Gdje je najbolje biti na svjetski dan jazza?
Naravno, na jazz koncertu.
Takvo stelarno poklapanje (slučajnost ili ne) dogodilo se u četvrtak, 30 travnja u koncertnoj dvorani Ivo Tijardović u Splitu na koncertu Maje Rivić i njena četiri mušketira: Mak Murtić (Mimika Oskestar – tenor saksofon), Hrvoje Galler (Hrvoje Galler Trio – klavir), Hrvoje Kralj (vrlo je prisutan na europskoj jazz sceni – kontrabas) i Borko Rupena (Filip Pavić Quartet, Zmaj Orko Star – bubnjevi i perkusije).
Ako je u ljubavi, ratu i jazzu sve dozvoljeno, onda je Maja Rivić tu slobodu iskoristila, do za sada kranjih granica (a možda i ne, što će vrijeme pokazati) u prezentaciji i realizaciji svoje unikatne glazbene osobnosti uobličene kroz netipične forme i strukture prvijenca pod nazivom „Drugo sunce“.
Introspektiva njenih razmišljanja, stavova, prikupljenog iskustva, njenog glazbenog univerzuma koji u mješavini jazza s (ponekad) etno elementima tvore plemenitu mješavinu nota i versa koje u domaćim glazbenim vodama predstavljaju iskreni trenutak radosti, uzbuđenja, ujedno i sugerirajućeg opuštanja. Arhitektura njenih melodija teče lijeno i sporo poput toka Bosuta, najsporije rijeke u RH, donoseći trenutke hipnotizirajučeg opuštanja koje u trenu znaju poprimiti adrenalinske provale tempa. Pametno mješanje tempa i raspoloženja nije baš lagani zadatak, stoga i zbog toga autorici naklon do poda jer uspješno kontrolira svoje anđele i demone.
Beskompromisno sljedivši svoje vizije autorica ne pada u zamku brzopletosti u kojoj po svaku cijenu na prvijencu moraš iskazati sve adute, Maja je očito shvatila da je lako posjeći šumu, ali je mučno čekati da naraste nova; stoga njene naredne radove treba očekivati s velikom dozom optimizma i nestrpljenja.
Maja nije imuna na iskazivanje apstraktih trenutaka koji, ako nisu u kontroli znaju izazvati trenutke nelagode ili razočarenja. U njenom slučaju to se događa kroz vokalni dio u pjesmi „OK“ koji je mogao biti i drugačije posložen, ali tko mene pita.
Zato je pun pogodak njena kratka vokalna improvizacija u „Observer“ koja ima svoju logičnu ulogu u „razbijanju“ inače tradiocionalnog jazz izričaja. Ako se kaže da je tradicija magazin nađenih stvari koji se drži pod ključem, onda je Maja Rivić iz njega uzela ono što joj se dopada, uobličila ga prema svom svjetonazoru, skladateljskom potencijalu koji obećava.
Prilikom slušanja (apsolutnog aduta) albuma „Sagittarius A*“ treba zatvoriti oči i s lakoćom se preseliti u bilo koji zadimljeni podrumski jazz klub, te doživjeti katarzu čišćenja od negativnih misli i trenutaka s kojima smo svakodnevno okruženi. Za doživljenje takvih čistih emocija nedvojbeno su zaslužni svi članovi ovog odličnog benda, Borko Rupena svojim „šuškanjem“, Hrvoje Galler „sitnim“ klavirskim umecima, Hrvoje Kralj postojanim i neophodnim groovom, Mak Murtić inspirativnom solom na saksofonu, te Majin smooth vokal.
Jedini nedostatak ove ugodne i vrlo profesionalno odsvirane večeri u kojoj su se glazbenici kroz svoje govore tijela očito ugodno osjećali, bio je nedovoljan broj posjetitelja. Zato su prisutni kroz iskrene aklamacije nagradili nadarene glazbenike koji su sasvim autorativno predstavili svoje živote uobličene kroz sedam poznatih nota.
Što reći na samom kraju?
Po mom skromnom mišljenju rad i djelovanje Maje Rivić nedvojbeno predstavlja nematerijalnu kulturnu vrijednost koju treba zaštiti po svaku cijenu.
