Trenutačno jedna od najvećih glazbenih atrakcija na Balkanu, Božo Vrećo, nakon serije ljetnih koncerata po regiji održao je u nedjelju koncert na glavnoj pozornici ovogodišnjeg Špancirfesta, ispred vile Bedeković, promovirajući svoj novi, četvrti studijski album izdan u Bruxellesu, “Pandora”.
Vrećini koncerti su svakako više od glazbe, a publika je dobila ono što je i očekivala – maleni spektakl. Božo Vrećo fenomen je svog prostora i vremena; u kojima se sve manje prihvaća muškarce koji nisu mačo, a u kojima se Božo uspio probiti upravo onim što se tu ne prihvaća – svojom hermafroditskom pojavom. Njegovi nastupi su svojevrsno slavlje njegove različitosti, nastupajući i kao muškarac i kao žena, (raz)odijevajući se tijekom koncerta.
Da muškarac pjeva ženski sevdah nije novost, mnogi interpretatori nisu se željeli lišti gušta pjevanja prekrasnih pjesama samo zato što su drugog spola, no ovdje sevdah, kao lirika tuge, ono je u čemu se Vrećo prepoznaje, iskusivši probleme drugačije osobe u tradicionalnoj sredini, te je dublje povezan s odjećajima tuge i boli o kojima pjeva.
Sevdah je na ovom koncertu posebno dobro sjeo jer se Božo oporavlja od nedavnog ljubavnog kraha uslijed kojeg je otkazano i planirano vjenčanje. Uz potporu majke i sestre u publici,na pozornicu je izašao u bijeloj vjenčanici i vijencem od ruža u kosi, poigravajući se svojim ljubavnim razočaranjem, no vješto spajajući romantičnost haljine s barokno-renesansnim stilom Varaždina i Koprivnice, koja se spominje u prvoj otpjevanoj pjesmi. Božo ovdje nema premca, teške emocije liječi unutarnjom snagom i nastupima, naglašavajući važnost publike i ljubavi koju ona ima za njega i on za nju. I tu Božo nastupa kao pronositelj ljubavi i dokaz da ljubav liječi čak i kada boli, a koliko se on prepoznaje u ulozi pokazao je i tijekom koncerta izvodeći mini-striptiz uz trbušni ples pri kojem je publici okrenuo lođa da vidi na njima istetovirana krila anđela.
Uvodne pjesme odreda su bile o ljubavnim jadima, svojevrsno Božino traganje za katarzom i publika je odlično primila tradicionalnu podravsku “Čula jesam da se dragi ženi” u stilu a capella sevdaha (pjesmu je nešto ranije snimila još jedna ikona sevdaha i gošća prošlogodišnjeg Špancirfesta, Amira Medunjanin), te za njom “Crne oči” i nešto starija “Negdje u daljine” za koje je na pozornicu izašao i harmonikaš Miro Navračić.
Tada je spori ritam presjekla “Koliko su teška tuđa milovanja” kada je uz brži ritam Božo i veselo zaplesao u haljini te je pozornica nalikovala na svadbeni podij na kojem mladenka slavi ljubav – još jedan izraz kojim Božo objašnjava sebe, kroz čistu ljubav.
Na polovici koncerta došlo je i do zamjene glazbene podrške na pozornici; otišao je harmonikaš Navračić, a popeo se Marko Luis (klavir, tarabuk), koji je korištenjem loopera unio više ritma, no pretjeravši u njegovom korištenju, i sam Vrećo ga je povremeno znao tražiti da stane ili izmijeni ritam. Luisu, kao i ostalima na pozornici i ispred nje osjetili su nezgodnu jeku koja se odbijala od vile u pozadini i vraćala s odmakom od 1-2 sekunde, no svi su se trudili ne obraćati špažnju na to, koliko je to bilo moguće.
Privodeći koncert kraju, pjesma “Pandora” pokazala se dobrom podlogom za duet Bože i ponešto sramežljive, no raspoložene publike, a nije izostala ni pjesma koju Božo voli otpjevati svojoj majci, “Lejlija”. Sada već samo u hlačama, u kojima je ostao nakon stripteasea, uslijedio je trbušni ples i skok s pozornice nakon kojeg se prošetao među publikom. Svakako dobar odabir aktivnosti jer je večer bila prilično hladna te je na kraju i Božo na bisu tražio da mu donesu nešto da se zaogrne, dok je publika već odavno se skutrila u svojim vestama i jaknama.
Iako je većina publike vjerojatno prvi put gledala i slušala Vrećine pjesme, bilo je tu i obožavatelja koji su predvodili kada se pjevalo u duetu s Božom, a na izlazak na bis, iz publike je tako doprla i molba da otpjeva “Elmu”, pjesmu koju je Božo napisao o svojoj osnovnoškolskoj prijateljici koja je, zajedno s obitelji, ubijena u ratu.
Obečajući ponovni dolazak, Božo je nestao s pozornice, a publika se polako razišla pod dojmom palih predrasuda, što je i sam pjevač ocijenio da se dogodilo na ovom koncertu te tima dobio i velik pljesak.
Otvorenost kojom nastupa u komunikaciji s publikom i glazbenicima na sceni stvorio je dojam da smo svi kod njega u dnevnoj sobi i uživamo u druženju uz pjesmu i ples. Božo je i često tražio od publike da ga prati u pjevanju te je tako pojačao dojam druženja, dajući osjećaj prijateljske prisnosti, dijeleći s nama svoje, misli i osjećaje.
Setlista:
Čula jesam
Crne oči
Negdje u daljine
Selim
Koliko su teška tuđa milovanja
Mujo kuje
Rane
Pašana
Kiša bi pala
Pandora
Sahtijan
Lejlija
Bis:
Elma
Đelem, đelem
