Subota 31. siječnja u Boćarskom domu pokazala je koliko zagrebačka publika i dalje ima apetit za čvrsti moderni rock. Povratak Alter Bridgea nakon četiri godine pretvorio se u večer gitarističkih bravura, snažnih refrena i publike koja je od prve do zadnje pjesme bila potpuno uključena.
Večer su otvorili Sevendust, bend koji za mnoge predstavlja zvučnu kulisu odrastanja devedesetih. Njihov nastup imao je gotovo nostalgičnu dimenziju — kao da se dvorana na trenutak vratila u vrijeme kada su se albumi slušali od početka do kraja, a MTV bio glavni izvor novih otkrića. Činjenica da nastupaju u istoj postavi još od 1994. dodatno naglašava njihovu koheziju na pozornici.
Otvorili su set s “Black”, a niz prepoznatljivih pjesama poput “Enemy”, “Praise”, “Crucified” i “Face to Face” publika je dočekivala bez zadrške. Posebnu pažnju privukla je nova stvar “Is This the Real You”, najava albuma ONE koji izlazi početkom svibnja. Frontmen Lajon Witherspoon nekoliko je puta zahvalio publici i domaćinima, vidno dirnut prijemom. Sevendust su atmosferu dodatno zagrijali neposrednošću — trzalice, palice i majice završavale su u rukama fanova, a poruka da se žele vratiti zvučala je iskreno.
Daughtry su podigli produkcijski intenzitet večeri ulaskom u dimu i snažnim svjetlosnim rezovima. Chris Daughtry djelovao je koncentrirano i povučeno, gotovo introspektivno, fokusiran na izvedbu novih pjesama s albuma Shock to the System (Part Two). Komunikacije s publikom bilo je malo, ali vokalno nije ostavljao prostora za sumnju — glas mu i dalje nosi prepoznatljivu snagu.
Prvi veći trenutak interakcije dogodio se uz obradu Journeyjevog klasika “Separate Ways (Worlds Apart)”, koju je publika otpjevala gotovo kao himnu. Hit “It’s Not Over” podsjetio je zašto je Daughtry i dalje radijski relevantan, dok je akustična izvedba “Home” preokrenula atmosferu u intimniji smjer — more podignutih mobitela pretvorilo je dvoranu u svjetlucavi pejzaž.
Daughtry se dotaknuo i osobnih tragedija koje su obilježile posljednje godine njegova života, naglasivši važnost nade i ustrajnosti prije pjesme “Pieces”. Završnica s “Heavy Is the Crown” i bis “Artificial” ostavili su dojam zaokruženog, emocionalno promišljenog seta.
U trenutku kada su Alter Bridge izašli na pozornicu, Boćarski dom bio je potpuno ispunjen. Već prvi taktovi pokazali su zašto bend uživa status koncertne institucije. Myles Kennedy zvučao je tehnički besprijekorno, bez napora prelazeći iz visokih dionica u melodične refrene, dok je Mark Tremonti demonstrirao karakterističnu preciznost i kontrolu. Tijekom “Burn It Down” zamijenili su uloge — Tremonti je preuzeo vokal, a Kennedy se prepustio gitarističkim solažama.
Komunikacija s publikom bila je odmjerena, ali toplina odnosa bila je očita. Bend je djelovao opušteno, međusobno razigran, kao da svira u vlastitom dnevnom boravku. Kolektivni vrhunac dogodio se tijekom “Open Your Eyes”, kada je cijela dvorana preuzela refren. Najglasniji odaziv večeri izazvala je “Broken Wings”, dok je “Watch Over You” donijela tiši, emotivni trenutak u kojem su mnogi jednostavno zatvorili oči i pjevali.
Glavni set kulminirao je s “Rise Today”, a završnica s “Metalingus” dobila je dodatnu dimenziju kada se na pozornici pojavio kartonski lik WWE zvijezde Edgea — simpatičan trenutak koji je izazvao smijeh i oduševljenje. Nakon sat i pol svirke bend se vratio na bis s “Blackbird” i “Isolation”, zaključivši večer snažno i bez suvišnih riječi.
Publika je izlazila polako, iscrpljena (od stajanja četiri sata jer nije bilo sjedećih mjesta), ali nasmijana — s onim posebnim osjećajem koji ostaje nakon koncerta na kojem se sve poklopilo: zvuk, energija i zajedništvo.
