Aracataca – “Dan za danom”

„Life is shit and then you day.“ Ne znam zašto, tu sam izreku pripisao nekim grungerima, mislim Mudhoney. Međutim, vjerojatno je moj ostarjeli i dobrim dijelom ishlapjeli mozak to krivo spojio ili zamijenio sa njihovim „Touch Me, I’m Sick“. Vrag će ga znat.

No…ono što htjedoh reći je da ima dana kad sve ne izgleda tako beznadno i sumorno. Recimo, dobijete na recenziju EP mladog šibenskog benda Aracataca. Znate kad bi posegnuo za nekim uratkom anonimnog hrvatskog benda da mi, eto, urednik kojeg sam slučajno sreo na dnevnoj turi hodanja, nije pripomenuo da ima neke vinile za recenzirat? Nikad, pa možda ni onda. Ali, eto, sudbina je htjela da se sretnemo i dan-dva kasnije uz pivu preuzmem novoobjavljeni EP Dan Za Danom u superfora formatu od 10 inča.

Dakle, Aracataca nam ovdje donosi 4 pjesme u ukupnom trajanju od 15 minuta. Dvije su otpjevane na Hrvatskom, a dvije na Engleskom jeziku – ne znam računaju li ovi mladi Šibenčani možda na nekakav međunarodni uspjeh ili im je samo lakše (kao i većini GenZijevaca) pisati na Engleskom, ali mogu odmah reći da im dobro ide na oba jezika. Sveukupno, za ovaj se EP može reći da je nekakav mumbo-jumbo svakojakih utjecaja i stilova, tako da se doima kao neki showcase/promo uradak. U prilog toj tezi ide i činjenica da kolikogod bili mladi, Aracataca nisu od jučer i već iza sebe imaju i jedan cijeli dugosvirajući uradak, pa čak i jedno LIVE izdanje (5 pjesama) snimljeno u pulskoj Areni (of all places!?). Dakle, zaključujem da imaju dobru podršku svoje matične kuće. I znate što? Ta je podrška, ako je suditi po ove četiri pjesme, više nego zaslužena.

Naime, bez obzira na tu showcase/promo opservaciju, ovaj je uradak jednostavno odličan. Zato jer pokazuje stilski raspon kakav rijetko vidimo, nudi odličnu svirku i, povrh svega, odlično napisane i originalne pjesme kakve rijetko nalazim na domaćoj sceni i kakve nam nude samo naši najveći talenti – Urban, Pipsi, Rundek i još nekoliko njih.

„Sjeti Me Se“ je fenomenalna indie stvar koja će vas podsjetiti na stvarno najbolje dane indie glazbe s kraja 80ih i početka 90ih. Ne šalim se, riječ o stvarno sjajnoj pjesmi sa pomalo frenetičnim bubnjanjem i odličnim gitarističkim udicama (još uvijek ne znam postoji li domaća riječ za „hook“ osim te, doslovno-ribičke), a refren je nešto najbolje što sam čuo u zadnjih par godina. „Where Did You Go“ je kompleksna balada koja me je iz nekog razloga podsjetila na Alabama Shakes, vjerojatno zato jer sam nedavno slušao njihovu „Garden“ na ponavljanje, ali, objektivno te pjesme nikakve veze nemaju, osim možda nečeg neopipljivog u atmosferi. Enivejz, svaki zvuk u ovoj bass-heavy baladi je na svom mjestu. I ponovno imamo sjajni refrenčić koji izvanredna Tara Šolić iznosi s puno osjećaja.

„Zidine“ su minijaturni i slatki bossanova „šlagerčić“ baš simpatičnog teksta, a za kraj je ostavljen monstrum kojega bi klasificirao kao doom-folk – „Fool’s Task“. Standardnom arsenalu ovdje se priključuje violončelo kojim pjesma započinje melankolično, ali timpani koji uskoče daju sasvim drugi pečat i pomislite da čujete nešto što bi moglo biti mješavina Nicka Cavea i Florence sa njezinom Mašinom. Stvarno dobra stvar – malo van spektra mojih omiljenih stilova – ali svejedno dovoljno impresivno izvedena da me zakačila. I znate što? Velika je Florence, ali ponegdje mi se čini da Tara ima bitno fleksibilniji vokal i da može isporučiti koješta bez da to „ukrade scenu“ svima oko nje.

Naravno da sam, pogonjen ovim iskustvom, preslušao sve što sam pronašao na Deezeru. Neću vam ovdje pisati o ostatku opusa Aracatace, ali reći ću vam da su pokrili cijelu hrpu glazbenih stilova i da im nisam našao ozbiljnih mana u ičemu što su radili. Zato vam odgovorno tvrdim da je ovo apsolutno najbolji mladi domaći bend koji sam čuo. Dečki fenomenalno sviraju, Tara sjajno pjeva, a znaju i složiti pjesmu – niti jedna nije zlorabila dobrodošlicu i lijepo sa zaokružene u primjerenom trajanju. Vidim da su dali intervju za poprock.hr i da su rekli da žele ostati „eklektični“. Meni se, ipak, čini da bi neke stilove trebali odbaciti – ja bih da se manu ovih referenci na Jinxe, Detour, Elemental i, općenito, taj neki stil kakav je kod nas već dobro pokriven. A „Sjeti Me Se“ je upravo pjesma kakva domaćoj sceni treba. No, to su osobne preferencije i vjerojatno taj savjet nije baš najkomercijalniji, a ja ovim omladincima od srca želim da od svoje glazbe dobro žive.

Sve u svemu, veliko i pozitivno iznenađenje (za mene) i baš nešto što mi je uljepšalo dan, a učinit će to i sutra, jelda? Ne zove se valjda za ludu „Dan Za Danom“ 😉