Nakon što je albumima „Tarot Funk“, „Cosmic Disco“ i „Voodoo Beat“ zaokružio svoju „Ezoteričnu trilogiju“, Luka Šipetić, idejni začetnik i kreativna snaga sastava nemanja, odlučio je zakoračiti na novi glazbeni teritorij. Projekt koji je iz samostalne autorske priče prerastao u jedno od zanimljivijih koncertnih imena regionalne alternativne scene, spajajući psihodeliju, anatolijski rock, funk, disco i različite svjetske glazbene tradicije, sada otvara novo, intimnije i melodičnije poglavlje.
Singlovima „Asja / Kada te nima tu“ i „Sedmo nebo / Calma“ nemanja je najavio nadolazeći studijski album, na kojem Šipetić istražuje i vlastito glazbeno nasljeđe, okrećući se istarskoj tradiciji i mediteranskom senzibilitetu. Važnu ulogu u novom kreativnom procesu imao je producent Marijan Jelenić, a poseban je izazov autoru predstavljalo napuštanje dosadašnjeg načina rada.
U petak, 27. studenoga, nemanja stiže u zagrebački Boogaloo, gdje će publici predstaviti i dosad neizvođene pjesme s nadolazećeg albuma. Uoči koncerta, koji organizira Dostava zvuka, s Lukom Šipetićem razgovarali smo o kreativnim blokadama, izlasku iz zone komfora, suradnjama, povratku vlastitim korijenima, stanju domaće alternativne scene i budućnosti benda.
Koncert u Boogaloou 27. studenoga najavljujete kao svojevrsnu prekretnicu u karijeri. Kako zamišljate taj nastup i koliko će se koncertni repertoar razlikovati od onoga što je publika dosad navikla slušati?
Drago mi je da se doživljava kao da imam karijeru 🙂. Koncert zamišljamo kao kulminaciju svega što nam se događalo u zadnje dvije godine, od promjene članova, rada na novom materijalu do naše odluke da se više usmjerimo na sviranje u regiji i inozemstvu. Tako da se od zadnjeg solo koncerta u Zagrebu bend promijenio, okupili smo složni tim iza, ispred i na pozornici i dolazimo s novim pjesmama na albumu koji će izaći nakon koncerta u Boogaloou. Tako da će se repertoar poprilično razlikovati jer ćete čuti novi materijal koji nigdje nismo svirali.
Albumima „Tarot Funk“, „Cosmic Disco“ i „Voodoo Beat“ zaokružili ste takozvanu „Ezoteričnu trilogiju“. Koliko vam je bilo teško zatvoriti taj kreativni krug i krenuti u potpuno novom smjeru?
Krug se nekako zatvorio sam, a krenuti dalje bilo je izazovno. Nisam se htio ponavljati i raditi konstantno isto, htio sam zakoračiti u neke druge sfere žanrova koji me zanimaju, a s kojima me ipak ljudi ne poistovjećuju. Tako da je bilo dosta izazovno, od kreativnih blokada, sumnji i nesigurnosti do mijenjanja procesa rada – ulaska u studio s producentom Marijanom Jelenićem. Na svakom koraku izmaknuo sam si sigurno tlo pod nogama i krenuo u onom smjeru gdje sam se osjećao najnesigurnijim. Bilo je izazovno, recimo samo to.
Singlovi „Asja / Kada te nima tu“ te „Sedmo nebo / Calma“ donose melodičniji i osobniji zvuk. Što je potaknulo tu promjenu i koliko novi materijal predstavlja odmak od psihodeličnih i konceptualnih početaka nemanje?
Odmak je velik jer sam htio napraviti nešto drugačije. Došao sam do nekog zida gdje sam osjećao da ništa novo ne mogu reći u formi u kojoj sam radio na prva tri albuma. A ako ne mogu napraviti neki osobni pomak u nečemu što radim, zašto uopće to i radim? Tako da sam odlučio krenuti u nepoznato. Tko zna, možda sad nakon ovog krenem negdje još dalje. Ili se vratim na staro. Treba slušat srce u trenutku i samo pustit, je ča je.
Vaš zvuk oduvijek je bio zanimljiv spoj različitih glazbenih tradicija, od anatolijskog rocka i afro funka do tropskih ritmova. Sada se sve snažnije okrećete istarskoj tradiciji i jadranskom glazbenom nasljeđu. Kako pronalazite ravnotežu između tih utjecaja i vlastitog autorskog identiteta?
Ne znam, zato sam i krenuo to raditi. Nisam o tome svjesno razmišljao na način: „E, sad ću se okrenuti…“ On je svakako dio mene cijelo vrijeme, ali bio sam više preokupiran i fasciniran drugim stvarima. Mislim da sam kreativno zakoračio u nepoznato, krenuo sam tamo gdje su me impulsi vodili, u nepoznate zemlje i zvukove. Sad kad sam obišao sve, duh se smiriju, puštam da me vode neki mirniji nagoni. Sve što je u meni bilo „on hold“ izgleda da sada izlazi na površinu. I to je OK – svuda pojdi, doma dojdi.
Na novom materijalu surađujete s Marijanom Jelenićem, a na pjesmama gostuju i drugi glazbenici. Koliko su te suradnje promijenile vaš način rada u studiju i koliko prostora ostavljate drugim članovima benda da utječu na konačni zvuk?
Promijenio se definitivno. Marijan je producent u stilu Leeja Hazlewooda: 50% glazbeni znalac s bogatim iskustvom, 50% psiholog. Pomogao mi je prikupit sve materijale i krenut komat po njima, tražeći pjesmu u trenucima kad je izgledalo da je nema. Tako da nije njega, ovog albuma ne bi ni bilo.
Na pjesmama su sudjelovali svi članovi benda i ostavili su svoj trag na njima, i sviranjem i komentarima. A pri live aranžiranju u tome su nam glasovi ravnopravni – žvačemo pjesmu, mijenjamo dionice dok svi nismo zadovoljni. Ali to je proces, mijenjamo i stare pjesme jer se i mi mijenjamo i ono što je netko svirao prije dvije godine, danas želi svirat drugačije. Više nisi ista osoba, a muzika se mijenja s tobom. To je dijalog.
Obradili ste pjesmu „Kada te nima tu“ Tamare Obrovac, jedne od najprepoznatljivijih autorica istarske glazbene scene. Zašto ste odabrali baš tu pjesmu i kako ste pristupili njezinoj reinterpretaciji kako biste zadržali emociju originala, a istovremeno joj dali vlastiti identitet?
Emocija teksta te pjesme dugo me privlačila i iz nekog razloga uvukla mi se pod kožu. Mislim da je time rekla nešto što očito i ja želim reći, ali je to rekla puno bolje nego što bih ja ikad. To se ne sretne često, da dvije duše žele pričati istim riječima. U tom trenutku mogu samo pustiti tekst da prođe kroz moj senzibilitet. Znao sam od početka kako želim da zvuči, ali je trebalo vremena da ta glazba izađe kroz prste. Ali čekao sam. I isplatilo se.
U ranijim intervjuima govorili ste o tome kako vas filmovi, književnost i različiti umjetnički koncepti inspiriraju pri stvaranju albuma. Što vas inspirira na novom izdanju i postoji li neka poveznica između pjesama koja možda nije odmah očita slušateljima?
Jedino što sam čvrsto odlučio prije rađenja novih stvari jest da koncepta sigurno neće biti. Radio sam pjesme i puštao da dišu svaka za sebe u svom vlastitom univerzumu. Do prije mjesec dana, kad sam, preslušavajući materijal u komadu, shvatio da ipak postoji poveznica i nit koja ih sve povezuje. Možda ni slušateljima neće biti očita na prvu, nije ni meni bila. Ali tu je. Zanima me hoće li slušatelj primijetiti isto što i ja… Ili još bolje, hoće li primijetiti nešto što je meni izmaknulo.
Glazba nemanje izrazito je slojevita i produkcijski bogata, ali na koncertima mora funkcionirati kao živa, plesna cjelina. Koliko se studijske verzije pjesama razlikuju od koncertnih aranžmana i ostavljate li prostor za improvizaciju?
Razlikuju se poprilično, pjesme na stageu mijenjaju dio sebe budući da svoj potpis ostavljaju članovi benda. Toliko vremena posvećujemo konstantnom aranžiranju pjesama da, iskreno, više niti ne znam kako zvuče na snimkama.
Već ste ranije upozoravali na nedostatak manjih koncertnih prostora i sve veće troškove nastupa. Kako danas gledate na stanje hrvatske alternativne scene? Postoji li dovoljno prostora za bendove koji ne pristaju na žanrovske i komercijalne kompromise?
Mislim da smo u procesu neke tranzicije, to jest, mislim da prelazimo s načina na koji je scena funkcionirala, primjerice, 2016. godine na neki novi model za koji mislim da sad, u 2026., ipak još nije u potpunosti iskristaliziran. Cijela igra s imanjem benda i svirkama poprilično se promijenila, to je očito. Ne znam još je li to na dobro ili loše. Pitajte me opet 2036., možda ću biti pametniji.

Iza nemanje je zanimljiv put od samostalnog autorskog projekta do koncertnog sastava s prepoznatljivim zvukom. Kako danas vidite budućnost benda, što nam možete otkriti o nadolazećem albumu i kamo biste glazbeno voljeli otići nakon ovog novog poglavlja?
Album donosi zanimljiv miks pjesama i stilova s kojima dosta jako vajbam. Mislim da bi svaka od ovih pjesama trebala biti na albumu s njima stilski sličnim pjesmama, no kako bi mi za to trebalo deset albuma, ove pjesme kao da su izvučene sa svojih nepostojećih albuma i stavljene na ovaj. Kao neka imaginarna kompilacija nepostojeće diskografije. Nadam se da vam to ima smisla.
Za budućnost… Teško je reći, meni je budućnost uvijek bila mutan pojam. Postaje mi jasnija tek kad postane prošlost. Znam da ćemo svirati, kako na domaćem tako i na stranom terenu, u planu su i neke suradnje s izvođačima iz inozemstva s kojima smo se povezali. Moguće da slijede vesela vremena.


