Album Mad Dogs & Englishmen [live] / A&M (1970) spada među najbolje live albume u rock glazbi. Naime, Joe Cocker (20. 5. 1944. – 22. 12. 2014.) održao je američku turneju “Mad Dogs & Englishmen” s koje posjedujem dvostruki LP album – zasigurno jedan od 10 najboljih live albuma uopće. Kada sam sredinom 70-ih prvi put preslušao ovaj dupli album, doslovno sam ostao zatečen strašnim nabojem i energijom koja naprosto zrači iz tog izdanja. Povrh toga, riječ je o izuzetnom dokumentu jedne turneje i koncerata koje su održali glazbenici okupljeni u bend doslovno sklepan preko noći. Možda je baš zato ovaj live album ušao u rock antologiju i, zaista, iz mnogo razloga proglašavan je najboljim live albumom – od strane mnogih eminentnih rock kritičara, ali i svih onih koji poznaju i vole rock glazbu.
Mad Dogs & Englishmen izuzetnog Joea Cockera dovoljan je razlog da pročitate o čemu se ovdje radi. A evo kako je izgledao dnevnik tog albuma:
11. ožujak 1970.
Joe Cocker leti u L.A. sa željom da se oporavi od iscrpljujućih nastupa tijekom prethodne turneje te da pokuša okupiti novi bend s kojim će nastupati tog ljeta.
12. ožujak 1970.
Dee Anthony (iz agencije Bandana) dolazi u L.A. s informacijom o dogovorenoj sedmotjednoj turneji koja bi trebala započeti za 7 dana u Detroitu. Ako je ne održi, razne udruge mogle bi mu zabraniti daljnje nastupe u Americi.
13. ožujak 1970.
Leon Russell, saznavši za Cockerove probleme, nudi pomoć u okupljanju benda. Istog dana već je okupio deset glazbenika, a probe su počele.
14. ožujak 1970.
Oko 300 ljudi dolazi u studio A&M na dvanaestsatnu probu novog benda (u kojem se uz spomenutih 10 glazbenika već nalazi i 11 pjevača).
15. ožujak 1970.
Još jedna dvanaestosatna proba je iza njih, a angažiran je i privatni zrakoplov.
16. ožujak 1970.
Još 11 sati probe.
17. ožujak 1970.
Još jedan maratonski pokus, koji se snima u cijelosti i rezultira singl pločom “The Letter / Space Captain”. Ekipa od tada djeluje pod imenom Mad Dogs & Englishmen i broji već 36 članova: glazbenici, tri režisera, dvije tajnice, tri pomoćnika, menadžeri, supruge, ljubavnice, djeca i ostale životinje.
18. ožujak 1970.
Neko predlaže da se cijela turneja snimi na filmsku traku. Unajmljuje se veći zrakoplov za grupu koja sada broji 43 člana (filmska ekipa ima pet članova).
19. ožujak 1970.
Svi oni lete za Detroit, gdje se sljedećeg dana održava njihov prvi koncert.
27. i 28. ožujak 1970.
Nakon još četiri nastupa, Joe Cocker’s Mad Dogs & Englishmen stižu u Fillmore East, gdje se snima album – većina materijala dolazi s večernjih nastupa u petak.
16. svibanj 1970.
Zadnji koncert održan je u San Bernardinu u Kaliforniji. Nakon razmjene uspomena, zagrljaja, poljubaca i suza – svatko kreće svojim putem. No, svi oni koji su nazočili njihovim koncertima, vidjeli film ili preslušavali album, ostali su ispunjeni velikom količinom pozitivnih vibracija. Možda je to i najveća vrijednost tog albuma – i rock glazbe općenito.
S vremena na vrijeme uživam pisati o albumima svoje mladosti, albumima koji me vežu za najbolje trenutke mog odrastanja i sazrijevanja. Moram ponovno naglasiti – 70-e su bile, po meni, najplodonosnije razdoblje rock glazbe. Rock je tada prštao od genijalnih albuma, nastupa i događanja. Tijekom evolucije rocka bilo je svega, ali opstali su samo najbolji – oni koji su izdržali sve devijacije u životu i karijeri.
Svaki put kad preslušavam ovaj album, evociram lijepa sjećanja. A tko se ne bi rado prisjetio Woodstocka, Isle of Wighta ili koncerta za Bangladeš? Svi ti događaji ocrtavaju jedno drugačije vrijeme – vrijeme filozofije “Peace & Love”, vrijeme komuna i utopijskih ideja koje su mladi ljudi tada zastupali. Nažalost, to se pokazalo neodrživim – tragičan događaj u Altamontu na koncertu Stonesa pokazao je da ta ideja jednostavno nije mogla preživjeti.
U to vrijeme većina mlađe populacije nije željela prihvatiti okrutnu realnost: ratove, diskriminaciju, rasizam i izraženo raslojavanje društva. Ali pustimo to – i vratimo se albumu Mad Dogs & Englishmen, koji u svojih 78 minuta i 44 sekunde donosi ono najbolje iz rocka, soula i R&B-a. To je njegova najveća vrijednost.
Bend koji je sklepan preko noći – a koji zrači nevjerojatnom energijom – teško je secirati i istaknuti pojedince. Svi su disali kao jedno: instrumentalisti, puhači, ritam sekcija, klavijature, prateći vokali i pomoćno osoblje. Bila je to izuzetna ekipa ljudi koji su, nošeni nekim čudnim elanom, dali najbolje od sebe.
The Grease Band činili su:
Joe Cocker (vokal),
Leon Russell (piano),
Chris Stainton (klavijature),
Don Preston (ritam gitara),
Carl Radle (bas),
Jim Gordon (bubnjevi),
Jim Keltner (bubnjevi),
Chuck Blackwell (udaraljke),
Sandy Koninoff (udaraljke),
Bobby Torres (konge),
Jim Price (truba),
Bobby Keys (saksofon).
Prateći vokali:
Rita Coolidge,
Claudia Lennear,
Daniel Moore,
Donna Weiss,
Pamela Polland,
Matthew Moore,
Donna Washburn,
Bobby Jones,
Nicole Barclay.
Wow, kakva ekipa! No, uz Cockera, okosnica i glavni pokretač svega bio je fantastični Leon Russell, koji je u mnogočemu zaslužan što album zvuči – jedinstveno, nadahnuto, izvrsno.
Album Mad Dogs & Englishmen izuzetan je glazbeni uradak koji dugo vremena nije bio nadmašen – a po mnogima i nikada neće biti. Zahvaljujući prije svega vremenu i načinu na koji je nastao. Danas bi to bilo teško, gotovo nemoguće izvesti.
Nakon samo dva studijska albuma (Joe Cocker i With a Little Help from My Friends, oba 1969.), sam glazbenik inicira live album koji postaje temelj dokumentarnog filma. Nevjerojatno. Cijelim albumom dominira snažan osjećaj – strahoviti feeling koji zrači iz svakog uključenog glazbenika.
Na kraju, želim istaknuti sljedeće: svaki put kad se vraćam u 70-e, činim to uz ovaj album, jer on je oličenje svega onog što mi je tada značilo u životu. Mad Dogs & Englishmen neraskidivi je dio mog malog, ali ispunjenog života. Svako malo se vraćam njemu da napunim baterije i krenem dalje. Osobno sumnjam da ću ikad više naići na sličan glazbeni uradak. Smatram da je to – jednostavno neponovljivo. Stoga, kao oko u glavi čuvam svoj originalni primjerak ovog jedinstvenog, raritetnog i glazbom prebogatog albuma.
A onda, kao grom iz vedra neba, dolazi informacija: uoči desetogodišnjice smrti Leona Russella (2. 4. 1942. – 13. 11. 2016.), Tedeschi Trucks Band objavljuje live album Tedeschi Trucks Band and Leon Russell – Mad Dogs & Englishmen – Revisited Live at LOCKN’, 12. 9. 2025., Swamp Family Music LLC. & Fantasy Records.
Ovaj tonski zapis je nevjerojatna posveta jednoj od najikoničnijih live rock suradnji u povijesti glazbe. Izvorno predvođena Joeom Cockerom i legendarnim klavijaturistom i vođom benda Leonom Russellom 1970. godine, Mad Dogs & Englishmen bila je bučna, soulfistična turneja koja je okupila impresivan ansambl glazbenika.
U rujnu 2015., Tedeschi Trucks Band – predvođen istinskim virtuozom gitare Derekom Trucksom i snažnom pjevačicom i gitaristicom Susan Tedeschi – oživio je ovaj značajni događaj, udahnuvši mu vlastitu mješavinu južnjačkog soula, bluesa i rocka.
Povijesni tribute koncert održan je na LOCKN’ Festivalu, punih 45 godina nakon originalne turneje. Te večeri, prije punih deset godina, 12-člani ansambl TTB-a i Russell ugostili su originalne članove Mad Dogs ekipe, poput Rite Coolidge, Claudie Lennear i Chrisa Staintona, zajedno s raznolikom skupinom posebnih gostiju, uključujući Chrisa Robinsona iz The Black Crowes, Warrena Haynesa, Andersa Osbornea i Davea Masona. Pozornica se često punila s više od 20 glazbenika, odražavajući veličanstveni, zajednički duh originalne turneje. Popis izvođača uključivao je nezaboravne izvedbe hitova kao što su „Feelin’ Alright“, „The Weight“, „She Came In Through The Bathroom Window“, „Delta Lady“, „Cry Me a River“ i „With a Little Help from My Friends“.
Tedeschi Trucks Band, poznat po svojoj dinamičnoj interakciji i emocionalnoj dubini, udahnuo je potpuno novi, svjež život ovim klasičnim pjesmama. Susanin vokal prekrasno se stapa s robusnom brass sekcijom i pratećim vokalima inspiriranima gospelom, dok Derek jednostavno kanalizira tu soulfističnu vatru originalnih aranžmana kroz svoju neponovljivu slide gitaru, dodajući svemu pritom svoju prepoznatljivu fluidnost i emocije. Više od puke nostalgije, Mad Dogs & Englishmen TTB-a i Leona Russella na LOCKN’-u pokazuje koliko je ovaj zajednički pristup stvaranju glazbe još uvijek bezvremenski – životan, nužan i aktivan, ili bolje rečeno – još uvijek jednako živ kao i prije punih 55 godina.
Derek Trucksov slide gitaristički rukopis čisto je remek-djelo, osobito u pjesmama poput „Delta Lady“ i „She Came In Through The Bathroom Window“. Njegova sposobnost da poštuje originalne aranžmane, dok istovremeno utiskuje svoj prepoznatljivi zvuk, pravo je majstorstvo muziciranja.
Gostujući glazbenici također doslovno blistaju. Dave Masonov glavni vokal u „Feelin’ Alright“ (pjesmi koju je izvorno i napisao) nosi nostalgičnu težinu, dok Chris Robinsonova sirova energija u „Sticks and Stones“ i „With a Little Help from My Friends“ dodaje silnu punoću, pokazujući čistu hrabrost i veliko srce.
Claudia Lennear i njezin osebujni soul-nastup u pjesmi „Girl From the North Country“, te izuzetna Rita Coolidge i njezin nježni nastup u pjesmi „Bird on the Wire“, direktno evociraju duh turneje iz 1970., fantastično premošćujući i sinergirajući prošlost i sadašnjost.
Zvjezdani prateći vokalni trio – Alecia Chakour, Mark Rivers i Mike Mattison – doista je poseban biser, jer njihove harmonije, uz snažnu brass sekciju i žar inspiriran gospelom, podižu izvedbu „Let’s Go Get Stoned“ na euforičan vrhunac. Susanina vokalna snaga besprijekorno se stapa s dinamičnom interakcijom benda – to je naprosto nevjerojatno.
Brass sekciju predvode Kebbi Williams (saksofon), Ephraim Owens (truba) i Elizabeth Lea (trombon), pružajući snažnu okosnicu, dok temelj tadašnjeg basista Tima Lefebvrea, zajedno s robusnim klavijaturama pokojnog Kofija Burbridgea i napadom dvostrukog bubnja Tylera “Falcona” Greenwella i J.J. Johnsona, pokreće taj neodoljivi ritam doista neumoljivim grooveom.
Zajednički duh originalne turneje Mad Dogs, rođene iz nužde i spontanosti 1970. godine, ogleda se i ovdje – Tedeschi Trucks Band i njihovi gosti prihvaćaju isti osjećaj prijateljstva i kreativne slobode. Pjesme poput „Let’s Go Get Stoned“ i „The Weight“ ističu se svojom emocionalnom rezonancijom i vokalnom interakcijom, pri čemu se ova zadnja pjesma izvodi u zapanjujućoj postavi: Susan Tedeschi, Coolidge, Lennear, Pamela Polland i Doyle Bramhall II.
A tu je i „The Letter“, prvi singl s albuma, s impresivnim vokalom Susan Tedeschi koji se uzdiže iznad Trucksovih žestokih gitarskih linija. Drugim riječima – povijest se ponavlja!
Zaključno
Mad Dogs & Englishmen Revisited više je od posvete i arhivske snimke; to je nevjerojatno živ dokument o sposobnosti glazbe da jednostavno i iskreno povezuje generacije. Uključivanje originalnih članova uz suvremene velikane poput Warrena Haynesa i Andersa Osbornea naglašava bezvremenost Cockerove i Russellove vizije. Prateći dokumentarac dodaje dubinu, ispreplićući arhivske snimke s novim intervjuima koji daju kontekst kaotičnoj briljantnosti turneje iz 1970., kao i iskrenom ponovnom oživljavanju cijele priče od strane Tedeschi Trucks Banda.
55 godina nakon koncerta i više od 45 godina nakon originala, Mad Dogs & Englishmen Revisited (Live at LOCKN’) Tedeschi Trucks Banda je nedvojbeno trijumfalna proslava rock’n’roll prekretnice – izvedena s izuzetnom strašću, preciznošću i dušom.
Ovaj album obavezno trebaju poslušati obožavatelji TTB-a, Leona Russella i Joea Cockera, ali i svi oni koji cijene sirovu, zajedničku energiju žive glazbe. Kao i svi oni koji jednostavno vole dobru i kvalitetnu glazbu.
Mad Dogs & Englishmen Revisited (Live at LOCKN’) bilježi i donosi nam jedinstvenu izvedbu koja odaje počast svojim korijenima, dok istovremeno stvara i utire nove temelje, dokazujući da duh Mad Dogs & Englishmena ostaje životan i nasušno potreban – i danas, kao i svih ovih godina.
I na kraju, sam Derek Trucks kaže:
These were very special days that we were able to spend with Leon and the Mad Dogs. There was a real sense of joy, magic and gratitude in the air from the moment everyone showed up at the first rehearsal and it just kept getting stronger, culminating in this incredible set. You could feel that this was one of those shows that you will be thinking about for the rest of your life. I feel very lucky to have been a part of this. What an honor to share the stage and music with Leon and all of those incredible musicians and people.
Dok Susan Tedeschi dodaje:
Having the opportunity to work with Leon Russell and the cast of Mad Dogs & Englishmen was a dream. I am still pinching myself over the entire experience,“The LOCKN’ Music Festival has done a tremendous job creating so many wonderful music collaborations for us. This was one for the ages. The audience was amazing and the performers and the music were all at the highest level. This is a memory I will always cherish.
Više o svemu saznajte na:
https://www.tedeschitrucksband.com
https://www.facebook.com/DerekAndSusan
https://open.spotify.com/artist/2gFsmDBM0hkoZPmrO5EdyO?autoplay=true
https://music.apple.com/in/artist/tedeschi-trucks-band/433405113
VIDEO:https://www.youtube.com/@TTBFromTheRoad
Popis pjesama:
- The Letter – ft. Susan Tedeschi
- Darling Be Home Soon – ft. Susan Tedeschi & Doyle Bramhall II
- Dixie Lullaby – ft. Doyle Bramhall II
- Sticks and Stones – ft. Chris Robinson
- Girl From the North Country – ft. Claudia Lennear
- Let’s Go Get Stoned – ft. Susan Tedeschi
- Feelin’ Alright – ft. Dave Mason & Anders Osborne
- She Came in Through the Bathroom Window – ft. Warren Haynes & Anders Osborne
- Bird On The Wire – ft. Rita Coolidge & Doyle Bramhall II
- The Weight – ft. Rita Coolidge, Pamela Polland, Susan Tedeschi, Claudia Lennear & Doyle Bramhall II
- Delta Lady – ft. John Bell
- Space Captain – ft. Susan Tedeschi & Chris Robinson
- With A Little Help From My Friends – ft. Chris Robinson, Susan Tedeschi, Dave Mason & Doyle Bramhall II
14.The Ballad of Mad Dogs and Englishmen
(Swamp Family Music LLC. & Fantasy Records)
Yours,
Mladen Lončar-Mike
