Ljetnu seriju internacionalnih koncerata na Voodoo Lake u Žarovnici, jednom od najpopularnijem, i sve traženijem, okupljalištu rockera na sjeveru Hrvatske nastavio je talijanski sastav Mat Pascale & The Stomps.
Predvođen, kako neki kazuju, novom nadom europskog bluesa, Mattom Pascaleom, bend je odsvirao odličan koncert na kojemu je odao ‘pošast’ svom, lani objavljenom, debitantskom albumu „HOME“. Te herojima blues-rocka s kraja 60-ih i početka 70-ih godina prošlog stoljeća. Razdoblja koje im je uporišna inspiracija. Dinamična, strastvena, moćna i nadasve glasna svirka odzvanjala je mirnim predjelom u, gotovo pa, savršenom prirodnom ambijentu u kojem je smješten i kojim je okružen koncertni prostor.
Ukorijenjen u bluesu, s garažnom sirovošću, hipnotičnošću funka, nepatvorenom energijom hard rocka i osjećajem kao da su dečki katkada na halucinogenim drogama, svirka ovog benda istodobno zvuči i autentično retro i modernizirano osvježeno. Premda, hrapavi, grubi ‘rašpajući’ vokali, agresivne, distorzirane gitare, pogonski bubnjevi i pulsirajuće-tutnjajuće bas sekcije cjelokupnu formu (naj)više vuku prema stilskom konceptu iz poviše spomenutog povijesnog razdoblja. A i sam outfit, koji kao da je teleportiran s Woodstocka, dovoljno jasno govori o njihovom glazbenom (i modnom) ukusu.
Dodamo li još prirodan, protočan zvuk klavijatura za koje se na momente ima osjećaj da umiruju, zaglađuju, a na momente da ražešćuju, da podižu energetsku razinu izvedbe i koje se s vremena na vrijeme oglase u nezaboravnim ‘Hammond’ varijacijama, dobivamo uokviren i (stilski) vjerodostojan glazbeni koncept.
Iako mlađahna, jedna je to poprilično uigrana, poletna i razigrana glazbena ekipa, koja predvođena odličnim Mattovim vokalom, frontmanom u potpunosti usuglašenim s rockerskim obrascima davnih godina, isporučuje glazbu po mjeri blues-rock sladokusaca. S mnogim velikanima bismo ih mogli komparirati, a jedan od njih s kojim se to može napraviti je i veliki Rory Gallagher. Mislim da tako nešto govori sasvim dovoljno o smjeru u kojem voze na svom glazbenom putovanju.
Dobra svirka, dobar zvuk, dobra atmosfera, a okruženje u kojem je sve to skupa nasta(ja)lo, e, to se već ne može opisati. To se treba doći vidjeti i osjetiti. I imati osjećaj da si u nekom drugom svijetu.
U nekim drugim glazbenim horizontima koji, koliko god se čine dalekim, nestajalim, itekako su još tu. S nama, i oko nas.