kids from the sky – “Tamni valovi”

Teško je započeti recenziju nečega toliko osobnog kao što je album. Album su emocije, misli i osjećaji koje izvođači prenose slušateljima, a od nas se očekuje da ih pokušamo u potpunosti dokučiti. Najčešće tek zagrebemo površinu, no iza svakog umjetničkog djela krije se mnogo šira slika. Posebno je teško započeti recenziju albuma poput Tamni valovi grupe kids from sky. Već sada znam da u njemu postoji slojevitost koju sigurno neću uspjeti potpuno odgonetnuti i protumačiti, ali barem ću pokušati zaviriti u njihov svijet i približiti mu se.

Imala sam tu čast preslušati album na vinilu koji je izašao uoči njihovog koncerta u Boogaloou. Moram priznati da sam ljubiteljica šarenih ploča pa mi je posebno drago što je završila u mojim rukama i jer je nježno pink boje. Naslovnica albuma u ovom formatu dolazi još više do izražaja; djeluje plavlje, dublje i bogatije nijansama mora, ljetnog noćnog neba, valova i tame. Pa krenimo od prve pjesme na A strani i albumom s ljetnom energijom.

A 

[UGASI ALARM (JESSE)]

Kreće lagano gitara i glas s efektom u pozadini koji podsjeća na glas provučen kroz telefonsku slušalicu. Pošto u pjesmi Jesse zove na rundu, pretpostavljam da je time simbolično označen telefonski poziv. Protagonist je u tom trenutku negdje u svojim razmišljanjima i lutanjima po glavi te se ne može izvući iz kruga misli – ili je možda u snu pa se budi – ovisi radi li se o jutru ili večeri. Pošto se spominje alarm, a alarm najčešće vezujemo uz jutro, vjerujem da je tu obuhvaćen cijeli dan – od buđenja, gdje je protagonistu teško započeti jutro, do poziva i runde kasnije u opuštenijoj atmosferi, gdje ne mora analizirati svoje snove i misli. Negdje sam pročitala da je poželjnije naviti alarm za odlazak na spavanje nego se oslanjati samo na jutarnji alarm te tako naviknuti organizam na cirkadijski ritam i dovoljno sati sna.

Ali vratimo se ovdje na sam vibe glazbe, koji mi ima lagano sexy dark pop zvuk s izraženim basovima. Jako dobar odabir za prvu stvar na albumu jer ima taj intro i uvodi slušatelja u atmosferu svijeta u kojem kidsi žive. Za sad je zvuk vinila čist, konkretan i doprinosi ulasku u emociju. Je li stvarno runda pomaže i zašto Jesse laže? Saznat ćemo.

[LANTERNA]

Ovo je hitčina, s time da sam slaba na drum and bass beatove. Znaš već od prvog tona da je ovo singl koji cilja pogoditi nas sve ravno na ples i življenje života. Ljetno nebo, plaža, dobro društvo, beach bar… Pjesma je jako zarazna i jedna od onih koja se fanovima ovog dua sigurno vrti dosta često. Čuje se i taj 90s zvuk, a s obzirom na to da sam na njihovom nedavnom koncertu shvatila da dečki vole sastave poput Boomfunk MC’s i The Prodigy, ova mi stvar ima potpuno smisla. Robin (bubnjar) je tada imao svoj drum trenutak uz covere tog đira, pa se taj utjecaj ovdje baš osjeti. Bit će i kod mene na repeatu barem još 100 puta ove godine.

[FARGO]

Ravnija nego Lanterna, ali također disco plesna. Dobar beat koji poziva na pokret glavom i cijelim tijelom. Zbog synth-harmonike i ritma ima mi taj lagano french touch zvuk, ali to su samo moja osobna zapažanja. Uglavnom, možemo je staviti na listu za klupsku tracku, ali za razliku od Lanterne, za neki drugi tip izlaska i plesa.

[ZNAMO MALO]

Još jedan hit na albumu i tipična ljetna reggae pjesma sa zaraznim tonovima – bez greške za slušati na plaži uz koktel u rukama te za slavljenje ljeta, bez obzira radi li se o početku ili kraju. Poziva na usporavanje života, bezbrižnost i jednostavnost. Vidim u svojoj glavi i nastavak kako zalazi sunce, noćne lampice na plaži se pale i nastavlja se pozitiva dugo u noć. Moram ovdje napisati da me dosta ovaj koncept podsjeća na pjesmu Ride od Twenty One Pilotsa. S obzirom na to da su i oni sličan duo, vjerujem da kidsi vuku inspiraciju i od njih. Tu su također ukulele kao sastavni dio njihovog rada i stvaranja. Planiram je vrtiti kroz ljeto jer me opušta i stvara pozitivne osjećaje u meni. Iako u tekstovima primjećujem konstantnu melankoliju i slavljenje tame i prolaznosti, vjerujem da je kroz njihovo glazbeno stvaralaštvo i na ovaj način prisutno ispucavanje i suočavanje s unutarnjim strahovima i brigama. Bez obzira na ponavljanje određenih riječi koje su generalno stigmatične, vjerujem da dečki pokušavaju u tome pronaći neku ljepotu i prihvaćanje. Vidim da većinom glazbu i tekst piše Teo, tako da on direktno pokušava na taj način komunicirati s nama, slušateljima, i dijeliti svoje osjećaje, dok Robin komunicira isključivo ritmom.

[DANI ILUZIJA]

Na početku čujemo ptičice i zrikavce koji nastavljaju kroz prve nježne tonove. Spušta se noć dok ulazimo u refren, a u pozadini se čuje hi-hat koji poziva na brži refren. Puno nježnija skladba od ostalih, ali s romantično-tužnim emocijama. Ritam je nešto brži, a bubanj energičniji u refrenu, dok se na strofama čujem povratak na tiše dijelove – decrescendo, pa opet refreni puni konkretne emocije. Sviđa mi se ta izmjena jer stvara konstantnu dinamiku. Možda jedna od tužnijih u njihovom opusu.

Kad pišem riječi romantika i tužno, nije nužno uvijek zbog nekoga i nesretne ljubavi. Nekako tu više osjetim čežnju i melankoliju vezanu generalno za život, životne odabire i življenje. Također doživljavam puno introverzije u melodiji i stihovima. Čežnja, melankolija i introverzija mogu biti jako romantične. Znamo da su mnogi književnici, ali i tekstopisci, upravo takvi – pomalo isprovocirani životom, ali najbolje pišu koristeći sva svoja osjetila. Ispituju dublje emocije i preživljavaju kroz pisanje – ne financijski, već emocionalno. Svaki dan postaje iluzija, pogotovo onaj koji je dobro prošao i bez problema, a suočavanje sa životom van daydreamanja ponekad zna biti teško jer život kao takav iscrpljuje resurse i energiju. Kako prolazi mladost, tako negdje shvaćamo da trebamo cijeniti male stvari, štogod da su to za nas, jer ganjanje velikih ciljeva zna biti najčešće put u propast ako se ne ide taktički i po segmentima.

[KAD PROĐE LJETO]

Ovo je Sweet Home Alabama za kidse. Počinje s akustičnom gitarom i vokalom, nastavlja se s tamburinom i sve više dobiva oblik country zvuka. Opraštamo se od ljeta, a roadtrip i dalje traje. Melankolija Dana iluzija protegnula se na prolazak ljeta. Ovo bi već mogla biti pjesma posvećena intenzivnoj, ali nesretnoj ljubavi. Negdje na sredini počinje udarac u bas bubanj uz tamburin koji dodatno naglašava osjećaj da smo na cesti koja vodi negdje ili nigdje, ili cesti koja nema kraja. Kraj je kolovoza, kreće novo poglavlje, ali svake godine vraćamo se u ljepše i sunčane dane. Ljetne ljubavi znaju biti najintenzivnije, a neke i potraju. Odličan izbor za zadnju stvar na A strani.

Iako znamo da kidsi vole provoditi vrijeme na turneji i u kombiju gdje ih cesta vodi u novu glazbenu avanturu, putovanje na novu destinaciju nije linearno. Ono zna biti ispunjeno raznim događajima koji su filteri između A i B točke.

Slijedi B strana gdje nastavljamo melankolično!

B 

[ULICA 22]

Roadtrip je završio u Ulici 22, gdje je more i malo mjesto. Čujem ovdje puno introverzije u tekstu, ali s osjećajem ispunjenosti i mira. “Da volim tamu, kad nije glasno” –  stih koji to potvrđuje, barem iz moje perspektive. Pjesma ima lagan ritam i pitka je. Može nas uvući u dublja razmišljanja o sebi. Nekad se najbolje osjećamo u društvu samih sebe i uz kasnu šetnju uskim uličicama morskog grada.

[ONAJ OSJEĆAJ]

Na početku mi vuče malo na nešto što bi Songkillers pjevali. Tipična lagana pop melodija i ovdje vidimo kako su kidsi vukli inspiraciju za naslov albuma jer se spominju “Tamni valovi”. Nije nužno da je nešto tamno i nešto negativno. Tamni valovi je više koncept nego doslovno značenje. Ništa opširnije ne mogu napisati ovdje što već nisam iznad pa da se ne ponavljam –  što se same atmosfere tiče, paše za pozadinu.

Fora je kod preslušavanja vinila što praktički slušaš bez stanke i bez distrakcije, ponekad s čašom vina u rukama, i odlaziš u neki drugi svijet. Njihova digitalna verzija ovog albuma nema toliko pjesama, tako da su na ploču ubacili ekskluzivno i poneke njihove druge singlove te jedan demo.

[PROLAZNA STVAR]

Nastavljamo s 90s zvukom u sporijem tempu. Ova strana albuma je nešto sporija od A strane, tako da nije tolika dizalica. Opet imamo mrak, strah i zvijezde, ali se slavi svjesnost života i njegova kratkoća. Doživljavamo detalje oko sebe – noć, zvijezde, cestu… Lagane rap dionice na strofama daju širinu. Iako se neke stvari s “check liste” u životu ne čine dovoljno blizu, kao primjerice put u daleku zemlju, dan po dan i sve dođe na svoje.

[FILM]

Film počinje s visokim intonacijama i nastavlja na brži reggae beat s karipskim efektima. Vraćamo se u djetinjstvo i bezbrižnost, kad su prijateljstvo, druženje i igra bili važniji od kapitalizma. Imamo ponavljajuće riječi kroz cijeli ovaj album, a tu su najčešće more, planine, gore, valovi, tako da je priroda sveprisutna. Ljetna melodija koja paše u toplije dane.

[DEMO EMOTIONAL]

Ekskluzivan demo koji je smješten ovdje na vinil. On je jedini na engleskom jeziku, uz ukulele kao glavni instrument. Ritam se polako razvija pa na kraju dobijemo ska beat od svega raznoga. Vesela, durska pjesma koja poziva na ples. Čuje se da se radi o demo snimci koja nije ispolirana produkcijski te je kao takva namjerno zabilježena ovdje u ovoj prilici.

[LAKU NOĆ]

Naziv koji bi očekivali na zadnjem mjestu. Sporije, klavirski izraženo s zaobljenim vokalom i laganim efektom. Gasimo se umno i emocionalno s melodijom. Dinamički postojana i ravna do kraja. Sviđa mi se što je zvuk s ploče čist, s obzirom na to da one uvijek nešto pucketaju – ponekad, primjerice, zbog prašine. Zapravo me iznenadila kvaliteta zvuka, toliko da sam čula to smirivanje postepeno uz zadnje tonove tipki klavira. Jako sam zadovoljna reprodukcijom na gramofonu. Na A strani je bio jako dobar završetak s Kad prođe ljeto, a ovdje imamo Laku noć. Vidi se da je urednik dobro razmišljao kako će slagati po intenzitetu te potrebi i što će biti na kojoj strani raspoređeno dok okrećemo vinil.

Samo ime albuma Tamni valovi već zvuči dosta otežano, kao da treba nešto što će to isprati i odnijeti sve negativno, razočarano, bol, patnju, tugu i žalost. Ali nakon nemirnog mora dolazi bonaca. Ponekad nas progoni čežnja za boljim danima ili starim ljubavima te je teško živjeti u trenutku dok je glava poput balona napunjenog zrakom, prepunog raznih misli i scenarija prošlosti ili možda onih koji se još nisu ni dogodili. Nekako je jedino što ostaje nastaviti dalje i suočavati se sa stvarnošću.