Mostarski kantautor uz pratnju Al Music benda 3.8. napunio je pulski Kaštel. Nije ga napunio samo ljudima, ispunio ga je karizmom, dobrom vibrom i osjećajnošću. Na koncert sam došao zapravo ne znajući na što dolazim, čuo sam njegovo ime i prije koncerta sam poslušao istaknute pjesme, ali nisam se spremio na oduševljenje publike i visine koje će ovaj koncert doseći.
Moje neznanje o Šoši zapravo je, kako je njegova izvedba pokazala, potpuno bio moj propust. Od momenta u kojem je došao na binu, digao je publiku na noge, vidno na bini uživao i upijao svaki vrisak iz publike, gotovo da je imao malo “uspio sam” iskustvo, iako je rasprodavao i veće prostore. Publika u Puli poznata je po gostoprimstvu, primili su ga kako i priliči jednom mirnom, zdravom i veselom gradu.
Zaljubljeni parovi, djeca, mladi, umirovljenici, Šoše je svakog rasplesao, ganuo, ostavio malo sretnijeg nego što je bio kad je došao. Da parafraziram njegovu opasku na početku koncerta, rekao je kako se nada da će ovaj koncert ostaviti svakog s dobrom vibrom, malo sretnije i ispunjenije nego što su bili kad su došli. Sudeći po licima u publici, to je uspio!
Treba se osvrnuti na samu izvedbu, kojom je Šoše opravdao svoj status. Vokalno čist, karizmatičan, dinamičan i veseo nastup zasigurno je ostavio publiku zadovoljnom. Na nastupu se svakako inače vidi kada umjetnik vidi svaki svoj koncert kao posebnu prigodu, a ne kao “another day in the office”, Šoše je u tome svakako uspio, kao dio gomile na koncertu mogu reći da sam se osjećao posebno, kao da značim nešto i kako je bitno da sam tu. Šoše je ispunio prostor prihvaćanjem odradivši nastup na koji svakako može biti ponosan.
Za kraj istaknuo bih dva momenta na koncertu koja su mi se osobito dojmila. Prije početka, kad je bend izašao odraditi spajanje i finalnu pripremu za nastup, djevojčica, po mojoj procjeni recimo dvanaestogodišnjakinja, iz petnih žila je iz prvog reda vrisnula “JEDVA ČEKAM”, gledajući mamu u oči nasmijana od uha do uha. Nažalost nisam napravio intervju s djevojčicom, ali sam siguran da čak i uz toliki entuzijazam nije ostala razočarana.
Također, Šoše je u jednom trenu prestao s izvođenjem autorskih pjesama te je dvadesetak minuta izvodio pjesme pokojnih regionalnih velikana – Massima Savića, Olivera Dragojevića i Toše Proeskog. Taj je “intermezzo”, posveta velikanima na kojima je Šoše, kako kaže, odrastao, dala je još dodatnu dozu nostalgije i sentimentalnosti u cjelokupno iskustvo.
Završit ću samo jednostavnom opaskom – ovo iskustvo mi pokazuje da treba otkrivati, treba otići na što više koncerata, unatoč skepsi, jer vama skrivenih dragulja i dalje ima!
galerija fotografija Adi Šoše (autor: Adrijan Vuijca Marković)
