Ovo je zapravo vrlo čudna priča koja se zbila tijekom noći, točnije u ranim jutarnjim satima, kada sam, slušajući blues, stupio u kontakt s Marcom Vignaziaom i kada smo vrlo brzo dogovorili buduću suradnju. Ovo je zapravo jedan od prvih mojih poduzetih koraka kako bih vam predstavio opaki bend Delta Mud i još nevjerojatniji njihov novi studijski album Fango. Ovaj album objavljen je u vlastitoj režiji, uz veliki angažman upravo Marca Vignazia (vokal, akustična gitara, banjo), a uz njega su Massimo De Rosa (usna harmonika), Enrico Canestrari (akustična gitara, Weissenborn gitara) i Matteo Maida (udaraljke).
Delta Mud, koji je stacioniran u Romagni, primjerice, udaljen je od Clarksdalea u Americi otprilike 8.250 kilometara, što je zapravo ništa kada slušamo ovih osam skladbi. Talijanski blues, autentični jezik na kojem se tako snažno i upečatljivo prenosi onaj nevjerojatni osjećaj koji dolazi iz mulja Delte Mississippija. Čovjek se mora zapitati: kako je to moguće? Ma, kada bolje razmislim, ništa nije nemoguće jer kada ste više od dvadeset godina na sceni, kada ste u tom filmu, jednostavno osjećate potrebu ostaviti neki trag iza svega, ali i iza sebe.
Sve pjesme zapravo su akustični blues koji nam biva predstavljen potpuno na osoban i originalan način, i to na njihovu materinjem jeziku. Jasno je da ovdje nema čak ni obrada, već je riječ o 100 % autorskim skladbama.
Svi znamo da u bluesu, da biste bili „ono nešto”, morate na svojoj koži osjetiti da život nije uvijek ugodna priča. Da biste izvodili blues, morate imati „to nešto” kako publici ne biste mogli prodati neku ispraznu i otrcanu svakidašnju priču. Nažalost, ovaj grad i područje Romagne pogodile su tragične poplave, a poplava iz 2023. godine odnijela je 17 života. Delta Mud crpio je inspiraciju iz tih poplava kako bi iz prve ruke zabilježio svoja iskustva kroz glazbu i tekstove.
Sve me to podsjeća na priču „The Great Mississippi Flood of 1927.”, najgoru poplavu u povijesti Amerike. Stoga nije nikakvo čudo što u pjesmama „Polvere rossa” i „La fabbrica dello zucchero” imamo doista prave „work songs” koje podsjećaju na radne napjeve što su ih pjevali crni robovi na plantažama.
Upečatljivi, snažni i osjećajni tekstovi pronalaze svoj savršeni soundtrack u namjerno spartanskoj i akustičnoj instrumentaciji te vještini svih uključenih glazbenika. Naslovna pjesma „Fango”, hipnotična i jeziva, savršeno obuhvaća ovaj koncept, uspijevajući slušatelju, s pažnjom i osjećajima, prenijeti uistinu zastrašujuće osjećaje doživljene i proživljene tijekom najrazornije poplave.
Slušajući album nekoliko puta zaredom, neupitno je da je upravo korištenje talijanskog jezika ono što se ne treba smatrati nikakvim ograničenjem, već apsolutnom dodanom vrijednošću, do koje se došlo zahvaljujući konciznoj pedantnosti u pisanju tekstova. I da, pred svima nama uistinu je izvrstan bend, usko povezan i motiviran te potpuno ujedinjen u ostvarivanju istog cilja. Nema nikakve dvojbe, riječ je o izuzetnim glazbenicima.
Čak i samo ime („fango” na talijanskom znači blato) može asocirati na kozmetičke maske ili termalne tretmane, no to ovdje definitivno nije slučaj – riječ je o vrhunskom glazbenom ostvarenju posvećenom korijenima onog čistog, sirovog i u potpunosti ogoljenog američkog bluesa. Shodno tome, umjesto modernih, ispoliranih produkcijskih fora i trikova, bend se odlučio za spontan, intiman i gotovo hipnotički akustični zvuk. Za nastup i album ovo što smo dobili predstavlja čisti umjetnički užitak!
Pred nama je album koji zaslužuje pažljivo slušanje i priliku da se što češće izvodi uživo jer vjerujem da je tada upravo to onaj pravi užitak.
Sam album obilježavaju tri ključna segmenta:
Autentičnost – naime, rijetkost je čuti europski bend koji tako vjerno i s dubokim poštovanjem prenosi duh afroameričke akustične tradicije.
Produkcija – usmjerena je na dio koji se otvara i priželjkuje da album zvuči „živo”, kao da bend svira u istoj prostoriji s vama, što, naravno, dodatno pojačava osobnost i intimnost svake pjesme.
Sinergija instrumenata – tu osobito mislim na izvrsnu međuigru usne harmonike i resofonične gitare, koja nikada ne zvuči pretrpano.
Preporuka
Fango je izvrstan podsjetnik na to da blues nije samo glazba, već i „state of mind”. Delta Mud uspjeli su snimiti album koji miriše na tradiciju, a istovremeno zvuči svježe zahvaljujući neprikosnovenoj tehničkoj virtuoznosti svojih članova.
Za sebe znam da će svako malo ovaj album biti u mojim uređajima, dok za sve vas slijedi uistinu iskrena i topla preporuka, namijenjena svim ljubiteljima izvornog akustičnog bluesa i jazza.
Ne dvojite ni časa – Fango mora postati dio vaših fonoteka.
Popis pjesama:
1.Tracce
2.Mani
3.Il treno
4.Fango
5.La fabbrica dello zucchero
6.Cerco le note
7.Polvere rossa
8.La nebbia è un gatto
9.Buoni propositi
(Encore Music)
Yours bluesy,
Mladen Loncar-Mike


