U subotu 06.06. u zagrebačkoj Tvornici kulture Momčilo Bajagić Bajaga održao je svoj drugi koncert na kojem slavi 40 godina bezvremenskih hitova.
Kao predgrupa publiku su zagrijale Rezerve iz Makarske,Tučepa, što je precizirao frontmen benda Ivo Vujčić čim su se pojavili na sceni. Koncert je počeo oko pola 10 pred nekih 50-ak ljudi, ali klub se brzo popunio i svirku su završili pred prepunom Tvornicom. Svirali su oko 40 minuta, pop-rock sa žešćim dionicama i laganijim temama, kako mi se činilo. Bend je na sceni bio dobro raspoložen uz pokoji plesni korak, a i publika se dosta rasplesala.
U 21:25 Instruktori dolaze na scenu i zatim dolazi i Bajaga uz ovaciju publike te odmah kreće s hitom “Sa druge strane jastuka”. Obratio se publici kratko da je lijepo vidjeti ih u tolikom broju i da će svirati i neke stvari koje nisu dugo svirali, a zatim kreće pjesma “Lolita” nakon čega slijede “Berlin”, “Marlena”, “U sali lom”, te “Godine prolaze”, na koju publika najviše reagira.
Bajaga je nasmijan na sceni, ali nema neku komunikaciju s publikom; za to je bio zaslužan Živorad Žika Milenković, gitarist Instruktora, koji je i odličan u toj ulozi zabavljača, komunikatora i animatora. Pjesmu “Još te volim“ upravo je i najavio jednim kratkim govorom kako svima treba ljubav i da svatko od nas hoće voljeti i biti voljen. Kao uvod u pjesmu “Život je nekad siv, nekad žut“, pojavio se na sceni prikladno, u žutoj majici. Ipak, trenutak u kojem je dobio najglasniju ovaciju publike bio je kada se skinuo u majicu s natpisom I love ZG.
Što je više koncert odmicao, atmosfera u prepunoj Tvornici je postajala sve užarenija. Publika je bila miks starije generacije koja je odrasla uz Bajagine hitove, onih koji su ih slušali u srednjoj školi na tulumima, ali i mladih koji su bili zastupljeni u iznenađujuće velikom broju.
Na “Verujem, ne verujem”, cijela Tvornica pjeva u glas, a isto se nastavlja i na “Plavi safir”. Na Dariju se raspjevana publika još i dodatno rasplesala. Dobro raspoložen, bez znakova umora tu drugu večer, nakon već skoro dva sata svirke, Bajaga se obraća publici i traži da se upale lampice na mobitelima te neka zasvijetle kao zvijezde, što publika prihvaća i Tvornica je obasjana mobitelima dok kreće pjesma “Zažmuri”.
“Tišina“ je zadnja stvar prije bisa na koji se, na dozivanje prepune Tvornice, vraćaju Bajaga i klavijaturist benda Saša Lokner, te sviraju laganu pjesmu “Otkad tebe volim”, a publika uživa u svakom stihu koji pjeva zajedno s Bajagom. Još jedan hit i večer dolazi kraju.
Nakon gotovo dva i pol sata svirke, Bajaga i Instruktori pokazali su da njihove pjesme, s kojima smo se svi susreli negdje tijekom života, stvarno jesu bezvremenske i za sve generacije.
