Cabaret Voltaire pripadaju onoj rijetkoj skupini pionira elektronike koji nisu ostali zarobljeni u vlastitoj prošlosti. Od industrijskih eksperimenata sedamdesetih prirodno su, prateći razvoj glazbenih stilova, stigli do synth-popa, funka, EBM-a i techna i sve ih ugradili u svoj zvuk. Da su bili ispred svog vremena vidjelo se i po publici koja ih je došla slušati sinoć u Tvornicu kulture, većina prisutnih rođena je dugo nakon što su Cabaret Voltaire objavili prve snimke, ali je njihovu glazbu prihvatila kao da je nastala jučer.
Ugodno popunjena Tvornica jednog od najtoplijih dana u godini ugodno je bila klimatizirana i svakako zaslužuje pohvalu i uspjeh što se u njoj moglo plesati do mile volje, bez potrebe za izlaskom na hlađenje i zrak. Na pozornici su prevladavale crne siluete četvorike sa nizom instrumenata, dok je ispred bine vladala šarenija mješavina modnih stilova i generacija. Početak je bio gotovo statičan, s Stephenom Mallinderom s gitaromu prvom planu, no ritam je nakon nekoliko pjesama ušao u plesniji dio set liste i publika je odmah odgovorila pokretom. Do kraja koncerta songovi su postajali ritmičniji i brži i Tvornica je izgledala poput uzburkanog mora. Bljeskajući vizuali iza benda koji su se brzo izmjenjivali dodatno su pojačavali hipnotički dojam, premda intenzitet svjetla nije bio za osjetljive oči.
Nakon tri dana INmusica trebalo je malo energije da se ljudi ponovno rasplešu, ali Cabaret Voltaire to su postigli bez puno muke. Mallinder i Chris Watson uz potporu Erica Randoma i Olivera Harrapa na klavijaturana i bubnjevima nisu ponudili nostalgični “greatest hits”, nego pažljivo rekonstruiran presjek faze u kojoj je bend definirao svoj industrijsko-funkerski i EBM izraz, što je obilježilo i ostatak europske turneje. Takav izbor iznenadio je dio publike željne više klasika, no bend je ostao dosljedan da pjesme suštinski vezane uz preminulog člana Richarda H. Kirka ne izvodi. Dugogodišnji poklonici upravo su u toj dosljednosti prepoznali odbijanje da postanu vlastiti tribute bend. Respect.
Završetak koncerta bio je bombastičan uz “Nag, nag, nag” nakon čega se bend pozdravio s publikom , a svjetla upalila, jasno dajući do znanja da nema dodatnog bisa. Još dugo je ispred Tvornice bilo živahno i publika se veselo družila na terasi, razmjenjujući doživljaje s koncerta.
