Nakon više od dva desetljeća karijere i brojnih europskih zaobilaženja, američki alt veterani Breaking Benjamin napokon su stigli u Hrvatsku. Zagrebačka Tvornica kulture ugostila je bend koji je godinama punio radijske etere hitovima poput So Cold, Breath i The Diary of Jane, a interes domaće publike pokazao je koliko je njihov prvi hrvatski nastup bio dugo iščekivan. Rasprodana dvorana i atmosfera koja se osjećala još prije otvaranja vrata jasno su dali do znanja da se ne radi o još jednoj postaji europske turneje, nego o večeri koju su brojni fanovi čekali godinama.
Večer su otvorili Black Sonic Pearls, međunarodni alternativni hard rock sastav koji posljednjih godina postupno učvršćuje svoje mjesto na europskoj rock sceni. Nakon nastupa uz izvođače poput Slasha, Judas Priesta, Pantere i Scorpionsa, ove su se godine našli u ulozi predgrupe na europskoj turneji Breaking Benjamina, a zagrebački koncert pokazao je da ta pozicija nije došla slučajno. Od prvih taktova bilo je jasno da Black Sonic Pearls ne pristupaju nastupu kao klasičnoj “uvodnoj” zadaći. Njihov spoj alternativnog rocka, grunge estetike i modernog hard rock zvuka isporučen je energično i sigurno, bez potrebe za pretjeranim scenskim gestama. Frontmen Arseniy Borodin brzo je uspostavio kontakt s publikom, dok je ostatak benda djelovao uigrano i stabilno, s lakoćom prilagođen velikoj pozornici. Iako je publika u Tvornicu primarno došla zbog glavnog benda večeri, BSP su uspjeli zadržati pažnju i završiti svoj set u trenutku kada je prostor bio potpuno pripremljen za nastavak programa.
Uz uvodni instrumental i zamračenu pozornicu, Breaking Benjamin otvorili su koncert pjesmom I Will Not Bow, odmah postavivši dinamiku koja će obilježiti ostatak večeri. Bez dugih pauza i komunikacije između pjesama, bend je nastavio u prepoznatljivom ritmu kompaktnosti, fokusiranosti i bez skretanja s glazbenog tijeka. Od samog početka je bilo jasno da će jedan od faktora večeri biti uvjeti u dvorani. Tvornica kulture bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a visoke ljetne temperature stvorile su gotovo sparnu atmosferu. Ipak, to nije usporilo publiku. Svaki novi refren, svaki uzvik i svaki val energije iz publike dodatno je podizao temperaturu prostora, doslovno i simbolično, stvarajući intenzitet koji je rastao iz pjesme u pjesmu. Benjamin Burnley je tijekom cijelog nastupa djelovao vidljivo opušteno i raspoloženo, u znatno komunikativnijem izdanju nego što je to često slučaj na velikim pozornicama. Posebnu dimenziju koncertu dao je i njegov sin Ben, koji ih prati na aktualnoj europskoj turneji i sudjeluje u izvedbi tijekom cijelog seta. Njihova interakcija na pozornici, povremeni razmijenjeni osmijesi i nenametljiva prisutnost unijeli su dodatnu toplinu u izvedbu i pokazali osobniju stranu frontmena.
Glazbeno, Breaking Benjamin isporučili su standardno preciznu i čvrstu izvedbu. Njihov pristup se i dalje oslanja na jasno definiranu strukturu pjesama i kontroliranu dinamiku, bez improvizacija koje bi mijenjale osnovni karakter materijala. Setlista je u velikoj mjeri pratila ostatak europske turneje, s naglaskom na materijal s albuma We Are Not Alone, Phobia i Dear Agony, uz nekoliko novijih pjesama i aktualni singl Awaken. Posebno su snažno odjeknule izvedbe Until the End, Red Cold River, Blow Me Away i So Cold, dok su You i Dear Agony donijele kratko spuštanje tempa prije završnog dijela koncerta. Publika je od početka do kraja bila ravnopravan sudionik nastupa. Tvornica je gotovo neprestano pjevala u glas, a vrhunac večeri stigao je uz Breath, Dance With the Devil i završnu The Diary of Jane, koja je u potpunosti pretvorila prostor u zajednički zbor.
Iako između pjesama nije bilo mnogo govora, Burnley je nekoliko puta uspio razbiti distancu s publikom. Pred kraj koncerta kroz osmijeh je komentirao kako je u Hrvatskoj “stvarno vruće”, dodavši da Amerikanci nisu navikli na takve temperature. U šali je pokazao na prijenosnu klimatizacijsku jedinicu ispred sebe, napomenuvši kako mu upravo ona pomaže izdržati nastup, što je izazvalo smijeh i pljesak publike. Najemotivniji trenutak večeri dogodio se neposredno prije posljednje pjesme. Burnley je zahvalio publici na srdačnom prijemu i priznao kako mu je iskreno žao što je bendu trebalo toliko vremena da prvi put nastupi u Hrvatskoj. Dodao je i kako se godinama bori sa strahom od letenja, ali da su ovoga puta pronašli način da u Europu doputuju brodom, zbog čega vjeruje da će se u budućnosti moći vraćati češće. Ta je izjava izazvala iznimo glasan pljesak večeri i dodatno učvrstila dojam bliskosti između benda i publike.
Produkcijski, koncert je ostao vjeran estetici koju Breaking Benjamin njeguju na aktualnoj turneji. Rasvjeta je bila jednostavna i funkcionalna, s naglaskom na tamnije tonove, snažne kontraste i povremene bljeskove koji su pratili dinamiku pjesama. Bez kompleksnih vizualnih elemenata ili scenskih intervencija, fokus je ostao isključivo na izvedbi i zvuku, što je odgovaralo karakteru prostora i same publike. Ako se koncertu može pronaći ozbiljnija zamjerka, ona se odnosi isključivo na njegovo trajanje. Nakon približno 75 minuta i osamnaest pjesama Breaking Benjamin završili su nastup bez bisa, što je format koji prate tijekom aktualne europske turneje. Upravo zato dio publike ostao je s dojmom da je večer završila u trenutku kada je energija bila na vrhuncu.
Ipak, taj dojam više govori o intenzitetu reakcije publike nego o samom nastupu. Breaking Benjamin ponudili su ono zbog čega već više od dva desetljeća uživaju status jednog od najprepoznatljivijih imena modernog hard rocka, a to je samu preciznu izvedbu, snažne pjesme i jasno definiranu koncertnu estetiku. Istovremeno, Black Sonic Pearls potvrdili su da nisu tek funkcionalna predgrupa, nego bend koji se polagano vrlo ozbiljno pozicionira na suvremenoj rock sceni.
Ako je cilj prvog hrvatskog nastupa bio pokazati da Breaking Benjamin ovdje imaju publiku koja ih je spremno čekala godinama, onda je taj cilj u potpunosti ispunjen. Sudeći prema reakciji prepune Tvornice kulture, sljedeći povratak teško da će morati čekati još jedno desetljeće.
Galerija fotografija; Breaking Benjamin u Tvornici kulture, foto: Irma Horvat
