Prvi koncert od najavljena dva koncerta Bolesne Braće održan je u subotu 31.1. u rasprodanom klubu Boogaloo. Reperski dvojac, Baby Dooksa i Bizzu sam zadnji put gledala negdje prije 20-ak godina, tako da mi je subotnji koncert definitivno bio povratak u početak 2000-ih i zlatnu eru hrvatskog hip-hopa : Blackout partyja u Aquariusu, Kulušiću, Tvornici, Bestu, a vjerojatno bi se još našla masa klubova za spomenuti u kojima je hip-hop imao svoje sjajne trenutke.
Nisam znala što očekivati od koncerta nakon toliko vremena, a pogotovo nisam očekivala da će koncert trajati više od dva sata. Otkada su se popeli na scenu u točno 22 sata, Bolesna Braća nisu stala. Čak i kada su najavili zadnju stvar, to nije bila zadnja stvar i nastup je išao dalje. I ponovno zadnja stvar, ali i ta je opet bila predzadnja. I tako je došlo do tih 2 sata i 15 minuta trajanja njihovog nastupa. No, na sceni nisu bili sami, gosti su se izmjenjivali, Dooksa i Bizzu je pratio i bend, a kasnije se pridružuju i RH Space Orkestra. No vratimo se na početak.
Prije Bolesne Braće atmosferu već punog kluba zagrijali su RH Space Orkestra, na čiji sam nastup došla pred kraj, u pola deset, jer sam (očito krivo) shvatila da tada zapravo počinje koncert. Odgledala sam petnaestak minuta njihovog nastupa, nakon čega kreće DJ Marvel sa svojim setom kao uvertira za izlazak Bolesne Braće. Točno u 22 sata Baby Dooks i Bizzo dolaze na stage i otvaraju koncert vrlo popularnom pjesmom Looka i Borna, čiji tekst publika pjeva u glas. Nakon toga, u istom žaru slijedi Patriša, a cijeli klub je u ekstazi.
Što se tiče gostiju, prvi stiže producent Matko Šašek Koolade, koji nas iznenađuje svojim solo momentima na klavijaturama i talk boxom (vokalnim procesorom). Nakon njega na sceni se izmjenjuju Ida Prester, Target i Nered, a čak se mijenja i prateći bend. Tih prvih sat vremena koncert je uglavnom baziran na laganijim pjesmama i većina ih je s albuma Veliki umovi 21. stoljeća iz 2010. godine.
Ono što sam primijetila jest da je kasnije, možda zadnjih 45 minuta, dio publike otišao, i kada su krenule pjesme s albuma Lovci na šubare, Radio Fanfara te gostovanje Targeta s pjesmom Malu na stranu i Mokri snovi, u prvim redovima uglavnom je ostala starija ekipa. Ono što je za mene osobno bio highlight koncerta bila je izvedba pjesme Počasna loža, na kojoj je i Koolade odrepao svoju dionicu.
Sve u svemu, ovo nije bio običan koncert. U isto vrijeme osjećala sam se kao na odlično pripremljenom glazbenom spektaklu (prateći vokali, gosti, live bend) i kao na privatnom tulumu za ekipu. Jer atmosfera je upravo bila takva – publika se odlično zabavljala, ali zabavljali su se i Bizzo i Dooks, kao i svi koji su se na našli na stageu. Cijela ta pozitiva prelijevala se sa njih na publiku, pa se potom vraćala s publike natrag kao feedback njima.
Nakon ponoći dva puta se najavljuje zadnja stvar, ali Bizzo se opet vraća, i tako nekoliko puta. Ponovno se svira i Looka i Borna i Patriša, a koncert završava sa pjesmom Telefon faki, nakon čega publika ne odlazi, već i dalje ostaje stajati i gledati prema stageu. DJ Phat Phillie krenuo je puštati glazbu, dio publike se lagano rasplesao, ali većina i dalje stoji i kao u transu, čeka da se Bolesna Braća vrate. Nisu se više vratili jer slijedio im je povratak u nedjelju kada su imali drugi koncert, u istoj ili još boljoj izvedbi ostaje prosudit onima koji su bili nazočni na oba koncerta. Bez obzira na to koji je dan bio bolji i jesu li uspjeli nadmašiti sami sebe na drugom koncertu, ono što je sigurno je to da su pokazali da i dalje imaju svoju publiku i svoje mjesto na sceni.
Galerija fotografija, foto: Ivana Žaja
