U srijedu 15.4. održano je još jedno sjajno izdanje Vrela zvuka, programa Močvare posvećenog promociji etno/world music/tradicijske glazbe koji se odvija najmanje jednom mjesečno. Naime, Močvara je od početka svojeg djelovanja 1999. povremeno organizirala etno koncerte, a 2017. je došlo do ideje kontinuiranog i konceptualnog programa koji je u potpunosti posvećen takvoj glazbi.
Sinoćnji program naslovljen je „Avangardna žičana Odiseja”, a donio je kremu europske eksperimentalne tradicijske scene, oboružane teškom artiljerijom modificiranih instrumenata i tradicijskim glazbenim idiomima provučenim kroz suvremenu prizmu i iskustvo eksperimentiranja.
Prvo su nastupili Raphael Rogiński i Iztok Koren, dvojica istaknutih glazbenika europske eksperimentalne scene. Njihova suradnja proizašla je iz ranijeg rada na projektu posvećenom osebujnom skladatelju Moondogu, a publika je napokon imala priliku čuti kako ta ideja zvuči uživo. Koncert je bio obilježen suptilnom, ali izrazito sugestivnom svirkom koja je spajala improvizaciju i pažljivo oblikovane zvučne teksture. Rogiński je svojom gitarom stvarao hipnotičke, minimalističke dionice, a Koren je, kao multiinstrumentalist, nadopunjavao taj zvuk bogatim slojevima koji su balansirali između folklornih motiva i eksperimentalnih struktura. Glazba se razvijala polako, ritualno, uvlačeći publiku u meditativnu i introspektivnu atmosferu. Ovaj osebujni, ali i dubinski promišljeni spoj tradicije i avangarde dao je izuzetno zanimljiv rezultate, a oba su glazbenika uspješno zadržala vlastiti autorski pečat.
U drugom je dijelu glazbene večeri nastupio sardinski umjetnik Paolo Angeli, koji je donio jedinstveno glazbeno iskustvo koje nadilazi klasične okvire solo nastupa – naime, svirao je na radikalno modificiranoj gitari koja ima dvadesetak žica, dodatne rezonantne žice, mostove, čekiće i pedale. Instrument uključuje elemente violončela i kontrabasa, a Angeli ga svira gudalom, prstima i raznim mehaničkim dodacima. Ne čudi da je to sve skupa zvučalo kao mali orkestar. Na početku je predstavio idejni koncept svog novog albuma Lema (tema tranzicije, putovanja) i onda je odsvirao u komadu jednu dugu glazbenu meditaciju, malo dulju od sat vremena. Njegova svirka bila je istovremeno tehnički impresivna i vrlo emotivna, s bogatim slojevima basa, melodije i ritma koji su nastajali u procesu improvizacije. Angeli je vješto kombinirao gudalo, prste i mehaničke dodatke, stvarajući kompleksne i hipnotičke zvučne pejzaže, a povremeno je i pjevao. Glazba je fluidno prelazila između sardinske tradicije, improvizacije i eksperimentalnih formi, zadržavajući pritom snažan autorski identitet, sve skupa je zvučalo kao dijalog glazbenika s vlastitim instrumentom. Atmosfera koncerta bila je introspektivna, ali i bogata dinamičkim kontrastima. Ovim intimnim nastupom u Močvari, pred malobrojnom (koncert je bio sjedećeg tipa) ali koncentriranom publikom, Angeli je potvrdio status jednog od najoriginalnijih izvođača europske avangardne scene.