Već nekoliko puta najavljivan, promoviran i izvještavan, nepregledan niz ovogodišnjih metalnih koncerata u Hard Place-u, u srijedu su navečer nastavili Agent Steel i Diamond Dust.
U tradicionalno ugodnom ambijentu solidno ispunjenog kluba, večer je otvorio riječki thrash metal sastav Diamond Dust. Dobar zvuk, energična, kompetentna i cjelovita svirka, jako dobar vokal i pristojna komunikacija s publikom izrodili su lijep koncert.
Čijih je 40+ minuta u dobroj, pozitivom ispunjenoj atmosferi prošlo poprilično tečno i (pro)točno. Baš ono, predgrupa i publika kakvi trebaju biti. Sa smislom, idejom, stilom i uobličenim nastupom. I nadasve, i više nego dobro pripremljenim terenom za glavnog igrača.
A ono što se pojavilo već na samom na početku koncerta Agent Steela, ali i očekivalo da će biti nadvladano, popratilo je cijeli koncert. Naime, glasnoća, pa i sama interpretacija Johnovih vokala, bile su, praktički u kontinuitetu, više ili manje problematične. Generalno se slabije čulo pjevanje, koje si je, kako smo imali za čuti, sam tehnički pripremio. A i to što se nekako čulo, nije baš bilo u skladu s objektivnim očekivanjima. Posebno ne izvedba viših, pa defualtu i zahtjevnijih tonova.
Ipak, koliko god je to najviše bilo moguće, taj su segment pokrivali (i prikrivali) back vokali, a posebno se trudio instrumentalni kvartet. Čijim je dijelom, na iznenađenje skoro svih, bio i naš Bruno Mičetić (Keops), koji je u nekoliko dana izuzetno dobro savladao zadanu pjesmaricu. I dok smo očekivali da će tek ‘držati ritam’, on se istaknuo i u solo dionicama i s kolegama (prije svih s glavnim gitaristom Nikolayom) bio čvrsta karika koncerta. Tko ne zna okolnosti, pomislio bi da s njima nastupa godinama. Kao uostalom i cijela sviračka ekipa, koja zvuči usklađeno kao da dulje vrijeme svira zajedno. A, ustvari, njezin je značajan (dodajmo imenovanima Magnusa i Huga) dio skupljen u zadnje vrijeme, pomalo sa svih strana svijeta.
Set lista je bila sastavljena od najpoznatijih pjesama Agent Steela, koji je tijekom 40-ak godina promijenio ogroman broj glazbenika i objavio šest albuma. Pojedine među njima (neki) nazivaju kultnima speed/power/thrash subžanra, poput dva nastupna, “Skeptics Apocalypse” (1985) i “Unstoppable Force” (1987), ujedno i okosnice ovog koncerta. S time da je početni dio pripao drugospomenutom, a poslije se sve skupa pomalo rotiralo.
70-ak minuta nastupa mogao je, spomenutim nejasnoćama usprkos, zadovoljiti one koji su došli vidjeti i čuti ostavštinu ‘kultnog’ benda. Da je to tako uistinu i bilo, po reakcijama dobrog dijela publike moglo se sasvim precizno očitovati. Premda, dojam nas ‘sa strane’ da se sve to skupa došlo odraditi, poprilično je utjecajan. Ipak se od nekoga tko je karijeru počeo graditi u počecima Megadetha i tko je u nekim krugovima uživao (i uživa) kultni status, očekivalo nešto malo više.
No kako je već istaknuto, najzagriženiji ljubitelji Agent Steel-ove ostavštine teško da su doma otišli nezadovoljni. Njihovu radost trenutka nitko i ništa nije moglo pokvariti. Jer „Bridge To The Pilgrimage“ turneja omogućila im je da vide i čuju ono što su mnogi čekali dugo. Predugo, čak.
Setlista:
Passage To Afron-V
Unstoppable Force
Never Surrender
Taken by Force
Mad Locust Rising
No Other Godz Before Me
Let It Be Done
The Day at Guyana
Guilty as Charged
Bleed for the Godz
Agents of Steel
Ipak, ono najvažnije što je ovaj koncert ‘izrodio’, još je jedno ugodno metalno druženje u toploj, gotovo pa rodbinskoj atmosferi, u kojoj imaš osjećaj da se svi sa svima znaju. Ili da, barem, svi sve odnekud poznaju.
S tim se mislima od HP-a rastajemo do neke sljedeće prilike. A nju ne treba dugo čekati, s obzirom na to da se nova ukazuje već ove nedjelje, kada stiže još jedan kultni američki bend, Omen. Uz potporu hrvatskih Granica normale.
Pa kome je drag i mio izraz ‘kultni’, što god da on značio u svijetu metala, ne bi trebao propustiti niti nedjeljnu metalnu zabavu.
Galerija fotografija; Agent Steel u Hard Placeu, foto: Zdenko Horvat
