Ry Cuming, aka RY X, australski je glazbenik koji nam predstavlja svoj treći po redu studijski album.
Glazbenik je to koji je u stanju stvoriti originalan ekvilibrij između elektronike i melodiozne akustike u kombinaciji s pulsirajućim i delikatnim ritmovima koji predstavljaju kičmeni stup njegove osobne, panoramske introspekcije, apsolutno ljudske, ranjive i iskrene. Na ovom albumu sagradio je poput glazbenog Gaudija sonornu katedralu koju treba redovito hodočastiti, a koja ustvari predstavlja iskreni purgatorij za dušu i tijelo kroz 13 pjesama koje ni za trenutak ne gube svoju magičnost kroz destilitrane harmonije sloga i reda.
Kongregacija njegovih glasovnih mogućnosti (uglavnom su to falseti) konstantno u potrazi za raznim pitanjima dodatno obogaćuje melanholično/hipnotično/vehementna atmosfera (rekao bih atmosfera s pokrićem) koja caruje cijelim albumom, a koja posjeduje neku vrstu ledene serafinske ljepote.
Sam autor (inače inspiriran Jeffom Buckleyom) kaže sljedeće: „Moje inspiracije se neprestano mjenjaju, volim dati slobodu ovom procesu u kojem se rađaju nove ideje, zvukovi i instrumenti, iako je za mene najvažnija stvar zadržati iskrenost u mom radu“.
Njegove sublimirane glazbene vizije predstavljaju originalan miks minimalističkih, mreškastih elektronskih beatova, akustične gitare, klavirskih minijatura, nenametljivog bubnjanja s implementiranim orkestracijskim intervencijama nad kojima dominira njegov osebujan, sjetan vokal ponekad studijski modificiran, zbog kojeg bih ga mogao nazvati sposobnim „manipulatorom“ emocija.
Glazbenik je to koji s radošću apsorbira različite tipove glazbe diljem svijeta: Afrički jazz, tehno, eksperimentalnu elektroniku. Na svojim putovanjima uobičavao je pisati pjesme pune krhosti, intimističke i prirodno spontane.
Neću pogriješiti ako tvrdim da se autor iz sve snage u svakoj pjesmi želi udaljiti od predvidljivosti svog osebujnog rada, a što se naročito reprezentira u odličnoj „Dark Room Dancing“.
Svoj je glazbeni univerzum, igrokaz sa jedinstvenim raspoloženjem i sonifikacijom postavio na temeljima koji bi trebali odoljevati vremenu i zaboravu.
Teško mi je izdvajati pojedinačne numere, cijeli album je prožet visokom ujednačenom kvalitetom, pa ipak evo nekih mojih favorita: „Let You Go“, „Borderline“, „Your Love“.
Jedno se mora priznati Ryju Cumingu, nije ničiji epigon.