Smišljajući kako dati svoj tekstualni osvrt na koncertnu promociju novog, trećeg studijskog albuma Third Route zagrebačkog benda BE HA VE, moram priznati da sam sve ipak malo pustio da se „slegne“, a tek onda odlučio ponuditi svoja razmišljanja i dojmove.
Hard Place uvijek je dobro mjesto za ovakva događanja i upravo se tamo 7. svibnja okupila lijepa ekipa kako bi zajedno čuli kako bend danas zvuči i kako uživo funkcioniraju nove pjesme. Dobar broj glazbenika, prijatelja i kolega došao je podržati BE HA VE, a sve je krenulo nastupom predgrupe Arni Block, koja je korektno odradila svoj dio večeri i kroz autorske pjesme pripremila publiku za glavni dio programa.
Prije same svirke nekoliko prigodnih riječi publici je uputio Slavko Nedić, nakon čega su BE HA VE poveli publiku u svoj glazbeni svijet, u kojem doista nema granica ni limita.
Postavu benda čine:
- Davor Bunčić – vokal, gitara, usna harmonika i perkusije
- Zoran Haraminčić – gitara i vokal
- Gvozden Šopp – gitara
- Krešo Randić – bubnjevi
- Miroslav Bjelajac – bas gitara
- Milivoj Štimac – Moca – klavijature
I ovaj su put opravdali očekivanja publike i nikoga nisu ostavili ravnodušnim.
Moram istaknuti kako je uvijek posebno lijep osjećaj kada bend s pozornice jasno daje do znanja kome posvećuje moju omiljenu pjesmu „Chocolate Fudge“. Naravno, odmah je sve postalo još toplije, ugodnije i prisnije, a okupljena publika – ipak nešto starija generacija – vrlo je dobro znala što može očekivati: kvalitetnu glazbu i dobru atmosferu. Zato ovom prilikom samo mogu napisati: Hvala ti, Hara!
Osobno, dovoljno mi je bilo slušati što se događa na pozornici i sve je postalo jasno: riječ je o ugodnom, poticajnom, plesnom i vrlo slušljivom glazbenom iskustvu uz pjesme koje imaju višestruku namjenu — uz njih se možete opustiti, zaplesati, zaljubiti i jednostavno uživati u druženju. Mnogi bi bendovi voljeli imati upravo takvu komunikaciju s publikom, no to nije ni jednostavno ni lako ostvariti.
Drago mi je da je to ponovno uspjelo ovoj provjerenoj ekipi americana blues benda iz Zagreba. Njihova unisona svirka gitara i višeglasno pjevanje, koje podsjeća na najbolje bendove sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća, dodatni su razlog da se potpuno prepustite glazbenoj priči koju nude.
Uz goste koji su sudjelovali na albumu, posebno treba izdvojiti nekoliko trenutaka večeri. Cijela se atmosfera dodatno zahuktala kada je na pozornicu izašao Branko Požgajec tijekom izvedbe pjesme „So Behave“. Jednako upečatljiv nastup imala je i Marina Kušen, koja je svojim osebujnim vokalom ponovno oduševila publiku u Hard Placeu. Ništa manje dojmljivi nisu bili ni Robert Kušen i Gizo, koji su svojim gitarističkim doprinosom dodatno podigli kvalitetu cijelog nastupa.
Sve zajedno djelovalo je zaokruženo, smisleno i upravo onako kako koncertna promocija albuma treba izgledati.
Naime, BE HA VE izvodi isključivo vlastite autorske pjesme, koje su raspoređene na njihova tri studijska albuma. Iz same playliste vrlo se jasno vidi koncepcija koncerta i način na koji bend gradi svoju priču.
Posebno želim naglasiti kako njihov spoj Tex-Mex utjecaja, countryja, Americane i bluesa zvuči izuzetno uvjerljivo i prirodno, a publika je taj spoj itekako dobro prihvatila i pritom se sjajno zabavljala. Odlična svirka raspoloženog benda i pridruženih gostiju učinila je svoje — ljudi su se opustili, uživali i jednostavno prepustili glazbi.
Kako je koncert odmicao, tako su i članovi benda djelovali sve opuštenije i sigurnije da su ponovno odradili vrlo kvalitetan nastup te da su zadovoljni i oni i publika.
Zaključak
Kako već dugo nisam bio na njihovu koncertu, moram priznati da su me BE HA VE doista ugodno iznenadili u svakom segmentu onoga što čini kvalitetan live nastup. Svakome tko bude imao priliku preporučio bih da nikako ne propusti njihov koncert uživo.
Yours bluesy,
Mladen Lončar – Mike
