Ako se kojim slučajem zapitate kojeg vraga znači ime benda, odgovor se nalazi u davnoj, „dubokoumnoj“ raspravi između članova kako bi se mogao nazvati vanzemaljski doručak bogat žitaricama.
Ako vam se naziv čini apsolutno zajebantski, njihove glazbene avanture to sigurno nisu, predstavljaju amalgam jazz/hard/acid/prog/space rocka začinjene elektronikom, te pametno ubačenim zvučnim dodacima (uz dobro tempiranu dozu psihodelije) koji njihovu glazbu istovremeno čine i ambijentalnom, ujedno i sasvim prirodnom. Bio j to glazbeni svemir nastao krajem 90-tih godina, neusporediv s ničim. Njegova ekspanzija u kojoj ne gubi na snazi i interesu širi se nezadrživo i nekih tridesetak godina kasnije.
Kroz dugotrajnu karijeru (ovo ime je 17 studijski album) stvaraju isključivo instrumentalnu glazbu, smatrajući pri tome da je vokalna komponenta sasvim nepotrebna, te da predstavlja distrakciju od nota kojima omogućuju nesputano kretanje u nove glazbene horizonte, bez izbjegavanja nepotrebne doze mistike u kreiranju pouzdanog glazbenog univerzuma, prepoznatog od prve note.
Ukratko njihov glazbeni stil i nije lako determinirati, stil je koji uporno na „neodređeno vrijeme“ zapošljava pregršt samplova, sekvenci i efekata u korelaciji sa klasičnom instrumentalnom postavom: gitarom koja se šeta od rocka do jazza , atletskim basom, gromovitim bubnjevima, pejsažnim klavijaturama, a sve zaogrnuto spektrom etničkih digresija koje ti doslovce lobotomiraju negativne misli i osjećaje. Slušajući njihove glazbene kanone imate osjećaj da ste na pokretnim stepenicama koje se kreću vrlo brzo.
Interesantno je da Ozric Tentacles unatoč velikom broju studijskih albuma (što ponekad može biti i reciklaža istog) nikad nisu ušli u prvu glazbenu ligu, čini mi se da je njihova sudbina ista onoj s kojom je Syvester Stallone kroz filmski lik svog junaka Rockyja Balboe mukotrpno dolazio do vrha. Možda se i njima posreći jednog dana.
I na ovom albumu Ozric Tentacles ne gube srž, nema nepotrebnih filtera i dosadnih momenata, sve je glazbeno precizno, te vam neće biti potrebna konzumacija dodatnih stimulansa, trebali bi se zatvorenih očiju prepustiti šetnji po još jednom sigurnom glazbenom rolercoasteru u kojem ćete vidjeti (ili sebi dočarati) daleka odredišta, praktički susresti svakog vraga koji vas zavodnički poziva na beskompromisno uživanje.
Konstantni upadi sintetizatora u gitarske domene bez da smetaju jedni drugima, elektronika koja je čujna/nečujna i koja stalno mijenja modulacije njihov su zaštitni znak koji je uvijek bio nepredvidljiv, ujedno i strogo definiran, jer je raspršivanje glazbe za njih nepoznat pojam. Nedvojbena je činjenica da se Ozric Tentacles ne trebaju nelagodno osjećati ili distancirati od svoje prošlosti, oni poznate koordinate gotovo uvijek vraćaju na scenu, istražujući pri tome kuda ih one mogu odvesti. Njihovo „bojno polje“ dovoljno je široko da se po njemu mogu nesputano kretati, stoga se može slobodno zaključiti da je ovaj album uspješan spoj prošlosti i sadašnjosti.
Nemaju samo Iron Maiden svoju maskotu, Ozric Tentacles su proizvod svoje mašte nazvali Erp, a isti je prisutan na omotnici ovog najnovijeg uratka.
Svih šest pjesama djeluju kao koheziona cjelina, uz isticanje „Guardstones“, „Space Platform“, te naslovne „Harmonic Mind“.
Oni koji su otprije zavirili u njihovu glazbenu galaksiju ovdje će se osjećati sasvim ugodno, svima drugima ovo je poziv da čuju šta se u tom univerzumu događa.
Popis pjesama:
1. Guardstones 6:40
2. Space Platform 5:57
3. Harmonic Mind 9:12
4. Malachite 7:52
5. Tillamook 9:11
6. Sumipad 4:54
Ukupno trajanje: 43:46

