Prvi moj susret s likom i djelom Marka Purišića je bio kroz njegovo djelovanje u grupi Manntra. Tu i tamo sam pratio i njegov rad na drugim projektima, a kako sam poprilično vezan za glazbu s njemačkoga govornog područja zamijetio sam njegov veliki obol u suradnji sa njemačkim bandom Mono Inc. na njihovom vrlo uspješnom albumu „Ravenblack“.
I onda je došla 2024. Jednog dana negdje početkom godine ulazim u ured i čujem uvod u „Rim Tim Dagi Dim“ i pitam kolegicu što sluša. Baby Lasagna. Hm, početni skepticizam zamijenio je interes, pa intenzivno slušanje, a onda je ostatak „posla“ odradio moj sin Vice koji se totalno „zakačio“ najprije na tu pjesmu pa onda na sve ostale koje su se dotad pojavile, a isto tako i nakon toga.
O njegovoj eurovizijskoj priči sve je rečeno. Ima iza sebe najuspješniju godinu u svojoj karijeri i to nastavlja u 2025. izlaskom svog albuma prvijenca „Demons & Mosquitoes“ (objavljen 7. veljače 2025) te europskom turnejom koja započinje u estonskom Talinnu 28. veljače, a završava u Boćarskom domu u Zagrebu 10. svibnja.
Album možete naći u svakoj prodavaonici koja drži do sebe, a karte za koncerte u sustavu Eventima. Datume koncerata možete naći na ovom linku.
Povodom svega navedenoga Baby Lasagna našao je vremena u cijeloj ovoj organizacijskoj strci odgovoriti nam na naša pitanja.
Najprije čestitke na prvom nosaču zvuka. Nakon cijele ove gungule oko Eurosonga, velikoga uspjeha „Rim Tim Dagi Dima“, turneje, svadbe, novih pjesama, evo i krune dosadašnje karijere! Koliko ti je već spomenuta gungula poremetila timing izdavanja albuma? Koliko dugo je taj album bio u planu i koliko su neke pjesme već u tvojim bilježnicama čekale da se snime?
Hvala! Ove pjesme nisu baš nikada bile zamišljene kao album ili projekt. U vrijeme kada su one pisane, radio sam kao songwriter za druge izvođače, a to ponekad može biti restriktivno i repetitivno. Osjećao sam potrebu da pišem nešto što je „moje“ i „za mene“. Osim toga neke pjesmu su pisane samo kao vježba, kao npr. „And I“. Želio sam izazvati sebe da napišem naj radio friendly pjesmu ikad (ha ha). S obzirom na razvoj događanja stvorila se potreba za album, a ja sam srećom imao dosta pjesma napisanih i prije Eurosonga pa…bilo je samo logično.
Svojim pjesmama obuhvaćaš široku paletu tema – od stresa, anksioznosti, ljubavi, društvenih mreža… Automatski time dotičeš široku publiku koja se u tim pjesmama prepoznaje. Dobivaš li povratne informacije o tome od svojih fanova?
Dobivam. Mislim da imamo jednu zaista posebnu zajednicu koja intenzivno komunicira među sobom i mimo mene. Upoznaju se, dijele dojmove, ali i brige. Imaju okupljanja i druženja izvan sfera društvenih mreža, a u nekoliko slučajeva i putovali su zajedno na koncerte. Time sam želio predstaviti aktivnu zajednicu koja dijeli dojmove te priča o vlastitim brigama koje su slične onim mojima koje sam spominjem u pjesmama.
Radiš već dugo i stekao si reputaciju radoholičara. Koliko ti vremena ostaje popratiti što se događa na našoj glazbenoj sceni? Što Marko Purišić sluša, ako stigne, u svoje slobodno vrijeme? Što ti je ostalo u uhu od domaćih izvođača u posljednje vrijeme?
Više nego ikada pratim našu domaću scenu koja se s nekog alternativnog podija aktivno prelijeva u mainstream kanale i to je nešto zaista predivno za vidjeti. Pratim gotovo sve Yem izvođače, Idem, ali i neka manje poznata imena poput Ogenja, EOTa, Kids From The Skya i sl. Nisam ni sam znao koliko raznolikosti naša scena ima, raznolikosti koje su skrivene iza buke nekog mainstream glamura.
Sjećam se tvojeg komentara na splitskom koncertu prošle godine, gdje si zamijetio da ti je publika u Hrvatskoj umnogome mlađa od one koju imaš vani. Osobno to mogu potvrditi kroz mog sina koji ima 12 godina i zna svaku riječ bilo koje tvoje pjesme koju si ikad izdao. Kako komentiraš tu pojavu?
Pa to je vrlo jednostavno – kada se dogodi ogroman hype koji zahvati sve generacije, one najmlađe su najglasnije. Nitko se ne ufura i ne voli nekoga ili nešto poput djece. Sjetite se samo ljubavi koju ste gajili prema nekome izvođaču kao dijete i usporedite s nekim dragim vam izvođačem danas – kladim se da je ona mlada ljubav bila puno naivnija i intenzivnija. Ista stvar se dogodila s Let3 „Mama ŠČ“, s Rafom i Zoranom Mišićem. Također se isto događa s rukometašima i nogometašima – u prvim redovima su vajik dica, oni su najglasniji i oni prvi traže sliku. Ima i nas starijih tamo, ali obično stojimo malo iza. S druge strane, van granica, na moje koncerte dolaze ljudi nezahvaćeni enormnim hypeom nego već one predvidive, one „za koje je ova glazba i pisana“.
Ekspanzija metal bendova van granica Hrvatske postaje vrlo očita. Manntra je prvi hrvatski bend koji je ušao na njemačku top listu, imaju samostalne turneje po Europi, Kryn je svojim posljednjim albumom napravio veliki boom. Keops je sveprisutan na europskoj koncertnoj sceni. Baby Lasagna je moćna live mašina u Europi. Marko Purišić – metalac (oprosti na brendiranju) sigurno prati ove priče?
Pa, iskreno, to sam prije više pratio. Sada, kao što sam gore naveo, pratim hrvatsku glazbeni scenu jer sam ju aktivno ignorirao, odnosno podcjenjivao. Nisam 100% upoznat s radom koji naši metal bendovi rade u inozemstvu, ali znam da su zavidno aktivni. To je zaista fascinantno, uzbudljivo i hvalevrijedno.
Vratit ću se još malo na tvoju glazbenu podlogu. Svi mi poštovatelji lika i djela Rammsteina vidjeli smo i osjetili taj dodir industrijskoga metala u tvojim pjesmama. Veliku podršku imaš u Rammstein/Lindemann fanovima u Hrvatskoj i šire. Što te privlači toj vrsti glazbe, je li ćeš uhvatiti vremena ove godine i otići na koncert Lindemanna koji nam dolazi u Zagreb?
Pa ovo je malo teško pitanje – ne mogu reći zašto mi se nešto sviđa. Mogu „rastvoriti“ malo žanr i reći što mi se sviđa: zvuk mračnih te impozantnih synthova u duetu s tight simple bubnjem i oštrim gitarama. Privlači me taj neki bezobrazluk industrial glazbe. Nema kompliciranja i nema neke pretencioznosti – what you see is what you get. Tvrdo, sirovo te izravno. Neću ići na koncert Tilla jer nisam siguran da mi se sviđa taj projekt. Ima nekolicinu zaista dragih mi pjesama, ali izvođač je više od pjesme.
Koliko još imaš vremena raditi pjesme za druge ili producirati za druge? Uspjeh sa Mono Inc. albumom „Ravenblack“ te je doveo na prvo mjesto njemačke top liste u 2023. godini. Ima li naznaka daljnje suradnje ili nekog novog imena? Ili je to sve sada nemoguće zbog vremena koje moraš posvetiti svojoj karijeri?
Imao sam nekoliko ponuda ozbiljnijih projekata, ali trenutačno se fokusiran samo na vlastiti projekt jer nemam vremena za išta drugo. Želim dati pravu šansu vlastitoj glazbi te izbjegavati sjediti na dvije stolice u isto vrijeme. Želim biti konkretan i fokusiran.
Kreće uskoro i europska turneja. Start je u Talinnu krajem veljače, kraj u Zagrebu polovicom svibnja. Kako teku pripreme? Što možemo očekivati od Baby Lasagne i njegove ekipe na turneji? Ima li specijalnih efekata, nekih iznenađenja? Novih pjesama? Premijera?
Tako je, bliži se početak te velike turneje! Imamo noviteta koje smo pripremili publici pa tako da ne možeš na YouTube naći naš live i znati sve što će se dogoditi. Na nekim od koncerata (a vjv samo hrv) predstavit ćemo i nove pjesme, nove suradnje i zaista napraviti koncerte posebnima, a pogotovo onaj u Boćarskom Domu – veliko finale EU turneje 10. svibnja 2025.
Fizički i psihički napor na takvim turnejama je nezaobilazan. Kako se opuštaš između koncerata? Dosadite li jedan drugome nakon što toliko vremena provedete zajedno na putu? Dođe li do nesporazuma?
ikada nismo ovoliko dugo bilo na putu kao što ćemo sada biti. Uvijek se radilo o par dana i ništa više, a sada kreće pravi test. Ipak, ne bojim se toliko međuljudskih odnosa unutar kolektiva. Da, bit će izazova, nesporazuma, prepirki i tko zna čega, ali znam kakve ljude imam pored sebe i znam da ćemo sve ljudski i ponizno razriješiti.
Je li u planu neko posebno događanje vezano za izlazak albuma? Osim same promotivne turneje? Nekakvo druženje sa fanovima, potpisivanje ploča ili slično?
Pa evo, iskreno, zasad nemamo ništa takvog karaktera. Bilo je priče o tome, ali prekrcani smo planovima i obavezama tako da idemo po redu – vidjet ćemo što će se sve izrealizirati putem.
Dragi Marko, želim ti od svega srca puno uspjeha u daljnjoj karijeri, lijepo je vidjeti da mlad čovjek koji se posveti glazbi i daje cijeloga sebe u to ima perspektivu ne samo u Hrvatskoj već i van granica. Primjer si svima koji se upuste u nesigurne glazbene vode da ima načina ako postoji volja. I to ne samo u glazbi već i na drugim područjima.
Želim ti rasprodane turneje, puno prodanih albuma, sreće i zadovoljstva na profesionalnoj i osobnoj razini.
Hvala na lijepim željama, a ja pozdravljam sve čitatelje portala PopRock i želim vam puno uspjeha u radu!
