The Naked Souls / Reverb From The Depths

Bilo je to negdje u proljeće 1993. godine. Stojedinica koju sam, gotovo 10 godina ranije mogao nesmetano slušati „u svom selu“, oslabila je svoj FM signal, pa nam je jedina redovna veza sa (tada procvalim) indie svijetom bila MTV-jeva emisija 120 Minutes koja se emitirala nedjeljom navečer. Uz pomoć sjajnog, u to vrijeme neprikosnovenog Panasonic videorekordera, uspijevali smo snimati hrpe spotova i tako ih pokušavali sačuvati od zaborava. U ta vremena (1990.-1994.), novi indie bendovi su pojavljivali kao gljive poslije kiše, a još su brže nestajali, pa je snimanje bilo nužnost, a ne obijesna navika muzičkih „pirata“.

Dakle, u jednoj od epizoda, voditelj Paul King se javio iz Praga, upoznavajući svjetsku javnost sa novom glazbenom scenom postkomunističke Čehoslovačke. I dok se slabo sjećam svih bendova koje je predstavio, jedna pjesma, odnosno, jedan video-spot je ostao zauvijek urezan u sjećanje. A, bogme, i zabilježen na TDK videokazeti.

Poluamaterski spot za pjesmu „Sleep“, nama potpuno nepoznatog benda The Naked Souls, legao nam je „kao kec na desetku“. Sanjiva shoegaze melodija sa zvonkim gitarama koju svira Češki bend je bila potpuno neočekivana. Naime, u to vrijeme je shoegaze bio ograničen isključivo na UK, uz eventualno neki pokušaj s one strane „bare“. Otkud sad u Čehoslovačkoj? WTF? Morate razumjeti da je to bilo u pred-internetsko vrijeme i da se do informacija o rokerima iz Čehoslovačke gotovo nikako nije moglo doći. Slijedile su godine i godine uzaludnog pretraživanja po Internetu koji je stigao u naše domove u drugoj polovini 90ih, ali nigdje nisam uspijevao pronaći nešto o mladim čupavim Česima, sve dok na SoulSeek P2P servisu moja milijunta pretraga nije vratila dugo sanjani rezultat: postoji EP nazvan Two and One na kojem je „Sleep“! I ne samo to, nego postoji i album Shady Ways Anticlockwise iz 1995. godine! Ruke su mi se tresle dok sam čekao da se sve to skine. Slijedilo je prženje na CD i zlostavljanje ukućana i svih ostalih beskonačnim puštanjem „kod kuće i na putu“.

Fast forward 20 godina i otvaram sinovu WhatsApp poruku s linkom na Spotify. Kliknem i uslijedi novi šok. Ispred mene plava slika dvaju kitova i natpis „THE NAKED SOULS – REVERB FROM THE DEPTHS“.

„Ima li na Deezeru….ima!!! YESSSSSS!!!!“

Reverb From The Depths obuhvaća gore spomenuti EP i album. Na žalost, The Naked Souls su se raspali nedugo nakon što smo ih imali prilike upoznati (1995.), pa je to vjerojatno sav materijal koji su snimili – ne nalazim nigdje u bespućima Međumrežja da postoji još nešto, a i informacije o bendu su oskudne. Bili su trio – Jiří Novák (gitara), Milan Šíp Jr. (bass i vokali) i Ladislav Bakša (bubnjevi). Da dovršim tehničke detalje – album je raspoloživ u digitalnom format na Bandcampu, a vinilna verzija je tiskana u samo 300 primjeraka u SAD – tiskala ih je opskurna etiketa painted air iz Chicaga. Usporedbom zvuka sa Deezerova streama i „moje“ VBR 256 kbps verzije s diska, očito je da je zvuk re-masteriran i znatno poboljšan. Omot je izradio The Churchhill Garden, zanimljivi švicarski shoegaze dvojac koji je prošle godine i obradio „Sleep“, a i sami su 2023. izdali album Metamorphosis.

No, dosta o kontekstu i tehničkim glupostima. Što se tu ima za čuti?

Eh, pa…ako volite shoegaze i dream pop, onda je svaka prilika da će vas ovaj album oduševiti. To je, naime, glazba za specifičan tip ljudi – sanjare, naivce i eskapiste; glazba koja ne inzistira na instrumentalnoj virtuoznosti, nego kroz zvučnike „prosipa“ bujicu emocija i beskrajno lijepih melodija skrivenih negdje iza zida od buke i gitarskih efekata. Kako je pjevanje „utopljeno“ u te slojeve melodija, tekstovi su nerijetko trivijalni – na koncu konca, tko ih može razgovijetno čuti? Uglavnom, ovakvu je glazbu teško riječima opisati i treba ju iskusiti, a meni preostaje da vam The Naked Souls predstavim uspoređujućih ih sa sličnim, ali poznatijim bendovima.

Zvuk ovih sjajnih Čeha je najsličniji Slowdive. Nisu toliko kompleksni i zamršeni kao My Bloody Valentine niti rokerski čvrsti kao Ride. Njihove su melodije lagane i popraćene su zvonkim (“jangly”) gitarama. Vokal je “pomalo” amaterski, što u jednoj perspektivi može nervirati slušatelje, ali u drugoj može pomoći da se poistovjetite s izvođačem i njegovim senzibilitetom. Ovo jest glazba za mlade introverte i njima to zasigurno neće smetati. Na koncu, kada bi virtuoznost u bilo čemu bila mjerilo, ne bismo nikad doživjeli rock’n’roll, a posebice punk kao glazbene filozofije i izričaje.

Spomenuta „Sleep“ je apsolutno najbolja na albumu i za nju odgovorno tvrdim da je jedna od najboljih shoegaze pjesama ikad. Počinje gitarskim staccatom na koji se „nakalemi“ melodija odsvirana na bas gitari, pa se onda razdvoje – gitara ode negdje u visine, a bas negdje u dubine – i sve se pretvori u ekstatični „jangle“ dok stvar ne zastane u dugim distorziranim tonovima gitare, pa konačno eksplodira u nečemu što je mješavina sola i rifa koja je zapravo jednostavna, ali savršeno zvonka i ekstatična fraza i vodi nas u savršeni kraj pjesme. Naravno, a kako i naslov albuma kaže, reverb efekt je „na najjače“, pa je atmosfera cijele pjesme upravo savršena. Mladenački naivno i iskreno, baš kako treba.

No, ostatak albuma ne zaostaje značajno za ovo divotom i teško je izdvojiti „best of the rest“. Nekima će to biti pomalo „oblačna“ „Spouthole“ u kojoj je gitara potisnuta u pozadinu sve dok ne ispliva u zadnjoj trećini pjesme, u kojoj ćete ćuti melodiju koje nema. Da, dobro ste pročitali – nema je. Teško mi je to objasniti, ali u jednom malom segmentu, u procjepu između prizemljenog basa i gitare koja leti iznad oblaka, uvijek mi se učini kako čujem jedan mali melodijski segment koji zapravo nije odsviran nego ga čine (uvjetno rečeno) „praznine“ u zvuku. Takav efekt nije nimalo slučajan i nerijetko su ga (slučajno ili namjerno?) postizali svi pravi majstori shoegazea – ne znam postoji li za to neki naziv.

Nekima drugima će se svidjeti „Auto Da-Fe“, klasična shoegaze ljepotica, ili „Winter Kills Me“, furiozna i dramatična replika ranih Ride.

Sve u svemu, riječ o sjajnom albumu prepunom veselja za sve shoegazere kojih, prema onome što mogu vidjeti na društvenim mrežama i stranicama vezanim za indie glazbu, danas ima više nego ikad. A kako žanr proživljava revival, stvarno nije čudo da se iskapaju ovakvi dragulji iz daleke indie prošlosti. Sva je sreća da su se ovog posla dohvatili istinski obožavatelji jer je zvuk izvanredan, bolji negoli kod nekih reizdanja puno poznatijih bendova iz tog vremena, pa je jasno da je posao napravljen s puno ljubavi i poštovanja. Sinko je naručio i jednog od onih 300 spomenutih vinila, pa ćemo kroz neko vrijeme uživati u analognoj izvedbi.

Dakle, Reverb From The Depths je vrlo uspješna reanimacija jednog uzbudljivog trenutka iz glazbene prošlosti koja mene pogađa ravno „u živac“, ali je dovoljno jedinstvena da bi mogla (i trebala) zainteresirati svakoga tko želi istraživati suvremenu glazbu u svim njezinim pojavnim oblicima. Od mene, čista petica, i veliko hvala svima koji su sudjelovali u ovome projektu.