records mu je dodijelila posebno priznanje povodom 50 godina od izlaska njegovog debitantskog albuma. Posljednji studijski album publici je predstavio 2020. godine. Pod nazivom 91+, naslov albuma igra je riječi s njegovim godinama. Prolazi sve, Jutro će promijeniti sve, Moja kobila Suzy i Dimnjačar (u duetu s Barbarom Stanić) samo su neke od kultnih pjesama koje su tada predstavljene u novim aranžmanima Josipa Cvitanovića, ujedno i producenta albuma, uz tri potpuno nove pjesme: Smoky (u duetu s Barbarom Stanić), Mama Inez i obradu tradicionalne pjesme Dok sem bil ja dečko mlad. “Volim kad ljudi slušaju ono što mi pjevamo i sviramo, bili oni mladi ili stari, važno je da slušaju. Mladi često dolaze na naše koncerte jer možda još nisu imali priliku čuti takvu vrstu glazbe, a onda je otkriju, svidi im se i žele je slušati. ‘Don’t Worry, Be Happy’- to mi sviramo i pjevamo, a na svakome je da odluči želi li to slušati. Tko hoće, sluša, tko neće, ne mora”, ispričao je jednom prilikom Stjepan Jimmy Stanić. Jimmyjeve pjesme oblikovale su ukus generacija. Nikad nije glumio zvijezdu; pjevanje je za njega bilo zanimanje, životni stil i ljubav. Zato su ga voljeli i obični ljudi i glazbeni znalci. Godine 2013. osvojio je Porin za životno djelo koji je formalno priznao ono što se znalo desetljećima – Jimmy je bio i ostao glazbena institucija. Važna osoba u njegovu životu bila je supruga Barbara, s kojom je gotovo pola stoljeća dijelio i život i pozornicu. Posebno mjesto u njihovoj zajedničkoj priči zauzima pjesma Dimnjačar, koju su prvi put zajedno zapjevali na jednom koncertu u Lisinskom, gdje je njihov nastup naišao na odlične reakcije publike. Zajedno su snimili album Vječne pjesme 1995. godine. Govoreći o receptu za dug i ispunjen život, Jimmy je istaknuo ono što mu je bilo najvažnije: “Glazba, smijeh, dobra hrana i da imate družicu, partnera s kojim se slažete. Rođeni smo da budemo u paru i to je važno. Svima želim da imaju jedan par, ali da se slažu.” Iako mu je najveća nagrada bila publika koja uživa u njegovoj glazbi, važno je istaknuti nagradu Nova ploča koju mu je dodijelila Hrvatska diskografska udruga (HDU) 2022. godine za izuzetan doprinos diskografiji i glazbenoj kulturi te nagradu Status Hrvatske glazbene unije za dugogodišnji istaknuti rad kao glazbeniku, gitaristu, pjevaču i kontrabasistu. Snimao je s orkestrima, svirao u malim sastavima, nastupao s Barbarom i u devedesetima još uvijek punio dvorane. Nakon 95. godine života bio je najstariji aktivni pjevač na svijetu koji je redovito nastupao. (autor: Croatia Records)
Autori: Filip Katić i Dragutin Andrić
