Ne sjećam se kada se ovakav festival događao u Lijepoj Našoj. Zato hvala ekipi koja stoji iza Crnilo Bookinga i Manifesta Crnila, te Močvari koja uvijek ima uho za ovakve događaje.
Naravno, privukli su me headlineri u liku i djelu kanadskih Sedimentuma i Grave Infestationa, a od domaćih bendova čuo sam za Metuzalem, no nikada nisam vidio nijedan njihov nastup niti se pomnije pozabavio njihovom diskografijom.
Nakon festivala, promijenio sam svoje mišljenje i mogu odmah na početku otkriti da sam otišao miran i spokojan iz Močvare jer sam saznao da je naša metalna budućnost ovog pravca osigurana.
Cic i ja smo se lijeno vukli preko Avenije V. Holjevca, lagano prilazeći mjestu događaja, i komentirali kako će do headlinera vjerojatno biti gotovo prazno. Šalili smo se, pogađajući koliko će ljudi biti na prvom bendu, koji je na pozornicu stupao već u 19:00 sati.
I u ovom slučaju sam se prevario, no to ćete pročitati u nastavku ovog izvještaja.
In Dakhma je bend iz Zagreba koji u svom death metal izričaju ima puno dodirnih točaka s raznim žanrovima, pa tako u cijeloj toj „mrtvometalnoj“ podlozi ima i finih melodioznih dijelova, puno promjena ritma, a sve to zajedno zvuči izuzetno dobro. Iza njih je trogodišnji zajednički rad i jedan album, „He Who Sows the Ground“, čiji sam i ja postao vlasnik i toplo ga preporučujem. E, sad se vraćam na priču o tome koliko će ljudi biti na prvom nastupu. Bilo je i preko 50, što me jako iznenadilo, ali dečki su to svojim nastupom zaslužili. Odličan vokal i gitara, top bas s finim ulazima i solo dionicama, bubnjar koji je očito imao zadatak razbiti cijeli set jer je bespoštedno tukao po bubnju ne bi li ga razbio u najsitnije dijelove (nije uspio, btw.). Ističem pjesmu „Ona kraljuje sama“ čisto zbog hrvatskog teksta.
Nakon njih, na scenu su stupili mladi gore/death metalci koji se odazivaju na ime Gutswamp. Kako sam već imao priliku poslušati bend Vaktal, prepoznao sam, čini mi se, jednog od gitarista, pa me i ta činjenica privukla da ih popratim s većom pažnjom. Ono što je bilo odmah primjećivo bila je prava migracija mlade, ženske metalne publike koja je zauzela mjesta u prvim redovima. S obzirom na dob sastava, to je bilo vrlo razumljivo, no meni vrlo drago, jer eto, ima i podmlatka nježnijeg spola koji ne bježi od ovakve glazbe. Nastup je bio samouvjeren, žestok, glas mladog gospodina fantastičan, lijepa dubina, malo neke rašpe i prava gore/deathcore glaščina. Glazbena podloga izvrsna, kako kod oba gitarista, tako i ritam sekcije. Osjećala se velika želja pokazati najviše što mogu. Stoga, jedan detalj nakon koncerta: bubnjar je prošao pokraj mene noseći dijelove svog bubnja u pratnji (pretpostavljam) oca, i ozarenog lica rekao: „Ovo nam je najbolji nastup dosad.“ Ono što im zamjeram je nedostatak bilo kakvog mercha, no nakon nastupa sam ih našao na Bandcampu i skinuo njihov EP „Virulent Pleasures“. Dojmila me obrada Dehumanizeda na samom kraju seta.
Tko god je slagao ovaj lineup, pogodio je u svakom pogledu. Sa svakim nastupom Močvara se sve više punila i bila glasnija. Nije falilo ni mosha, ni skakanja, ni surfanja (ok, jedan surfer), a naročito nije falilo žestokog benganja.
Ka’rah je bio sljedeći na redu. Idemo sa nekoliko tehničkih podataka: petorka iz Zagreba, sviraju zajedno od 2022. godine, klasični death metal, imaju jedan album, „Epithaps of War“. Imaju mladu damu na basu koja je svojom izvedbom dojmila sve nas koji smo se okupili na njihov nastup, ali ne samo ona, već i cijeli bend. Dva gitarista zauzimaju pozicije na krajevima pozornice i moćno kontroliraju svoje rifove, uz već spomenutu basisticu – bubnjar koji maže po tim bubnjevima kao da sutra ne postoji, a centralna figura na pozornici je pjevač. Mršavi mladac, za kojeg na prvu pomisliš – što on radi tu??? Ali kad majstor pusti glas, prođe te jeza. Odlično kontrolirani duboki pravi deatherski glas, i ti vrhunski pjevači su nekako postali moj lightmotiv za cijelu večer. Posebno su me dojmili kod promjene tempa, ti brejkovi su moći, puni, masni i tjeraju na benganje u slowmotionu. Iako kažu klasični death, ja sam čuo i prizvuke trasha, malo i blekerskih dionica – bez puno filozofije – samouvjeren, moćan nastup popraćen velikim oduševljenjem publike. Pohvaljujem odličan i bogat merch (top hoodica). „Ruthless Leader“ je vašem izvjestitelju najbolje legla.
Nisam spomenuo da je svaki bend imao po pola sata za svoj nastup, a Kanađani po 45 minuta. I više nego dovoljno da pokažu što znaju i umiju, no za mene, starog i nemoćnog, sve je to skupa potrajalo do iza ponoći, pa sam morao potražiti spas u pokojoj stolici da odmorim stare kosti.
Jedini nezagrebački bend bili su Koprivničani koji se odazivaju na ime Expirium. O njima nisam znao apsolutno ništa, a nije ni Cic, iako su oni gotovo susjedi (Cic je iz Pitomače). Wow, kakav nastup. Dupkom puna Močvara u ovom trenutku bila je puno pametnija i informiranija od mene – znaju ljudi što vrijedi i što je dobro. Dvije stvari od samog početka upadaju u oči – ozlijeđeni gitarist na desnoj strani pozornice (slomljen palac i slomljena noga), ali ništa od navedenog ne prepoznaje se na njegovoj svirci. I centralna ličnost benda – pjevač, ne pjevač, nego pjevačina. Sva raskoš tog vokala bila je kod njega vidljiva. Guturalno, kontrolirano, jako i to svim registrima, a posebno onaj ječeći, visokofrekventni vrisak za koji nisam vjerovao da ljudsko tijelo može proizvesti. Ima u toj priči puno groova, puno dionica koje podsjećaju na najbolje uratke Pantere (da, da, točno tako…), trasha i svih onih začina koji čine dobru priču koja nadilazi okvire ovog podneblja. Nemaju nosača zvuka, imaju dva singla (tako mi rekoše nakon koncerta), a nastup mi je obilježila „I Bleed“ i „Nothing Matters Anymore“ (jedan od tih singlova). Ono što mogu reći je – ne čekajte dugo i objavite nešto – publiku imate.
Sad se dogodio jedan fenomen – nakon odličnog nastupa Expiriuma (imali su i bis) uslijedio je prvi od headlinera, i dogodilo se da je početak njihovog nastupa bio više nego mizerno posjećen, s obzirom na to da su ipak jedne od zvijezda večeri.
Grave Infestation su počeli sa svirkom pred tridesetak ljudi, da bi ipak broj bio bolji prema sredini i kraju njihovog nastupa. Kanadska četvorka djeluje od 2018. godine i imaju hrpu izdanja u vidu splitova, singlova i kompilacija, te dva albuma, od kojih je zadnji „Carnage Gathers“ izdan ove godine, a većina pjesama sa seta bila je s tog albuma. Na samom početku nastupa zatražili su crvena svjetla i dim, te je to bio jedini efekt cijelog nastupa. Iskreno, nisu me dojmili. Kontakt s publikom svodio se na pozdrav i „Mi smo Grave Infestation iz Kanade“. Nadalje, nije se znalo kad jedna pjesma završava, a kad druga počinje. Sve je to bilo u jednom komadu i to mi je bilo malo naporno, pa sam veći dio njihovog nastupa prosjedio kraj mercha i slušao od tamo. Stoga vam ne mogu niti reći što sam od pjesama zamijetio. Da se radi o klasičnom death metalu i da je to zvučalo dobro – to je nesporno. Da li je i njih malo zdrmala činjenica da je manje publike bilo? Ne znam, uglavnom, korektno, ali ništa posebno.
Set lista:
- Living Inhumation
- Conquest of Pestilence
- Plague of Crypts
- Slaughter Then Laughter
- Carnage Gathers
- The Anthropophagus
- Necroslaughterhouse
- Pseudocommando
Nakon njih, pozornicu su zauzeli Sedimentum. Također Kanađani, no iz frankofonskog dijela, a pjesme su im uglavnom na francuskom. Iako u ovom žanru to gotovo i nije bitno, budući da je stil pjevanja sličan. Također sedam godina na sceni, imaju jedan dugosvirajući album, a aktualno (2024.) su izdali EP „Derrière des Portes d’une Arcane Transcendante“, koji sam preslušao i stavio na svoju set listu jer mi se baš sviđa. Imaju notu mističnosti u svojoj glazbi, teme su dublje i filozofske, što se reflektira i u glazbi koja je death metal, no ima puno veću širinu od njihovih zemljaka. Sam start je bio čudnovat – dva gitarista i basist zauzimaju pozicije, počinje intro i odjednom čuješ pjevanje, a nema pjevača. Kad ono, iza basista se sakrio bubnjar koji je ujedno i pjevač. Pomislio sam: “Ajde, i to sam vidio (nakon Bele B. iz Die Ärzte) po prvi puta”, no niti jedan dio njegovog nastupa nije bio u koliziji. I pjevanje i bubnjanje bilo je odlično, a ispomoć je imao u jednom gitaristi koji je ili pratio ili u nekim pjesmama preuzimao glavnu ulogu. Obojica su bila odlični, bubnjar dublje, iz „jaja“, gitarista u višim registrima. Odlična komunikacija s publikom, koja se skupila podosta (još uvijek manje nego na Expiriumu), a čini se da je i dobar dio publike bio pomalo umoran od duljine programa pa su ranije napustili Močvaru. Posebno mi je dobro legla „Un Grotesque Panorama“, ali cijeli set bio je složen baš kako treba. Odličan nastup headlinera, popraćen oduševljenim urlikom još uvijek pristojno popunjene Močvare. Čisto da imate osjećaj o čemu pjevaju, evo kratkog ulomka iz „Suppuration Morphogenesiaque“ (morfogenološki gnoj!!):
Se nourrissant du puits placentaire
S’érigent ces figures anormales
D’un lit chaud et humide
La contorsion se fait sentir
I moj nemušti pokušaj prijevoda:
„Hranjenje iz placentarnog zdenca
Pojavljuju se ove abnormalne brojke
Iz toplog, vlažnog kreveta
Osjeća se zgrčenost“
Setlista:
- Vilenie
- Suppuration Morphogenesiaque
- Krypto Chronique II
- Un Grotesque Panorama
- Excretions Balsatiques
- Le Labyrinthe Sempiternel
- Inhumation Céleste
Bis:
- L’Océan Encéphalique
Umor vašeg izvjestitelja već je bio popriličan, no još jedan bend se mora izdržati. Volim način na koji se opisuje Metuzalem: nastali od članova hrvatskih veterana ekstremnog metala! Usud, Narednik Lobanja i Vod Smrti, Pogavranjen, Lord Drunkalot – samo su neki od bendova u kojima su svirali ili sviraju članovi Metuzalema. Odličan prvi album „Infra“ već je pokazao kojim pravcem će se kretati, a to je kombinacija deatha i dooma, tako da sam, iako umoran ko pas, čekao da ih konačno čujem uživo. I naravno, nisu razočarali, kao i svi bendovi večeras. Kombinacija brzih (ili bolje rečeno bržih) dionica deatha i komorna, duboka, tamna dubina dooma šamarala je nas u njihovih nešto više od pola sata nastupa. Konačno je moj frend Cic došao na svoje – doom mu je drag! Čuli smo naravno pjesme s njihovog prvog albuma, a moram priznati da me cijela atmosfera dojmila. Svirački nemam što komentirati – to su stare metalne iskusnjare koji znaju kako i što moraju činiti, a stvorili su atmosferu pogreba u koju se odlično uklopio i zadnji kamenčić mozaika u glasu pjevača koji je predvodio tu misu zadušnicu. Osim „starih“ stvari, predstavili su i nekoliko novih koje bi se trebale naći na novom albumu „The Moribund Empire“. Svi mi koji smo ostali do kraja počašćeni smo odličnim nastupom Metuzalema, a prava je šteta što su svirali tako kasno, pa je dobar dio publike već krenuo doma. Ne zamjerite mi, i sam sam nešto ranije naručio Bolta i završetak njihovog nastupa slušao izlazeći iz Močvare.
„Stench of weakness
He lives in you
You land with shame
Your perdition mourns you“
Metuzalem – „Divinations“
Nijemci imaju odličnu frazu: Krönender Abschluss – onako grubo prevedeno, krunski završetak. Označava odličan završetak nečega.
Tako je i Metuzalem odlično završio ovu death večer u Močvari. Umorni i zadovoljni, odlazimo u kišnu i sumornu zagrebačku noć i nadamo se nekom skorom novom susretu sa žanrom koji je pokazao ne samo da je živ, nego da je itekako dobro razvijen.
Up the horns!
Robert Katalinić
