PuP Grupa / Novi pank manifest

U vremenima u kojem se sve, pa čak i punk, svodi na ikonografiju i recikliranje starih obrazaca, zadarska PuP GRUPA (Pank u Polju – Grupa za Raspuštanje Unutarnjih Poslova i Anarhizam.) s albumom Novi pank manifest pokušava učiniti nešto autentičnije, a to je vratiti punku njegovu izvornu funkciju javnog govora. Ne ide PuP GRUPA u nostalgičnu rekonstrukciju, nego ciljaju prema živoj, sukobljenoj i svjesno nedovršenoj formi otpora. Naslov albuma Novi pank manifest jasno tvrdi kako ovdje nije riječ o usputnoj zbirci pjesama, nego o projektu s dobro usmjerenom tezom. PuP GRUPA ne skriva namjeru polemiziranja, provociranja i postavlja pitanja o tome što danas uopće znači svirati punk. U tom smislu Novi pank manifest ne funkcionira kao album koji bi se htio svidjeti produkcijskom uglađenošću ili refrenima na prvu; njegova je snaga u stavu, u jasno artikuliranoj želji da se glazba ponovno uspostavi kao prostor otpora banalizaciji, komercijalizaciji i ispraznoj simulaciji pobune. Glazbeno gledano, album počiva na dobro poznatim koordinatama punk izraza: kratka forma, ritmička izravnost, sirove gitare i naglašena energija, divljina. Zvuk ne pokušava biti sofisticiran ondje gdje to ne treba biti; naprotiv, oslanja se na ekonomiju izraza, na precizno doziranu grubost i na “uradi sam” etos koji nije samo estetska poza, nego nosi i ideološku težinu.  

Ipak, ono po čemu se Novi pank manifest izdvaja nije sama izvedbena energija, nego napetost između glazbe i teksta. PuP Grupa kreće od uvjerenja kako punk pjesma još uvijek može biti nositelj stava, snažne poruke. Zato su tekstovi vrlo važni. Oni nose velik dio koncepta. Pjesma „Kad kažem da sviramo punk” jedna je od istaknutija pjesama albuma. Ona funkcionira gotovo kao samorefleksivni komentar čitavog projekta: nije to samo naslov, nego i teza, gotovo polemički iskaz upućen i sceni i publici. Pjesma dobro hvata jednu od središnjih dilema ovog izdanja: može li se danas još uvijek svirati punk a da to ne ostane tek stilizacija jedne nekadašnje pobune? Njezina snaga leži upravo u toj dvostrukosti: istodobno je i autoironijska i ozbiljna, i komentar i poziv na pozicioniranje. Kako sami stihovi kažu: „Pogledaj u naše oči / laži ovdje neće proći / to što u srcima nam vibrira / tvoje uši probija  / kad kažem da sviramo pank  / onda sviramo pank! Pjesma „Ključ od konobe” pokazuje malo drugačiju sliku. Ogovaranja, ljubomore, zavisti, stresa, bijesa, straha i sličnih s® tanja, i to kroz kulinarske metafore posluživanja hrane, a sve završava ‘oduzimanjem ključa konobe“: „E nema više / Ključa od konobe / Ua nezasitne spodobe / Od danas ćete postit’ /više niste dobrodošli gosti.“ Pjesma ukazuje kako PuP Grupa ne zamišlja punk kao apstraktni, univerzalni jezik pobune, nego kao izraz koji mora imati uporište u konkretnom prostoru i iskustvu. Prava punk kritika ljudskih gluposti. Još jedna zanimljiva pjesma na albumu je “Luna” koja izlazi iz čistog socijalnog komentara i prelazi u pobunu protiv nametnutog ritma života. Tekst kreće od rutine, kalendara i osjećaja da je sve “iskrivljeno”, a s motivom “trinaeste lune” otvara pitanje otuđenja od prirodnog vremena i od vlastitog unutarnjeg ritma. “Stara škola” dobro funkcionira kao generacijska pjesma. U njoj se školu  prikazuje kao prostor oblikovanja poslušnosti:  „Stara škola – vijore zastave novih kolora / Stara škola – srce puno novih parola“. Manipulacija koje je bilo uvijek i koje će biti dok joj se ne javno i drsko ne suprostvimo. “Delegalan” je najizravnija pjesma na albumu. Ona gradi kritiku birokracije, identifikacije, nadzora i svijeta “papira”, ali ne ostaje samo na negaciji: refren i središnja ideja pjesme nude izlazak iz igre, neku vrstu odbijanja da se vlastiti život svede na legalnost, evidenciju i administrativnu poslušnost. 

Možda se povremeno na albumu osjeti stanovita konceptualna težina koja album na trenutke čini više manifestom nego nizom potpuno zaokruženih pjesama. To neće svi shvatiti kao  prednost. Dio publike zasigurno će osjetiti da ponegdje tekst previše pritišće glazbu, kako ideja povremeno nadvlada poetiku. Prigovor nije nevažan, ali ni poguban: takva neuravnoteženost često je cijena albuma koji želi reći nešto više i ne plivati u površnosti. U produkcijskom smislu album možda nije posvuda jednak, heterogen to nas dovodi do činjenice kako je gotovo svaka pjesma do konačnog oblika vođena drugim produkcijskim potpisom. I sam bend taj je postupak predstavio kao svjestan eksperiment. I to uspješni eksperiment. 

Novi pank manifest vrijedan je upravo zato što nije jednostavan niti komotan album. On ne želi biti samo punk. Album stremi provjeriti ima li punk danas još uvijek stvarni sadržaj. A to je mnogo više od stilske vježbe, to je pitanje smisla. PuP GRUPA možda ne daje konačan odgovor, ali pokazuje da to pitanje još uvijek vrijedi postaviti.