Kako je sinoć bilo na live promociji desetog studijskog albuma The Journey? Ukratko, bilo je efektno! Bila je tu hrpetina odličnog bluesa koji su nam prezentirali Lela i njezin prateći bend, sastavljen od, slikovito rečeno, izvrsnih glazbenika od kojih „boli glava“. Više o samom albumu pročitajte na: poprock.hr/lela-kaplowitz-the-journey/
Naravno, ono što mi se posebno sviđa jest profesionalni pristup cijelom nastupu, koji je započeo u 20 sati i 18 minuta iznimnim glazbenim uvodom uz upečatljivu vokalnu izvedbu same Lele Kaplowitz.
Nema tu puno mudrovanja. Blues je u svojoj osnovi iznimno jednostavan, ali u prezentaciji poprima neslućene oblike i formu. Upravo se to sinoć i dogodilo, kada su svi sudionici ovog nastupa uživo doslovno provalili u naša srca i razgalili nam bića svojom više nego izvrsnom svirkom. Doista ne znam tko je bio bolji, je li to bio svaki član benda ponaosob ili Lela, koja je tako smireno, opušteno, ali nevjerojatno samouvjereno i sigurno vodila cijelo događanje.
Svi mi koji poznajemo njezin rad i glazbeni opus ostali smo pomalo zatečeni njezinim okretanjem bluesu i dojmljivom prezentacijskom formom koja u svakom svom segmentu glazbene forme uistinu znači izniman, profiliran glazbeni iskorak i daje nam dovoljno materijala da čak i one koji su bili sumnjičavi u potpunosti razuvjeri i pokaže im da, ako nešto radite, onda to radite full i ne tražite nikakva opravdanja i izgovore. Budite svoji i furajte svoj film.
Naravno, cijela ekipa to zapravo i radi. I baš zato zvuče tako dobro, tako sigurno i samouvjereno da se jednostavno prepuštaju trenutku i osjećajima kako bi stvorili glazbene predloške u kojima tako vrhunski i znalački pliva uistinu sjajna Lela Kaplowitz.
Tijekom cijelog nastupa Lela je publici uživo predstavila autorske pjesme nadahnute ljubavlju, gubitkom, iscjeljenjem i ponovnim pronalaženjem sebe. Što definitivno nije lagan proces. No, sinoć su kroz ovih deset stvari Lela i bend pokazali i dokazali da blues nije nimalo lagan glazbeni stil ako ga izvodite na ovakvoj umjetničkoj razini.
Važno je istaknuti potpunu nenametljivost glazbenika jer je svaki od njih zvijezda na svoj način, ali sinoć je sve bilo usmjereno na činjenicu da njihova glazbena forma ima toliko potrebnu karizmu koja će u svakom trenutku zapaliti publiku.
Tijekom koncerta, iz pjesme u pjesmu, atmosfera se dizala, a publika je sjajno reagirala, pjevala i uživala. Zapravo, sve je kulminiralo u pjesmi Prayer For Justice, gdje su svi dali oduška i doista pokazali u što se može razviti jedan odličan, razmahani, topli i ritmični boogie. A potom je uslijedio i bis, tijekom kojeg je ponovno nastalo pravo ludilo. Sve do 22 sata, kada je sve završilo!
No, evo konačno i kompletne ekipe:
Lela Kaplowitz (vokal)
Joe Kaplowitz (klavir, orgulje)
Yogi Lonich (gitara)
Jurica Štelma (kontrabas)
Janko Novoselić (bubnjevi)
Posebni gosti: Krešo Oremuš (usna harmonika) i Tomislav Goluban (usna harmonika).
Pored toga, valja istaknuti sjajnu ekipu iz Intek Musica, Helenu i Marina Hrašćanec, koji oko sebe okupljaju sjajnu ekipu glazbenika te snimaju i objavljuju njihove studijske albume.
Sve u svemu, sinoć je u Kontesi atmosfera bila više nego odlična i vrlo zadovoljan i ispunjen vratio sam se kući.
Valjalo bi ovo ponoviti i u drugim mjestima kako bi publika čula kako se blues razvija, kako može biti i sjetan i raspojasan te vrlo, vrlo efektan. A za to mora biti ispunjen samo jedan uvjet, a to je da ga izvode glazbenici koji imaju ono nešto, koji imaju onaj mojo i koji to znaju prenijeti drugima.
Sinoć je to bilo upravo to – potpuno i cjelovito davanje tog osebujnog blues osjećaja.
Setlista:
1.Journey
2.Život
3.Don t Cry Little Girl izvedena hrv. – engl. verzija
4.Duma blues
5.Makni se sebi s puta – Tomislav Goluban
6.Vrijeme je – Krešo Oremuš
7.Isti – Krešo Oremuš
8.Zig Zag Zen – Krešo Oremuš & Tomislav Goluban
9.Prayer for justice Krešo Oremuš
Bis:
10.I was born at three river Krešo Oremuš & Tomislav Goluban
Yours,
Mladen Ločar-Mike
