Led Zeppelin – “Led Zeppelin I”

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/03/04/led_zeppelin.jpg, images/SGrecenzije/2011/03/04/led_zeppelinm.jpg, Led Zeppelin – Led Zeppelin I, Left} Kada kritičari vašu grupu definiraju kao nešto više od samog zbroja pojedinih dijelova, ujedno kao i grupu koja je „izlegla“ mnoštvo imitatora, kada vas publika smatra kao jedne od NAJ po mnogim kriterijima – onda se zasluženo možete smatrati istinskim zvijezdama ili pak vještim manipulatorima.

Za junake naše priče, ipak, definitivno vrijedi ovo prvo, a početak priče seže u 1968. godinu i prati razlaz jedne od legendarnih britanskih R & B grupa Yardbirds.
Prije nego je postao njihovim članom, Jimmy Page je imao status jednog od najtraženijih glazbenika svog vremena. Popis imena kojima je svojim studijskom svirkom pomogao ka putovima uspjeha prilično je dugačak, a u njemu se mogu naći imena kao: The Who, The Them, Jeff Beck, The Kinks, The Pretty Things, The Rolling Stones, Donovan, George Fame, The Herman’s Hermits, Tom Jones. Možda nije dobro poznata ni činjenica kako je svirao gitaru na velikom hitu Joea Cockera, "With A Little Help From My Friends".

Prvotno je (1965.g.) odbio zamijeniti Erica Claptona zbog bolesti koja mu je izazivala mučninu prilikom putovanja, da bi 1966. ipak pristupio Yardbirdsima te ujedno s Jeffom Beckom ostvario gitarski duet za pamćenje.

Drugi član budućih Zeppa, basist John Paul Jones također se kretao studijskim vodama kada je upoznao Pagea, a lista njegovih studijskih svirki obuhvaća The Rolling Stones, Shirley Bassey, Lulu, Donovan, Dusty Springfield.

Ostala dva člana, Robert Plant i John Bonham nisu imala zavidnu profesionalnu karijeru. Interesantna je činjenica da spomenuti dvojac nije bio prvi Pageov izbor. Svakako treba spomenuti i petog člana, Petera Granta, njihovog menadžera i potpuno osebujnog „lika“ koji je vezu s glazbenom branšom ostvario kao izbacivač po Sohou.

I tako je ostvaren kontakt budućih nositelja „teškog metala“ kada su pod imenom The New Yardbirds po prvi puta nastupali na skandinavskoj turneji. Već tada javlja se ideja o promjeni imena grupe, a presudnu ulogu je (kako kažu) imao legendarni, otkačeni bubnjar grupe The Who, Keith Moon. Njegova duhovita primjedba odnosila se na njihov trnoviti put do uspjeha – kada su prolazili kao „ lead balloon“, što je engleska fraza za srozati se – pa je riječ LEAD namjerno pretvorena u LED.

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2009/10/22/led.jpg, images/SGrecenzije/2009/10/22/ledm.jpg, Led Zeppelin, Center}

Put do objave prvog albuma nije bio posut ružama, naročito u apatičnom rodnom kraju, pa su sve nade polagali na uspjeh u SAD-u. U tom pravcu kretala su se nastojanja njihovog menadžera za uspostavljanjem kontakta s tvrtkom Atlantic za koju su objavljivali Vanilla Fudge, Buffalo Springfield, Iron Butterfly i Cream.

Smatra se kako je prvijenac (snimljen u samo tridesetak sati) imao mnoge dodirne točke s The Jeff Beck Group, kako u odabiru nekih pjesama tako i u kombiniranju vokala i gitare. Ipak, album možemo okarakterizirati kao jedinstvenu mješavinu heavy-blues-folk-rock izražaja. Već sama slika s prednje strane omota, koja predočava stvarnu nesreću njemačkog cepelina Hinderburg prilikom slijetanja u New York, obećavala je vatrenu najavu glazbenog sadržaja.

Led Zeppelin I dostojno otvara "Good Times, Bad Times" (2:47) s kotrljajućim ritmom bubnjeva, razarajućim solom na gitari i pamtljivim refrenom. Page je ovom prilikom pokazao kako sviranje skale ne treba biti uobičajeno dosadno. Ovaj uradak je ujedno priznat kao prvi službeni singl. Nastavak pripada obradi folk pjesme Anne Bredon, "Baby I’m Gonna leave You" (6:40), za koju aranžman potpisuje Jimmy Page. Pjesma počinje kao balada pomalo snenog ugođaja, da bi se leptir za čas pretvorio u zmaja te se ugođaj, s udarnim riffom i Plantovim vokalom, pretvorio u čisti urnebes.

Willie Dixonov blues "You Shook Me" (6:30), po svim obilježjima i preferencijama članova, trebao je biti obavezno prisutan kao posveta stilu u kojem su se okusila gotovo sva velika imena 1970-ih godina. Klasičnu blues formaciju ugodno popunjavaju zvukovi orgulja i usne harmonike uz jedinstven Plantov vokal.

A onda, po meni apsolutni favorit ovog albuma, Pageova "Dazed And Confused" (6:27), inspirirana istoimenom stvari Jakea Holmesa, zatvara prvu stranu albuma. Tonovi pulsirajuće bas gitare (odsvirani na E i A žicama) kao da nas vode prema nekom mračnom podrumu strave i užasa, Plantov vokal na momente predstavlja rezultat podvrgavanju srednjovjekovnom inkvizicijskom tretmanu pa su tom kombinacijom, uobičajenom blues uratku, dodali novu dimenziju žestokog rocka i uzbudljive psihodelije. Ukratko, stvar za totalno okidanje. Eh, da je bilo biti u koži onih sretnika koji su to slušali uživo.

Drugu stranu otvara "Your Time Is Gonna Come" ( 4:41), prava laganica koja je postala orijentirom za buduće slične uratke u akustičnoj folk maniri. Orguljaški početak kao da je napisao sam Bach. Potpuno instumentalna kompozicija "Black Mountain Side" (2:06) ugodno je popunila sadržaj albuma. Drugi singl "Communication Breakdown" (2:26) djelo je gotovo svih članova grupe, sa žestokim riffom i Plantovim glasom kao iz druge dimenzije. Tu nipošto nije u pitanju komunikacijski slom, već kompozicija u potpunosti posvećena uzajamnoj komunikaciji grupe i publike. Još jedan Willie Dixonov blues, "I Can’t Quit You Baby" (4:42) u kojemu Pageova gitara „pjeva“ i donosi tužnu, ali uvijek zanimljivu sliku.

Kraj albuma pripada pjesmi "How Many More Times" (3:30) u kojoj Plantov glas iz drugog plana zvuči kao sirena, a nasnimljene dionice na solo gitari čine zvuk skoro neponovljivim, dok bas i bubnjevi praše i drže ritam kao u Boleru.

Dakle, rezime ovog uratka, kojeg su mnogi okarakterizirali kao začetak „teškometalskih“ izleta, po meni ipak pruža izlaznu stazu za kasnije ili usporedno Pageovo zanimanje za akustičnije izražaje, ili kako je sam Page rekao „nešto kao što su radili The Incredible String band". U tome smislu, postavljena je staza kojom će nas Zeppelin dovesti ka kasnijim ostvarenjima kao što su nevjerojatna "Immigrant Song" ili, pak, jedan od vrhunaca rock scene svih vremena "Stairway To Heaven".

Članovi grupe:
John Bonham – bubnjevi, timpan,pomoćni vokal
Robert Plant – glavni vokal, usna harmonika
Jimmy page – električna, akustična, pedal steel gitara, pomoćni vokal
John Paul Jones – bass gitara, orgulje, pomoćni vokal

Osobna karta albuma

{youtube}S3-XqLFKQzA{/youtube}