Baby Lasagna / DMNS & Mosquitoes

Prvi studijski album velike prošlogodišnje ESC senzacije je među nama. Slušajući Markove medijske izjave, gledajući njegove odlične spotove, i na koncu, upijajući njegove pjesme, teško možemo reći da se radi samo o prolaznoj senzaciji. Ako uzmemo u obzir neke nove generacijske trendove pretpostavka je da će Baby Lasagna ostvariti karijeru kakvu su rijetki imali koji su dolazili s ovih prostora. Znači ne samo u svom selu, nego baš u bijelom svijetu.

Bilo je doduše primjera glazbenika koji su bili veće face negdje preko grane nego u okvirima svoje države. Na brzinu se možemo sjetiti Karme, Maksima Mrvice ili čak Laibacha, ali Baby Lasagna koji paralelno gura i doma i vani, će ih sve prešišati. “Meow Back” turneja se nastavlja, i u trenucima objave ovog teksta redaju se koncerti po cijeloj zapadnoj i sjevernoj Europi i svuda okolo. Baby Lasagna itekako ima što za reći.

Doslovni prijevod albuma (Demoni i komarci), zvuči poprilično zbunjujuće i smješta nas u neku močvaru u kojoj nam kao prva asocijacija nedostaju “vrapci”, ali ne treba tražiti neka logična objašnjenja. Treba se samo prepustiti. Ok, ne baš potpuno, jer albumu nedostaje neki suvisli “flow”, i više zvuči kao neka poveća hrpa opranog veša kojeg treba ispeglati, ali u toj hrpi se nalaze sjajni komadi robe.

Album ostavlja snažnu impresiju kao da se radi o best of-u svega što je do sad napravljeno i objavljeno plus još toliko novih stvari, sve zajedno strano u (kako kaže Marko Purišić); “kaotični miks žanrova”. No kada iz tog kaosa izvučete snipove i sekvence, intenzivne i refleksivne, dobijate možda i neki novi način konzumiranja glazbe u kojem se melodija i stihovi slušaju u kratkim “attention spanovima” i opet možete reći da ste proživjeli autorovu poruku. A Baby Lasagna je odličan autor na nekoliko slojeva. Zato i jest za pretpostaviti da ovakav autor može lakše približiti novim generacijskim trendovima.

Ono što se isto čini kao neki novi trend je pjevanje pjesama na engleskom s jakim istočnoeuropskim naglaskom. Kada poslušate Kääriju ili Electric Callboy (koji su u sličnoj žanrovskoj ladici s Baby Lasagnom), stječe se nepogrešivi dojam da su sve to Slaveni koji pjevaju smiješne i opasne pjesme na jeziku koji im nije materinski, ali su sami sebi prefamozni dok s druge strane željezne zavjese u grotesknim opravama spikaju i kombiniraju domaću onomatopeju i ruski engleski. Ako se radi o trendovskom fenomenu, Baby Lasagna je u pravo vrijeme uskočio na vlak. I može postati njegova lokomotiva. A kada moda postane nešto drugo, Baby Lasagna ima dovoljno široke rukave da iz njih izvuče još gomile novih trikova. Ovaj album je dokaz za duboko vrelo inspiracije. Svaka pjesma na svoj način ulazi u uho i u um. Koliko god da su međusobno nepovezane u bilo kakvoj suvisloj strukturi.