Prije više od godinu dana najavljeno je gostovanje koje su domaći poklonici eksperimentalne elektronike čekali čitavo desetljeće. Riječ je o nastupu dvojca Autechre kojeg čine Rob Brown i Sean Booth. U srijedu, 30.9., konačno smo doživjeli i njihov live set u punom sjaju. Autechre nastaju 1987. godine u Manchesteru. Prisutni su gotovo od samih začetaka britanskih rejvova, iako su oduvijek odskakali od standardnijih i popularnijih stilova koji su se njegovali u Londonu i Manchesteru, kao i na Ibizi. Unatoč tome, među najvećim su imenima britanske elektronike i, uz Aphex Twina, Boards of Canada i Squarepushera, zaštitno ime izdavačke kuće Warp. Gotovo od samih početaka UK scene taj label nudi alternativne i eksperimentalne zvukove prikladije za slušanje doma nego za miksanje u DJ setovima. Tako je i Autechre od početka 90-tih dobivao pozitivne kritike iz mnogih glazbenih krugova koji nisu bili striktno vezani uz rejv kulturu. Na domaćoj sceni to možemo potvrditi time da im je najpoznatiji fan, pomalo (ne)očekivano, Vojko V.
U zagrebačku Tvornicu duo je došao pod pokroviteljstvom Škugorova NO Jazz Festivala. Od njihova posljednjeg gostovanja u Zagrebu prošlo je deset godina, a vratili su nam se sa sličnim konceptom, ali drukčijim setom. Uz potpuno ugašena svjetla tijekom cijelog nastupa proveli su nas kroz povijest britanske elektronike na svoj način, pomoću teško opisivih, suludih ritmova i povremenih djelića melodije koji su prodirali kroz intrigantnu mrežu njihove produkcije. Od početnih, atmosferičnih techno uradaka iz devedesetih pa sve do neopisivih zvukova koje proizvode posljednjih 25 godina, uvijek su bili izvan okvira i ispred svih trendova, što se pokazalo i na ovom nastupu.
Već godinama nastupe održavaju kao jednu produženu skladbu izvedenu u potpunom mraku, bez pauza ili scenskih detalja. Osim toga, objavljuju svaki set koji odrade, pa sam tako, pripremajući se za koncert, poslušao njihovo prethodno gostovanje u Zagrebu od prije deset godina (set možete poslušati na Bandcampu). To je gostovanje proizvelo laganiji, povremeno ambijentalni zvuk, dok su ovaj put išli na suprotan učinak – puno brži BPM-ovi i agresivni pristup. Meni je pripao najteži zadatak večeri: opisati čudnovate frekvencije i gotovo nemoguće zvukove koje smo slušali.
Uvodni dio nastupa tijekom 15-ak minuta uljuljkao je publiku u neobične, no relativno lagane i sporije zvukove. Spajanjem raznih elemenata već se stvorila zanimljiva kakofonija. Rano se moglo naslutiti da ovo neće biti jedan od ležernih nastupa. Nakon 30-ak minuta neprekidnog dodavanja i oduzimanja ritmičkih elemenata na otprilike 120 do 130 BPM-a dolazimo do kratke ambijentalne stanke. Međutim, iako smo svi pomislili da ćemo sada doživjeti atmosferični dio nastupa, to je trajalo svega pola minute. Povratkom snareova i nepravilnih kickova nagovijestili su ubrzavanje tempa. Sljedećih 20-ak minuta rapidno su rasli tempo i kaotičnost glazbe.
Sredina nastupa bila je možda i najbolji dio cijele večeri. Dolazimo do više od 160 BPM-a i nevjerojatnog intenziteta glazbe, koji je nakon otprilike 50. minute nastupa, gašenjem dijela snareova, postao nešto što bi se moglo opisati kao halftime, odnosno polovični ritam (kad bi Autechreova glazba imala klasični ritam). Pomoću te ritmičke magije usporava se cijela izvedba, samo da bi se ponovno, u drugom krešendu, dosegnuli sumanuti tempo i vrhunac nastupa.
Oko 60. minute nastupa primijetio sam fantastične komadiće melodije. Hladni zvuk sintesajzera, kao izvučen iz legendarnih radova Autechrea i Aphex Twina iz sredine devedesetih, jedva se probijao kroz mrežu sintetičkih zvukova i time dodao sloj melodije i mistike. U posljednjih 20-ak minuta ulazimo u možda najintenzivniji, iako ne i najbrži dio nastupa. Dvojac je tu primijenio sve trikove koje smo slušali tijekom večeri, ali i one koje usavršava već gotovo 40 godina. Slušamo nešto što zvuči kao 3 Squarepusher trake puštene odjednom, no bez visokih frekvencija. Sam kraj dolazi gotovo nenadano, brzim uklanjanjem elemenata i naglim, ali prirodnim završetkom glazbe.
Nije bilo stanki, nije bilo bisa, nije bilo čak ni komunikacije s publikom nakon nastupa. Upalila su se svjetla. Na pozornici su ostali laptopi i još uvijek uključena oprema, a pred njom ljudi koji nisu sasvim razumjeli što ih je upravo snašlo. Drukčije se vjerojatno ovakav nastup nije mogao privesti kraju.
