U petak, 25.04.2025, u zagrebačkom klubu Tvornica kulture nastupio je Hugh Cornwell, originalni pjevač, gitarist i pisac tekstova Stranglersa, benda uz koji sam odrastao. Ovaj nastup je dio ovogodišnje europske turneje pod nazivom Fun Of The Fair.
Obzirom da sam bio 1978. godine na koncertu Stranglersa u maloj dvorani Doma sportova, na kojem su promovirali album Black and White, imam priliku usporediti današnjeg Hugha live s tadašnjim nastupom.
Hughov vokal na studijskim albumima zvuči odlično, naročito na meni možda sada najdražem Moments of Madness, uz Monster. Nadao sam se da će većina pjesama biti s ta dva albuma. Nisam ostao razočaran, četiri skladbe sa Moments of Madness i odlična Pure Evil s Monster, odličan izbor!
Nije bilo predgrupe, Cornwellov nastup bio je predviđen za 21 sat.
Publika je bila pretežito starija, ali šarolika, mnogo onih koji su Stranglerse prvi puta gledali uživo 1990., a bilo je i nas koji smo bili na njihovom prvom koncertu u Zagrebu 1978.
Dvorana je bila solidno popunjena, iako bi dobrodošlo da je bilo i stotinjak posjetitelja više. Bez obzira na to, skupila se pristojna količina publike.
Koncert je počeo desetak minuta iza 21 sat
Na binu uz Hugh Cornwella izlaze basist Pat Hughes, bubnjar Windsor McGilvray.
Svirka je odmah krenula Cornwellovim žestokim riffom, koji nas je uveo u Coming Out Of The Wilderness s albuma Moments of Madness.
Nastavljaju sa još jednom stvari s tog albuma, Too Much Trash.
McGilvrayevi bubnjevi i Cornwellov britki strumming izazivaju oduševljenje jer svi odmah prepoznaju Nice’n’ Sleazy s albuma ’Black And White’ iz 1978.
Izvedba čvrsta sa sirovošću kakvu ta stvar zaslužuje. Publika je „zakačena“!
Odličan početak koncerta, hvatamo dobru vibru vrlo raspoloženog Cornwella.
Hugh pozdravlja, publika gromoglasno uzvraća, međusobna pozitiva najavljuje dobar nastavak koncerta.
Slijede dvije pjesme sa albuma Hooverdam, Wrong Side Of The Tracks i Delightful Nightmare, obje odsvirane žestoko, kao logičan nastavak na Nice’n’Sleazy.
Delightful Nightmare je, uz kotrljajući ritam, mračni riff i Hughov live vokal, zvučala izvrsno, meni puno bolje nego studijska izvedba gdje je vokal bio nekako stisnut.
U Golden Brown nas uvodi karakteristična melodija prenijeta na bas s klavijatura pokojnog Davida Greenfielda. Ipak, po meni, to nije to, ali dajem pljesak za trud i odvažnost za odsvirati ovo bez klavijatura. Bez obzira na moje mišljenje svi prisutni su zadovoljni i daju Hughovoj ekipi veliki pljesak, zasluženo, palac gore, publika zna najbolje !
Totem And Taboo i Bad Vibrations sa Totem And Taboo albuma iz 2021 odsvirane su energično, uz odličan Hughesov bass fill.
Hugh preštimava gitaru i kreće prepoznatljiv prljavi bass uvod od Dead Loss Angeles, mračno i naelektrizirano, odlično izvedeno.
Cornwellova ekipa vraća se na album Moments of Madness, izvode naslovnu stvar sa istoimenog albuma, malo drugačija skladba sa malo ska vibre i pratećim vokalom.
U nastavku odmah slijedi When I Was A Young Man.
Prelazak na opus Stranglersa sa legendarnom Tank, Hughova energija je nevjerojatna.
Pure Evel , sa Monster albuma meni je jedna od najdražih iz Hughovog solo opusa, pjevam refren, Cornwell raspoložen i raspjevan, glas neumoran, totalna pozitiva.
Posveta Lou Reedu, malo Hughovog govora publici i izvođenje pjesme Mr. Leather, nije moj izbor, ali Hugh je voli odsvirati.
Nastavak koncerta je fantastičan, još dvije stvari od Stranglersa Nuclear Device i Duchess, sa Another Kind of Love, uklopljenom između.
Glavni set završava sa Live and Breathe it.
Cornwell još uvijek prepun energije, kao da bi mogao svirati još koji sat, nevjerojatno.
Publika poziva gromoglasno na bis.
Ekipa se vraća binu, Hugh najavljuje White Room, (Cream cover) kao skladbu koju jako voli svirati.
Meni se uklapanje tog covera ne sviđa, moj stav je da se ostane u okvirima Cornwellovog opusa.
No, publika dobro prihvaća White room i to je najbitnije.
Bis se nastavlja sa Stranglers stvari Strange Little Girl.
Prvi taktovi na bubnjevima Lasagne dižu publiku na pratnju pljeskom, odlično raspoložen Hugh !
Zadnja pjesma Goodbye Toulouse najavljuje kraj odličnog koncerta.
Cornwell srdačnošću pozdravlja zahvalnu zagrebačku publiku.
Nevjerojatna je energija Hugha Cornwela, koji će ove godine navršiti 75 godina. Vokal je ostao unikatan i prepoznatljiv, kao i britkost njegovog crnog Telecastera. Vjerujem da mu je zadovoljna zagrebačka publika dala dodatnu energiju i pružila zadovoljstvo i poticaj da izvede 22 skladbe.
Nadajmo se ponovnom susretu u Zagrebu!
