Za veliko finale prve večeri INmusica pobrinuli su se dečki iz supergrupe FFS, odnosno Franz Ferdinand & Sparks, (ili kako se u pristojnim medijima njihov akronim najčešće duhovito prevodi s; „za ime svijeta!!“).
Odmah na početku bilo je jasno da je to drugačiji zvuk od onoga na što je većina festivalske publike navikla. Pogotovo se to odnosi na jedan varijetetski pristup kojeg gaje glazbenici u ovoj supergrupi. Većina publike je tek sad po prvi put i čula pjesme. No to i nije toliko smetalo prilično rasplesanu publiku. Već s otvarajućom „Johnny Delusional“ publika prihvaća stare znance INmusic festivala pojačane s braćom Mael. Alex Kapranos natuca malo hrvatskog jezika i više komunicira s publikom na festivalu gdje se osjeća kao doma. Russel Mael naprotiv, tek upoznaje hrvatsku publiku, a možda i ona njega. No zato je na bini upravo Russel vizualno dominantniji od Alexa sa svojim hopsanjem i skakanjem potpuno izvan ritma.
Prvi pravi delirij izazvala je svima poznata „Do You Want To“. Tada je i Alex počeo đipsat po stageu po uzoru na starijeg kolegu iz Sparksa. Kod izvođenja konceptualne „Collaborations Don’t Work“, čak je i Ron Mael za klavijaturama malo zapjevao, ali se nije pomaknuo. Nastavio je piliti po svom sintu uz poznati buljooki pogled. Dok se kod izvođenja „Things I Won’t Get“ mikrofona primio i gitarist Franz Ferdinanda; Nick McCarthy. Alex je za vrijeme izvođenja te pjesme animirao publiku odmarao navodno bolesne glasnice. Vjerojatno mu je dobro došlo jer je u ostalim pjesmama njegov vokal bio besprijekoran.
Još šašaviji dio koncerta počinje s „When Do I Get To Sing ‘My Way’“ s disko prelazom u „Call Girl“, koja je ostavila možda i najbolji dojam. Za potpuno suludu „So Desu Ne“ ekipa je zamijenila mjesta na instrumentima da bi na kraju, kao u nekom Muppet showu, svi završili na sintu. A za izvedbu „No. 1 Song In Heaven“, svi na kraju završavaju na bubnjevima uz Ronovo animiranje publike svojim krakatim plesom. Nakon toga slijedi još disko izvedba „Michaela“, pa koncert prelazi u malo prepoznatljivije vode. Naravno, rulja je odlično odreagirala na „Take Me Out“, a koncert je završio uz aktualni singl „Piss Off“.
Sve u svemu, dobra zabava i vrhunska svirka koja pomiče publiku iz njihove „comfort zone“ kako tekstualno tako i melodijski. Upravo dostojan završetak bogate prve večeri INmusic festivala.
Setlista:
Johnny Delusional
Man without a tan
Do you want to (FF cover)
Save me from myself
Collaborations don’t work
Power couple
Dictator’s son
Things I won’t get
When do I get to sing „my way“ (Sparks cover)
Call girl
So desu ne
No. 1 song in heaven (Sparks cover)
Michael (FF cover)
This town ain’t big enough for the both of us (Sparks cover)
Police encounters
Take me out (FF cover)
Piss off
{gallery}ffs2015{/gallery}
