Black Sabbath “Black Sabbath”(1970.)

Kad se album Black Sabbath pojavio 13. veljače 1970., svijet još nije znao što je to heavy metal. No, s prvim kišnim udarima, gromovima i zlokobnim trozvukom uvodne pjesme “Black Sabbath”, postalo je jasno dolazi novi glazbeni žanr. Prema legendi, Geezer Butler, basist benda i jedan od najboljih tekstopisaca u rock povijesti, primijetio je kako ljudi rado plaćaju da bi gledali horor filmove. To ga je na navelo da postavi pitanje: zašto ne bismo radili glazbu koja izaziva isti osjećaj straha? Tako su se počeli udaljavati od blues-rocka i zakoračili u mračniji, sablasniji zvuk. Zvuk koji je stvorio ono što danas znamo kao heavy metal. Bend se isprva zvao Earth, ali sredinom 1969. preimenovali su se u Black Sabbath, inspirirani istoimenim horor filmom iz 1963. koji je režirao Mario Bava, a u kojem je glavnu ulogu imao Boris Karloff.

Ono što ovaj album čini iznimnim jest njegova sirova, prijeteća atmosfera. Tony Iommi stvorio je jedan od najprepoznatljivijih riffova svih vremena u pjesmi “Black Sabbath”, koristeći snižene tonove kako bi postigao težinu i zlokobnost. Njegov stil sviranja, razvijen uslijed ozljede prstiju, doveo je do inovativnog, sporijeg i težeg pristupa gitari. Ritam sekcija Geezera Butlera i Billa Warda isporučuje duboki, hipnotički groove, dok Ozzy Osbourne svojim mantričkim vokalom zvuči poput proroka koji naviješta kraj svijeta.

Uvodna pjesma, “Black Sabbath”, jedna je od najmračnijih pjesama svog vremena. Priča je to o susretu s nadnaravnim bićem, nadahnuta Butlerovim vlastitim interesom za okultno. Tri note koje otvaraju pjesmu (poznate kao diabolus in musica) postale su simbol zla u rock glazbi. “The Wizard” donosi blueserski riff s usnom harmonikom, u duhu Zeppelina, ali s tamnijom tematikom. Pjesma je inspirirana je Gandalfom iz Gospodara prstenova. “Behind the Wall of Sleep” najvjerojatnije se referira na priču H. P. Lovecrafta Beyond the Wall of Sleep – i glazbom dočarava svijet tame, snova i psihodelije.  Na kraju A strane nalazi se “N.I.B.”, možda i najpoznatija pjesma s albuma. Iako mnogi nagađaju da naziv znači “Nativity in Black”, zapravo je riječ o nadimku bubnjara Billa Warda – “Nib”, zbog brade nalik na pero nalivpera. Pjesma je napisana iz perspektive Lucifera, koji priznaje da se zaljubio i promijenio. Riječ je o svojevrsnoj ljubavnoj pjesmi iz pakla. U toj subverziji i ironičnom obratu leži snaga Sabbatha u tom spoju okultnog i emocionalnog. “N.I.B.” je rani primjer proto-doom metala, a izvedena je i na njihovom oproštajnom koncertu u Birminghamu 5. srpnja 2025.

B-stranu otvara “Evil Woman”, obrada benda Crow. Iako ima dobar groove i pamtljiv riff, djeluje nešto “lakše” od ostatka albuma i zasigurno je najbliže mainstreamu onog vrmena. Zato “Sleeping Village” vraća mistiku. Pjesma počinje tiho, gotovo sablasno, da bi se razvila u tešku, doom metal dionicu. Bez klasične strukture, više nalik glazbenoj vinjeti, ova pjesma je pravi mali horor film u glazbenom obliku. Završna “Warning” još je jedna obrada, ovaj put pjesme Aynsley Dunbar Retaliationa. No Sabbath je ne svira, oni je preoblikuju. Počinje u klasičnom blues duhu, a zatim eksplodira u improvizirani instrumentalni jam. Gitara Tonyja Iommija dominira, slobodna, sirova, gotovo jazzerska.

Naslovnicu albuma potpisuje Keith Macmillan (kao Marcus Keef). Fotografija je snimljena kod starog vodenog mlina uz Temzu, a prikazuje ženu u crnom (Louise Livingstone) kako stoji u magli, sablasna i nepomična. Vizual savršeno prati glazbu. Moje izdanje ploče je skromno – osnovni omot, bez teksta, bez popisa pjesama. Ali glazba nadoknađuje sve.

Ovaj album je početak onoga što danas nazivamo heavy metalom. Koliko je bendova iz njega crpilo inspiraciju, teško je reći. Bio je sirov, težak, atmosferičan. Bio je potpuno drugačiji od svega što se tada moglo čuti. Black Sabbath je dokazao da glazba može izazvati strah i nelagodu kao i horor film. Njegova 55. obljetnica podsjeća nas da su ti riffovi još uvijek jednako moćni i mračni kao i prvog dana.  Može li mu se dati išta manje od desetke?