Ljetna koncertna sezona ponudila je niz žanrovski različitih gostovanja, od velikih punk i pop spektakala do elektronički vizualnih predstava, no sinoćnji nastup američkog sastava “A Perfect Circle”, donio je sasvim drugačiju vrstu koncertnog iskustva.
Da je riječ o jednom od iščekivanijih ovogodišnjih gostovanja pokazala je i činjenica da je koncert rasprodan znatno prije samog datuma održavanja.
“A Perfect Circle” bend je koji privlači specifičnu publiku, ujedno i odane fanove te se na njihovim nastupima rijetko zateknu “slučajni prolaznici”.
Ono što je sasvim sigurno je da se radi o pravim zaljubljenicima u glazbu, a što se moglo primijetiti i dosad možda najvećim odazivom na predizvođača koji smo mogli vidjeti ove sezone, barem što se tiče Šalate.
Britanska kantautorica i multiinstrumentalistica “A.A. Williams”, koja iza sebe ima nekoliko zapaženih izdanja na spoju atmosferičnog post-rocka i dark folka predstavila se u minimalističkom izdanju. Uz gitaru i prepoznatljiv melankolični vokal otvorila je večer setom koji je savršeno odgovarao fanovima „APC-a“.
Umjesto da služi tek kao glazbena kulisa prije glavnog nastupa, njezin je nastup pratila pažljiva i koncentrirana publika, što je danas na velikim koncertima sve rjeđa pojava.
Točno u 21 sat na pozornicu izlazi “A Perfect Circle”.
Koncert otvaraju pjesmom „The Package“, nakon koje slijede „Disillusioned“, „The Contrarian“ i „The Doomed“ te već u prvim minutama postaje jasno kako bend ostaje vjeran estetici koja ga prati od samih početaka. Vizualni elementi svedeni su na minimum, pozornicom dominira njihov prepoznatljivi simbol kruga, dok je fokus gotovo isključivo na izvedbi.
Maynard James Keenan, poznat po tome da se tijekom nastupa rijetko postavlja u klasičnu frontmensku ulogu, veći dio koncerta provodi povučen u polusjeni pozornice. Komunikacije između izvedbi gotovo da nema, no jedan od motiva kojemu se tijekom večeri više puta vraćao bila je upravo zamolba publici da telefone ostavi po strani i koncert doživi izravno, bez ekrana između sebe i pozornice.
Ideja sama po sebi nije nova i mnogi će se složiti da suvremena koncertna kultura često previše naginje dokumentiranju umjesto proživljavanju trenutka. Ipak, učestalo vraćanje na tu temu tijekom večeri u pojedinim je trenucima djelovalo kao veći fokus nego što je situacija u publici zapravo zahtijevala. Većina je ionako poštovala “pravilo”, a oni rijetki koji bi izvadili telefon uglavnom su željeli zabilježiti kratku uspomenu prije nego što bi ga ponovno spremili.
Glazbeni dio večeri razvijao se postepeno pa je tako prvi dio seta ostavio nešto mirniji i introspektivniji dojam. „Weak and Powerless“, „Rose“, Lennonova „Imagine“, „Gravity“ i „TalkTalk“ koje su dodatno naglasile atmosferičnu stranu benda.
Nakon izvedbe Outsidera uslijedila je desetominutna pauza koja je podijelila koncert na dva jasno odvojena dijela, a povratak na pozornicu donio je osjetno energičniji završetak večeri. „Counting Bodies Like Sheep to the Rhythm of the War Drums“, „Starless“, „The Noose“ i završna „Judith“ podigli su intenzitet te izvukli najglasnije reakcije publike.
Ipak, čak i tada „APC“ ostaje vjeran vlastitom identitetu. Dinamika izvedbi je suptilna, bez naglih eksplozija energije, a naglasak je na već stvorenoj atmosferi.
Nakon otprilike sat i pol, uključujući pauzu, koncert je završio bez dodatnih iznenađenja, u tonu u kojemu je i započeo.
Danas se koncerti, pa tako i uspjeh istih sve češće mjere količinom isporučenog sadržaja za društvene mreže pa je ovakva večer koja je bila isključivo usmjerena na kolektivno slušanje i prepuštanje glazbi došla kao pravo osvježenje. Publika koja je željela doživjeti „APC“ upravo takvima kakvi jesu, dobila je točno ono što je i očekivala.
Galerija fotografija; A Perfect Circle na ŠRC Šalata, foto: Dragutin Andrić
Galerija fotografija; A.A.Williams na ŠRC Šalata, foto: Dragutin Andrić
