Stota obljetnica rođenja Johna Coltranea ove je godine povod brojnim koncertnim i diskografskim prisjećanjima na jednog od ključnih autora u povijesti jazza. Među zanimljivijim je projektima album Dedicated to You, koji su Branford Marsalis Quartet i Dianne Reeves objavili u rujnu, kao i aktualna turneja s kojom su u utorak nastupili u Velikoj dvorani Lisinskog.
Nije riječ o pokušaju rekonstrukcije slavnog albuma koji su Coltrane i pjevač Johnny Hartman snimili 1963. godine, uz McCoya Tynera, Jimmyja Garrisona i Elvina Jonesa. Marsalis i Reeves uzeli su njegov repertoar kao polazište za vlastitu interpretaciju, zadržavajući prepoznatljivu melodijsku i harmonijsku osnovu, ali ostavljajući dovoljno prostora za osobnost današnjih izvođača. Uz Marsalisa, kvartet čine Joey Calderazzo na klaviru, Eric Revis na basu i Justin Faulkner na bubnjevima.
Koncert je otvoren Coltraneovom kompozicijom Impressions, energično i bez uobičajenog zagrijavanja – koncert je krenuo intenzivno od samog starta i ta razina je održana do samog kraja, bez klasične krivulje od zagrijavanja do kulminacije – kao da je čitav koncert bio kulminacija. Već u prvim minutama bilo je jasno da kvartet nema namjeru igrati na sigurnu kartu nostalgije. Marsalisov saksofon, Calderazzov klavir, Revisov bas i Faulknerovi bubnjevi razvijali su glazbu kroz stalnu izmjenu impulsa i improvizacijskih dionica, uz vrlo precizno zajedničko muziciranje. Unatoč veličini Lisinskog, zvuk je ostao kompaktan i dovoljno detaljan da se čuju i sitne promjene unutar kvarteta, kompenziravši tako za izostanak intimnijeg koncertnog prostora.
Na drugoj skladbi pridružila im se Dianne Reeves, dočekana dugim pljeskom. Autumn Serenade, jedna od skladbi s izvornog Coltraneova i Hartmanova albuma, pokazala je koliko je njezin vokalni pristup udaljen od pukog reproduciranja originala. Reeves se s kvartetom povezivala gotovo bez vidljivog napora, precizno oblikujući fraze i ostavljajući prostor instrumentalistima. Uslijedila je naslovna Dedicated to You, a potom Lush Life, They Say It’s Wonderful i You Are Too Beautiful. Melankolična balada Lush Life donijela jednu od zanimljivijih izvedbi večeri. Publika je pritom, svaka joj čast, slušala vrlo koncentrirano i bez uobičajenog šuškanja i blicanja mobitelima (stvarno se poštovala zabrana korištenja mobitela), što je posebno odgovaralo ovakvom programu.
Zanimljivo je bilo i ponašanje samih izvođača na pozornici. Kada nisu bili u prvom planu, Marsalis i Reeves povlačili su se prema stražnjem dijelu pozornice, gotovo u mrak, slušajući kolege. Ulazi i izmjene odvijali su se bez naglašavanja vlastite važnosti: glazba je određivala tijek koncerta, a ne obrnuto. Kod glazbenika s toliko iskustva upravo takva nenametljivost govori dovoljno. Također je zanimljivo spomenuti kako su preskočili generička cheesy obraćanja publici (”kako im drago što su u Zagrebu, kako je ovo posebna publika” i slično) – takav pristup ne znači automatski hladnoću ili suzdržanost, prije bi se moglo reći da je glazba rekla sve i prenijela toliko emocija da bi bilo kakvi generički verbalni ukrasi bili suvišni. Uostalom, Reeves je na kraju pjevanjem predstavila glazbenike, u sklopu vokalne improvizacije, i kratko ali toplo pozdravila publiku na samom kraju.
Posebno mjesto pripalo je kultnoj kompoziciji Afro Blue, u kojoj su se Reeves i kvartet susreli u slobodnijoj, ritmički razigranoj izvedbi. Za bis su odabrali My Favorite Things, još jednu skladbu snažno povezanu s Coltraneom, kojom su, nakon intenzivne, tour-de-force Afro Blue, koncert završili u opuštenijem tonu.
Branford Marsalis, jedan od najvažnijih suvremenih jazz-saksofonista i višestruki dobitnik Grammyja, već desetljećima održava svoj kvartet kao središte vlastitog rada. Dianne Reeves, peterostruka dobitnica Grammyja i jedna od najcjenjenijih jazz-vokalistica, u ovom se projektu pokazala kao ravnopravna partnerica kvartetu, a ne tek gošća koja izvodi vokalne dionice. Upravo je to možda i najveća vrijednost njihove suradnje: Coltraneov repertoar nije poslužio kao muzejski eksponat, nego kao materijal s kojim su četvorica instrumentalista i pjevačica mogli ponovno uspostaviti vlastiti odnos prema jazzu.
Tako smo dobili vrhunski jazz koncert, možda čak najbolji ove jeseni, koji je istodobno duboko poštovao povijest i odbio ostati zarobljen u njoj.
