Pulsko Malo rimsko kazalište u nedjelju, 6. srpnja, ugostilo je Alena Vitasovića jednog od najprepoznatljivijih istarskih glazbenika. Večer je bila zamišljena kao svojevrsna proslava dugogodišnjeg stvaralaštva, a publika je tijekom gotovo dva sata imala priliku prisjetiti se pjesama koje su obilježile njegovu karijeru i ostavile trag na istarskoj glazbenoj sceni.
Nekoliko tjedana prije koncerta, u razgovoru za naš portal povodom objave novog singla „Čuvaj me“, Vitasović je upravo ovaj nastup nazvao krunom svoje karijere. Istaknuo je kako očekuje intimnu večer u posebnom ambijentu Malog rimskog kazališta, okružen ljudima koji ga vjerno prate desetljećima, naglašavajući da su mu emocija i iskren odnos s onima koji ga slušaju oduvijek bili važniji od same perfekcije na pozornici.
Program je započeo u 21:30 kad je odličan harmonikaš Ivan Licul izveo svoj prvijenac „Ala šu, ala daj“ te pjesmu „Samo anđeli znaju“. Ubrzo mu se na pozornici pridružio Alen Vitasović, a zajednički su izveli „Jenu noć“. Vitasović je pozdravio okupljene i zahvalio im na dugogodišnjoj podršci, poručivši kako ih voli.
Tijekom nastupa nizali su se njegovi najpoznatiji hitovi: „Sandra“, „Ne moren bež nje“, „Gušti su gušti“, „Istrijan“, „Ud subote do subote“, „Srebrni lancun“ i brojni drugi. Kao drugi gost nastupio je Lima Len, koji je odmah donio svoju prepoznatljivu energiju na pozornicu. Izveo je „Brajde“ i „Gremo na more“.
Već od prvih taktova bilo je jasno da Alenove pjesme i dalje žive među publikom. Mnogobrojni posjetitelji pjevali su zajedno s izvođačima, pljeskom pratili svaku izvedbu te u nekoliko navrata skandirali njegovo ime. Unatoč svemu, atmosfera je ostala srdačna i podržavajuća do samoga kraja večeri.
U trenucima kada je bilo vidljivo da mu nije lako, uz njega su čvrsto stajali njegovi dugogodišnji suradnici – Silvija Rejec (vokal), Sonja Domitrović (saksofon), Dean Vitasović (bas gitara), Vedran Vozila (gitara), Sebastian Stell (bubnjevi) i Andrea Rojnić (klavijature). Njihova profesionalnost i uigranost održavale su kvalitetu glazbene izvedbe, potvrđujući ono što je Vitasović i sam rekao u intervjuu– da uz sebe ima glazbenike koji osjećaju svaku njegovu emociju te su prije svega prijatelji, a potom i vrhunski glazbenici.
Koncert je, na inzistiranje okupljenih, zaključen emotivnom „Burom“.
Iako izvedba nije ispunila očekivanja koja prate obilježavanje 35 godina karijere, podrška okupljenih nije izostala. Dugotrajan pljesak i zajedničko pjevanje potvrdili su da su njegove pjesme odavno prerasle okvire hitova te postale dio glazbenih uspomena brojnih generacija.
