Mina / Gassa d’amante

Moram priznati da se i nakon navršenih 84 godina Mina i dalje zadržala na svojoj poznatoj intepretatorskoj i vokalnoj stazi na kojoj i danas može s lakoćom izvući 4 oktave, te 40 međutonova, kao što je mogla i s navršenih 20 godina.

Mina Anna Mazzini, poznata po nadimku Tigrica iz Cremone bez ikakve dileme smatrana je jedna od najboljih interpretatora talijanske popularne glazbe svih vremena.

Njenu popularnost, apsolutni status glazbene dive opravdano možemo usporediti s karijerama Lise Minelli, Bette Midler; s karijerom naše dive Tereze Kesovije, ili pak je možemo usporediti s položajima koje danas zauzimaju suvremene dive poput Lady Gage ili neizbježne i sveprisutne Taylor Swift.

Od godine 1978 više nije koncertno aktivna, dok istovremeno ne odustaje od izdavanja novih albuma. Ovo joj je (ako se ne varam) album s kojim se približila broju 70).

Zbog svoje karitmatične pojave glumila je u nekih triaestak filmova, sam Federico Fellini je za nju kazao: „Mina ima lice poput Mjeseca, oči su joj slatke i okrutne. Svojim ustima doziva komete s neba, dosta je jedan njen zvižduk“. Inače je Fellini razmišljao Mini povjeriti ulogu Gradisce u kultnom filmu „Amarcord“.

Sir Paul McCartney joj je izjavio da njenu obradu pjesme „Michelle“ smatra najljepšom od svih verzija koje nisu otpjevane na engleskom jeziku.

Andy Warhol je za nju kazao sljedeće:“ Ona je rođena umjetnica, simbol tehnološke civilizacije, ona je mjesečev fantom, agresivna i pomalo pop“
Sarah Vaughan ju je svojevremeno pohvalila kazavši:“Da ne posjedujem svoj glas, voljela bih imati Minin“.

Mina je inače oduvijek eksploatirala različite glazbene utjecaje, među prvima je predstavila Brazilsku glazbu u Italiji, kao i Jazz te je obožavala američku pop glazbu s akcentom na Jamesa Taylora, te Blood, Sweat and Tears.

Sam naziv albuma Gassa d’amante (bowline knot na engleskom, ili dvostruki jedriličarski čvor kojeg je vrlo teško raspetljati) simbolično ujedinjuje dva kraja jednog konopca (čitaj ljubavi koja spaja dvije duše). Stoga pjesme s albuma stavljaju pred slušatelja poteškoću voljnog odlaska, laganog napuštanja slušanja materijala s ovog, rekao bih u najmanju ruku, hrabrog albuma, albuma koji zaista ruši sve stereotipe, albuma koji je bez ikakve sumnje obogatio ionako debeli katalog dobre, ili bolje rečeno odlične glazbe, albuma koji je s nepodnošljivom lakoćom postojanja uspješno spojio tradiciju i želju za istraživanjem novog.

Zajednički nazivnik, spona koja veže ovih 11 prekrasnih pjesama je iskreno utjelovljenje ljubavi, ljubavi koja dominira i u svjetlu, kao i u tami. A uz ljubav vjerni pratitelji su melanholija, strast i krhost koji su ravnopravno zastupljeni, te predstavljaju glazbeni vrt čiste ljubavne ideologije u kojem dominiraju duboke, ali iskrene emocije.

U prvom planu je Minin još uvijek očaravajući i dominirajući vokal koji uz rafinirane aranžmane stvara ponekad nestvarni sonoritet koji nadilazi konfekcijsku melodijsku ambalažu, te koji može s lakoćom pridobiti i pažnju mlađih generacija kojima je Mina nepoznato ime.

Jer kako kaže jedan obožavatelj:“ Današnjim „pjevačima“ slušanje Mininog vokala idealna je prilika da ostanu u tišini“.

Producent albuma je Minin sin Massimiliano Pani koji za majku kaže: „Mina je žena koja odbija promocije i proslave, pri tome se želi koncetrirati na najvažnije, a to je glazba. Ona je nepogrješiva autorica koja kirurškom preciznošću zna izabrati pjesme za svoj veliki repertoar.“

„Ammami e basta“ svojom pomalo mračnom, depresivnom, ali hipnotičkom atmosferom; „Il cuore si sbaglia“ kao reprezentativan primjerak taljanskog poimanja istančane melodioznosti; „Buttalo via“ svojom serafinskom panoramom koja predstavlja destiliranu spregu melodije i vokalne interpretacije – bez ikakve dvojbe predstavljaju admiralsku flotu ovog albuma.

Političkim rječnikom kazano, Minina glazba spada u zacementirani glazbeni centar koji, kao i uvijek predstavlja svu onu najljepšu geofizičku snagu koju samo glazba posjeduje.

Ukratko, Mina je odavno svojom pojavom osvjetlila talijansku scenu svjetlom koje prkosi vremenu. Ovaj najnoviji uradak samo je ilustrativni dodatak toj tvrdnji.