Taman sam ih konačno objeručke prihvatio, a odlučili su nestati. Delgados. Krasan mali bend iz krasno bogate škotske glazbene zajednice. Vlasnik niza sjajnih albuma naveliko hvaljenih, ali, izgleda, premalo slušanih. Moj ih je brat iritantno prečesto konzumirao i otud moje oklijevanje, iz čistog inata. Eto, zato spadam u onu “krivu” većinu koja ih je predugo zaobilazila i natjerala na uzmak. I sad se, u nedostatku noviteta od strane samog benda, mogu bar počastiti recentnim uratcima zaposlenih bivših članova. Emma Pollock jedna je od osnivača Delgados i njihov najnježniji vokal, a delgadovski briljantno naslovljen album “The Law of Large Numbers” drugi joj je dugosvirajući solo iskorak.
Suprotno većini onih koji su upregnuli pera ne bi li rekli koju pametnu o Emminom novom albumu, neću povlačiti ama baš nikakve poveznice s upokojenim bendom, a još manje tražiti u njezinom rukopisu senzibilitet i filozofiju tog neprežaljenog kolektiva. Jer, njezino pismo je prije i iznad svega baš i samo njezino, osobno i pedantno satkano žensko ispisivanje recentnih stranica indie popa. Slatki zvuci glasovira što čine instrumentalni intro “Hug the Piano” jasno podcrtavaju Emminu posvećenost građenju jednog osmišljenog malog svijeta-kajdanke, što će sjajna pop pjesma “Hug the Harbour” podići na nivo onoga što možemo nazvati sjajna glazba. “I Could Be a Saint” dodatno će u prvi plan izbaciti potencijale autoričinog stihoklepstva, pa ne može ne zaigrati u uhu refren, na hrvatskom otprilike: “Kako mi možeš slomiti srce kad mi nikada nisi uspio ni uljepšati dan?”.
Nakon dvije pomalo bljedunjave pjesm(ic)e, skakučuće “Red Orange Green” i nezanimljivo nježne “Nine Lives”, “House on the Hill” pokazuje da Emma sasvim spretno pliva vodama suvremenog folka, što će još jednom potvrditi sjajnom “The Child In Me”. Upravo između te dvije pjesme najdulje je pak lutanje u pronalaženju formule koja bi održala intenzitet albuma na stalno visokom nivou. Jer, niti klavirska laganica “Letters to Strangers” niti minimalistički složenac “The Loop” a niti najsintetičniji komad rukopisa, “Confessions”, ne uspijevaju isplivati do razine postavljene s tih nekoliko prethodnica, a pogotovo s ponajboljom pjesmom ove četrdesetominutne zbirke, višeslojnim baladnim razaračem “Chemistry Will Find Me”. Pametno osmišljen komad popa u rasponu od komornog do kristalno pjevnog tako je postao vrhunac pred sam instrumentalni outro, odnosno, nastavak uvodne “Hug the Piano”.
Negdje u međuprostoru između dobrog i vrlo dobrog, da se izrazim učiteljskim rječnikom, Emma Pollock trenutno je pronašla svoje mjestašce u brzopotrošnoj suvremenoj pop džungli. Pritom bih posebno naglasio ovo “trenutno”, jer mislim da je za očekivati uzlaznu putanju u njezinu iskazu. Bez tereta reputacije matičnog benda i uz pregršt ustrajnosti u građenju toga svog malog svijeta u notama, ova slatkoglasna žena priredit će nam još (i boljih) glazbenih trenutaka.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/05/15/emmal.jpg, images/SGrecenzije/2010/05/15/emmalm.jpg, Emma Pollock – The Law of Large Numbers, Center} | ||
| Izvođač | Emma Pollock | |
| Naziv albuma | The Law of Large Numbers | |
| Izdavač | Chemikal Underground | |
| Producent | Paul Savage | |
| Datum objave | 1. 3. 2010. |
|
| Snimano | 2009. – 2010. | |
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom |
|
Popis pjesama
|
||
| 01. Hug the Piano 02. Hug the Harbour 03. I Could Be a Saint  04. Red Orange Green 05. Nine Lives 06. House on the Hill 07. Letters to Strangers 08. The Loop 09. Confessions 10. The Child In Me 11. Chemistry Will Find Me 12. Hug the Piano |
||
| Linkovi | ||
| Emmapollock.com Myspace.com/emmapollock Last.fm/music/Emma+Pollock En.wikipedia.org/wiki/Emma_Pollock |
||
Ostale fotografije |
||
{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/05/15/emma1.jpg, images/SGrecenzije/2010/05/15/emma1m.jpg, Emma Pollock, Center}{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/05/15/emma2.jpg, images/SGrecenzije/2010/05/15/emma2m.jpg, Emma Pollock, Center}
(Klikni na pojedinu fotografiju za uvećani prikaz)