Četvrtak je u Zagrebu često dan koji s ponudom događanja prednjači i pred vikendom, a sinoć je to na glazbenoj sceni bilo dodatno naglašeno. Kosheen, Seine, Mašinko, Remi, samo su neki od sjajnih izvođača koji su bili na društvenom rasporedu po raznim gradskim lokacijama. Nažalost još uvijek se ne možemo klonirati, ali nekad se možemo vratiti u prošlost. Ili je barem na jednu večer rekreirati.
Akademija likovnih umjetnosti otvorila je svoja vrata za širu javnost s početkom u 18:30 i pružila mjesto susreta umjetnika, glazbenika i svih znatiželjnika koji su se nakratko poželjeli vratiti i prisjetiti se, a oni mlađi možda i prvi puta steći uvid u doba devedesetih, upravo od strane onih koji su ih istinski i proživjeli.
Povod okupljanju bila je promocija monografije “Božesačuvaj nas devedesetih – Kronika vremena kroz vizuale Albina Uršića i Borisa Kuka“, umjetničkog dvojca koji je za to vrijeme, kada je (auto)cenzura imala poseban značaj svojim radovima stvarao prostor za diskurs.
Ne deklariraju se nužno “dizajnerima” jer takva vrsta klasifikacije poteže potrebu za isporukom određenog proizvoda krajnjem klijentu. Dizajn je bio odabrani medij putem kojega su izražavali svoj komentar na tadašnje društvo i aktualna događanja, a kojim su nastojali motivirati pripadnike tog istog društva na kritičko razmišljanje.
Prepoznavanje važnosti Božesačuvaj nužno je u vidu podupiranja činjenice da se radilo o individualcima koji su za to vrijeme stvarali kritičke radove čime su nerijetko izazivali nerazumijevanje javnosti, no bili su spremni na svu potencijalnu lavinu reakcija.
Kako se i samom najavom promocije navodi, “monografija kroz rad Božesačuvaj i tekstove niza relevantnih autora donosi drukčiji pogled na hrvatske devedesete – desetljeće stvaranja države i demokratskih institucija, ali i borbe za prostor slobodnog mišljenja, kritike i kulturnog pluralizma.”
Izdavač monografije je Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te nas je u večer uveo upravo pozdravni govor Dekanice – Maje Rožman, koja se dotakla važnosti umjetničkih radova i intervencija u doprinosu pozitivnih društvenih promjena kao i potrebe za motivacijom i ohrabrivanjem mladih umjetnika u njihovom radu.
“Božesačuvaj tako je dio naše kulturne povijesti te se okrupnjavanjem njihovih radova ima za cilj i njihovo ponovno otvaranje prema novim generacijama, pogledima i razgovorima.”
Ova monografija zato ne bi trebala biti samo jedan estetičan primjerak za popunjavanje polica već presjek opusa radova koji su i 30 godina nakon jasni dokaz da je umjetnost kanal kojim se mogu (i moraju!) postavljati pitanja.
Masu okupljenih, među kojima su se našao i niz poznatih imena sa domaće scene, uključujući Zdenku Kovačićek, Severinu, Davora Gobca, Davorina Bogovića, pa čak i predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, u samo stvaranje monografije upoznala je urednica iste – Rujana Jeger.
Prikazala je to šaljivo i “ljudski” izjavivši da je “uletila grlom u jagode” i opisala trenutak kada je prvi put dobila materijale za monografiju i to u koferu prepunom isječaka koje je trebalo skenirati, plastificirati i odraditi niz drugih predradnji kako bi danas imali tvrde korice u rukama.
Posljednji govor bio je upravo onaj Albina Uršića i Borisa Kuka u kojemu su uz zahvale svima koji su sudjelovali u stvaranju ove monografije, kao i čiji se tekstovi i pjesme nalaze u tiskanom izdanju i na vinilu, stavili naglasak da prostori slobode nisu bogomdani, već se za njih treba izboriti.
Božesačuvaj osigurao je taj prostor u “svoje vrijeme”, no svaka nova generacija nosi automatski i niz novih “društvenih problema ” te je potrebno kontinuirano i iznova osvajati prostor za dijalog – jer vrlo je jasno bez dijaloga nema ni progresa.
Kako kažu sada je kormilo na studentima Akademije.
Večer se nastavila do 23 sata s glazbenim programom od playliste najvećih hitova iz doba devedesetih do live nastupa Psihomodo popa, Zadruge i Savršenih marginalaca, a mnogi su osim uživanja na plesnom podiju iskoristili ovu priliku i za male kružoke u dvorištu ALU iz kojih se moglo čuti izjave poput “evo nas na okupu, kao nekad u Jabuci”.