Blackhaine otkriva pojedinosti svojeg debitantskog albuma Saints In The Wethouse, koji izlazi 13. studenoga za XL Recordings. „Consumer”, prvi singl s albuma, objavljen je danas uz prateći spot koji je režirala Elena Isolini, dok je Blackhaine potpisan kao kreativni direktor. Blackhaine će premijerno izvesti Saints In The Wethouse uživo ovoga vikenda, u sklopu svojeg s velikim iščekivanjem najavljivanog nastupa kao glavna zvijezda Unsound festivala u Varšavi (4. listopada).
Blackhaineov debitantski LP visceralno je utjelovljenje njegova autorskog rap-noise zvuka koji mijenja pravila igre, kao i statusa koji je njime stekao: dvanaest pjesama koje udaraju ravno u želudac, između pijanih ispovijesti i tučarske razmetljivosti; žestoke pjesme o napuštenom čovjeku koji traži spas kroz iscrpljivanje. Šest godina nakon što je Blackhaineova priča počela u hotelskoj sobi u Blackpoolu (iz čega je nastao EP Armour, objavljen 2020. za Fixed Abode, etiketu njegova školskog kolege Rainyja Millera), ovaj rušitelj konvencija sa sjeverozapada Engleske na albumu Saints In The Wethouse u potpunosti pronalazi svoj izraz — ne samo kao pomahnitala reperska sila prirode, nego i kao autor pjesama koje spajaju disciplinu noise rocka i ogoljenu emotivnost industrijskih folk balada.
Nemilosrdna igra napetosti i rasterećenja oblikuje narativni i estetski izgled albuma, od negativne ekstaze do iscrpljujuće katarze. Album je u studiju najvećim dijelom realizirao sam Blackhaine, uz potporu izvršnog producenta Wraith9 (EsDeeKid, Fakemink). Na njemu sudjeluje blisko povezana ekipa suradnika sa sjeverozapada Engleske koji su uz njega od samih početaka — Rainy Miller, Croww i Space Afrika — dok dodatni doprinosi koje daju Ship Sket, Vanessa Bedoret i Gabe Evans unose ritam i teksturu u njegovu beskompromisnu hiperrealističku fikciju.
Usklađena s Blackhaineovom vizijom i dramaturgijom, ova ekipa stvara album dostojan njegova filmskog imenjaka. Njegovi nastupi uživo i izložbe u svijetu umjetnosti nose istu jedinstveno intenzivnu scensku prisutnost i jasnoću vizije — zbog kojih ga za scensku i kreativnu režiju angažiraju izvođači poput Playboija Cartija, a koje predstavlja u institucijama i na manifestacijama kao što su Tate Modern, Centre Pompidou, Sonar, Manchester International Festival, Venecijanski bijenale i Club2Club. Isti intenzitet izravno se prenosi na album: izobličene fanfare sintesajzerskog „hoover” zvuka u uvodnoj pjesmi „Cold Shoulder” dovodi do točke škrgutanja zubima, a nalet power electronics zvuka u „Northside Needs Me” dodatno pojačava.
Ipak, unatoč svoj razmetljivosti okrenutoj budućnosti, album dobiva trajnu snagu kada Blackhaine pokaže svoj emotivni raspon i suoči se s bezvremenijim istinama. Zrelije autorstvo razoružavajuće izbija u prvi plan u ogoljenoj baladi „The Wind”, koja kroz duet s Rainyjem Millerom priziva Vinija Reillyja, dok danas objavljeni najavni singl „Consumer” prenosi jetkost Philipa Besta i odaje počast Madu Cobri upečatljivim ubacivanjem kultnog sempla.
Sve to izbija na površinu u osmominutnom slomu naslovne pjesme „Saints In The Wethouse”, sjevernjačkom neogotičkom prizoru posljednjeg razularenog ispada koji za sobom ostavlja sprženu zemlju. Ravnodušnih neće biti: Saints In The Wethouse bit će slavljen i omražen — što je uvijek znak vitalnog, originalnog djela koje prkosi ustaljenim predodžbama i ruši granice, istinski uvjereno u ono što radi.