Što se dogodi kada se tri „slučajna“ glazbenika (kako sami kažu) i jedan (kojem će glazba izgleda biti životni odabir) okupe u bend?
Dogodi se Rølø, još jedan izdanak šarolike i osebujne splitske glazbene scene, bend koji je u subotu održao koncert u Hrvatskom domu u Splitu. Ime su dobili po osebujnom liku iz odlične serije „Vikinzi“.
Rølø su (u aktualnoj formaciji) Mišo Komenda (gitara i vokal, inače svirao u bendovima Leut Magnetic, Lažni brkovi i Studio Frendo), Karlo Kazinoti (bubnjevi, također svirao u Leut Magneticu), Bernard Andrijašević (bas, svirao u Justin Johnson) i Toma Bedalov (elektronika, gadgeti). Bernard je IT-ovac, Mišo i Karlo su po profesionalnoj orijentaciji dizajneri, stoga se ne treba posebno čuditi da su svoju maštu , neophodno nužnu u obavljanju svojih poslova prenijeli u glazbeni format, vrlo osebujan, interesantan i ritmički zavodljiv. Inače, Mišina i Karlova prikrivena orijentacija je dizajn, omot za album „No Room for Us“ Lovely Quinces, Mišino je djelo, s Karlom je dobio Porina za izradu omotnice albuma grupe Libar. Očito je da je bavljenje glazbom produkt njihovog unutarnjeg nemira, želje za istraživanjem novih doživljaja, novih zapleta, novih rješenja.
Može čuditi činjenica da su upravo s tim formatom dobili mogućnost održavanja koncerta u dvorani Hrvatskog doma (moguće da se iza te odluke krije činjenica održavanja CYAN festivala vizualne kulture, na kojem učestvuju Mišo i Karlo). I za njih je to bilo posebno iznenađenje, komentirano Mišinim riječima: „Pomalo je suludo da sviramo u ovakvom prostoru, ovo nam je drugi put da sviramo pred sjedećom publikom, pa ćemo iz poštovanja prema njemu naredne pjesme najavljivati kao skladbe“.
Rekao bih, očekivana doza splitskog poimanja ironije, zdrave zafrkancije i apsurdnog humora.
Njihovu glazbu bi trebalo opisati kao mješavinu indie/elektroničkih/eksperimentalnih utjecaja koju ova grupa mladih ljudi isporučuje s potrebnom dozom simpatičnosti i poslovične ironičnosti. Nije to glazbena otmjenost koja bježi od vulgarnosti, priča je to prepuna , rekao bih, elitne elektronske dinamike i ritmičkog senzibiliteta bez pretjerane buke i bijesa koja se objektivno (makar po mom skromnom mišljenju) nalazi u vrhu nacionalnog glazbenog establishmenta. Ponavljanje linija koje bas i bubnjevi suvereno i uporno sprovode s gotovo geofizičkom snagom, idealne su za nadogradnju, zaista minimalističkih elektronskih zvukova, na momente popraćene moćnim gitarskim solažama. Stvorena je tako glazbena formula, glazbena igra uvijek plesno poticajna.
Rølø imaju i jednu veliku manu, naime dolaze iz Splita, da im je kojim slučajem Zagreb domicilno mjesto, siguran sam da bi njihov rad bio više valoriziran, te adekvatnije medijski popraćen.
Publiku (nekih stotinjak) većim dijelom su činili mladi slušatelji kojima nije dugo trebalo da prostor ispred pozornice pretvore u plesni studio. Bile su primijećene i dvije starije gospođe, koje su diskretno nakon par pjesama napustile dvoranu.
Ukratko, jedan nadasve simpatičan i zanimljiv koncert.
Setlista
Miami
Splito
Wanda Why
Spinut
Siesta
Yo-Yo
Zva ću te
Sol i postole
Bebo ja te vidim
Bliski susreti
Stadion
Rølø