Pijanist Lubomyr Melnyk održao je 13. studenoga u rasprodanome Klubu Močvara koncert sjedećega tipa, dok za vrijeme trajanja koncerta šank kluba nije radio kako bi se osigurala maksimalna tišina za uživanje u glazbi. Sve pohvale organizatorima!
Lubomyr Melnyk jedan je od najuzbudljivijih pijanista današnjice, stalno očaravajući publiku čarobnim atmosferama koje stvara na glasoviru. To se djelomično pripisuje njegovoj nevjerojatnoj virtuoznosti, ali i inovativnom pristupu glasoviru. Nitko drugi na svijetu ne može izvesti njegove koncertne skladbe – one su jednostavno izvan dosega svih ostalih.
Kao pionir kontinuirane glazbe, Melnyk je glasoviru dao novi glas, stvarajući zvučne i emocionalne pejzaže koji slušatelje vode duboko u drugi svijet. Neki ga smatraju najvećim pijanistom današnjice upravo zbog njegove izvanredne brzine i virtuoznosti kojima stvara efekte na glasoviru kakvi prije nisu bili mogući – zvukove koji djeluju poput elektronske glazbe, iako dolaze iz akustičnog glasovira. Njegova tehnika zahtijeva elemente borilačkih vještina poput Tai Chija i Kung Fua, a njegova posvećenost savršenstvu tijekom godina odvela je klavir u potpuno nove dimenzije. S pravom ga nazivaju „Prorokom glasovira“.
Sinoćnji nastup skladatelja i pijanista ukrajinskoga podrijetla bio je dijelom recital, a dijelom predavanje o religijskoj filozofiji. Pozornica je bila potpuno ogoljena osim otvorenoga uspravnog glasovira, a večer je u potpunosti bila posvećena glazbi. Melnyk je izašao na pozornicu i započeo uvodnim predavanjem koje je uključivalo anti-znanstvene ideje, njegov intenzivan doživljaj zvuka i pregled njegove najpoznatije kontinuirane glazbe.
To je bilo relativno lagano uvođenje u nastup, koje samo dotiče temelje brzine i složenosti kontinuirane glazbe, naglašavajući prije svega izvanredno sluh za melodiju i prirodnu povezanost s klavirom (nije bilo nikakvih nota koje bi vodile ovu ili bilo koju drugu skladbu te večeri). Prva skladba koja nije imala ime bila je improvizacija koja je od samoga početka očarala rasprodanu Močvaru, otkrivajući tajnu da je magija stvarna. Brzina sviranja je nevjerojatna, a dojam zapanjujući, gotovo previše za pojmiti. Svira nevjerojatno brze sekvence u koje uspijeva utkati melodiju. Nakon petnaest minuta usporava te ustaje da primi pljesak, očito bez daha.
Uslijedila je skladba Butterfly s albuma Evertina (2014), no za razliku od izvorne s albuma, ovaj put ju je izveo na dva glasovira, s time da je drugi bio na matrici. Melnykovo djelo prvenstveno se bavi odnosom zvuka, prirode i sebe te je možda Butterfly jedna od njegovih „najpristupačnijih“ skladbi jer daje prioritet lijepom zvuku, dok istodobno pokazuje pravu tehničku vještinu u svom središnjem dijelu, da bi u konačnici kulminirala veličanstvenim finalom. Skladba je nevjerojatno lijepa, a Melnyk u njoj uspijeva uhvatiti dječji osjećaj čuđenja kroz očaravajuće, treperave tokove tonova stvarajući učinak nježnoga dodira glasovira. Butterfly prekrasno prikazuje puni dinamički raspon Lubomyrovih sposobnosti – od nježnoga, razigranoga početka do daha oduzimajućega, munjevito brzoga završetka. Zadivljujuća izvedba jedinstvenog izvođača.
Uslijedila je Antiphone Nr. 2 s albuma Vocalizes And Antiphons (2006) ponovno u pratnji matrice gudačkoga kvarteta. Pojasnio je kako antifona u misnom bogoslužju označuje napjeve koji prate određenu liturgijsku radnju. U slučaju skladbe to je vrsta molitve, no bez riječi, „možda je to djelo za meditaciju ili ono što osjećamo u srcima“, prepuštajući publici da je osjeti na osobni način. Pljesak koji je uslijedio dokazao je da ova antifona nikoga nije ostavila ravnodušnim.
Posljednja stvar s istoimenoga albuma The Sacred Thousand (2023) posvećena je herojskim ukrajinskim vojnicima koji su izdržali epsku bitku protiv ogromne ruske vojske u Azovstalu u Mariupolju. Prethodio joj je podulji proturuski govor u kojem je izjednačio Putina, Lenjina i Staljina zaključujući kako je svijet zaboravio na Ukrajinu smatrajući je samo točkom na karti.
Dijelovi govora u kojima je spomenuo kako Hrvatska ima sreće što ima naciju, identitet i kulturu te da nema neprijatelja izazvao je negodovanje pojedinaca iz publike jer, na žalost, i sami smo proživjeli rat. Skladba je, kako je naveo Melnyk, posvećena patnji ukrajinskoga naroda, no istodobno i duhu i herojskoj prirodi boraca u Azovstalu jer u konačnici „svatko od nas mora biti heroj i to je naša sudbina, a glazba je simbol heroizma koji leži u svim ljudima“. Stoga možda i nije bilo nužno pozivati Hrvatsku da podrži Ukrajinu te, iako su njegove riječi u potpunosti razumljive i opravdane, podsjećaju da bi izvođači trebali poznavati bar osnove novije povijesti države u kojoj gostuju.
Skladba The Sacred Thousand nevjerojatno moćno ponijela je slušatelje poput brzoga toka rijeke nota da bi na kraju popustila pod težinom vlastite dinamike te pronašla mir u otpuštanju smrti, prelijepa kao da izražava zahvalnost za ono što je bilo, umjesto da žali za onim čega više nema. To je bio savršeno trijumfalni završetak, koji je doveo do kraja večer punu prekrasne i jedinstvene glazbe, dok je Melnyk s osmijehom primao ovacije publike.
Lubomyr Melnyk je donio je dah svježega zraka, optimizma i egzcentriciteta u svijetu suvremene klasične glazbe. Njegov stil je izvanredan podvig u fizikalnosti, izdržljivosti i viziji zvuka. Iako je njegova glazba Lubomira Melnyka iznimno izazovna za izvođenje, ona nije ni na koji način teško za slušanje. Melodije su duboko lijepe, a delikatno svjetlucavi tonovi stvaraju jedinstveni poetski zvučni svijet koji je očarava i inspirira.
Po završetku koncerta, glazbenik je uživao u velikom pljesku i razgovoru s publikom dok je potpisivao autograme na vinilima, CD-ima (kuriozitet na merchu bili su, uz originale, kopije CD-a sa crno-bijelim coverima ili onima u boji, o čemu je ovisila i cijena) i USB-ovima, koje je osobno prodavao, kao i svoje fotoportrete uz neizostavan potpis glazbenika.
Melnykov koncert bio je nevjerojatno iskustvo. Zašto? Zahvaljujući njegovoj izvanrednoj brzini i virtuoznosti, kao i sposobnosti stvaranja efekata na klaviru koji nikome prije nije pošlo za rukom – nevjerojatni gotovo elektronički zvukovi iz klavira! Svojom izvanrednom tehnikom oslikao je dosad nečuvene zvučne „pejzaže“, spajajući minimalizam i meditativne elemente s iznimno brzim tonovima i nadtonovima koji se stapaju u složene uzorke te je zasigurno svima nazočnima ovaj pijanist pružio koncertno iskustvo koje će još dugo pamtiti.
