Bryan Adams je u rasprodanoj Wiener Stadthalle u četvrtak priredio koncert koji je još jednom potvrdio njegov status jednog od posljednjih velikih klasičnih rock autora koji i dalje, bez ikakvih problema puni velike dvorane diljem Europe. Pred više od 11 tisuća ljudi, Adams je ponudio gotovo dvosatni show koji nije bio puki presjek karijere, nego pažljivo režirana i dramaturški jasna rock-priča , od intime do euforije, od tihih trenutaka do kolektivnog pjevanja publike. Svaki detalj večeri bio je pomno osmišljen kako bi publika doživjela priču koja se razvija kroz emociju, ritam i dinamiku.
Koncert je započeo neuobičajeno i vrlo efektno. Umjesto da odmah krene s punim bendom i očekivanom bukom, Adams se pojavio na manjoj pozornici smještenoj usred publike i večer otvorio akustičnim izvedbama. Takav početak dao je koncertu gotovo klupsku atmosferu, neuobičajenu za dvoranu ovakvih razmjera, i stvorio snažan osjećaj bliskosti s publikom. Upravo u tim prvim minutama postalo je jasno da Adams ne igra na kartu spektakla, već na iskrenu emociju, kontakt i neposrednu komunikaciju. Publika je bila očarana jednostavnošću i intimnošću trenutka, a atmosfera je postala gotovo magična.

Nakon akustičnog uvoda, preselio se na glavnu pozornicu, gdje je koncert službeno eksplodirao energičnim “Kick Ass”. Od tog trenutka nadalje, Wiener Stadthalle pretvorila se u klasičnu rock arenu – glasnu, raspjevanu i potpuno uključenu u svaki refren. Adams je bez problema kontrolirao dinamiku večeri, vješto izmjenjujući brze, gitarski nabijene pjesme s emotivnijim, smirenijim trenucima, ne gubeći pritom pažnju publike ni na trenutak. Svaka pjesma imala je svoju funkciju u priči večeri, a bend je pratilo precizno i moćno izvođenje.
Set-lista je bila prava poslastica za dugogodišnje fanove. Redali su se hitovi poput “Run To You”, “Somebody” i “18 til I Die”, izvedeni s prepoznatljivom snagom i energijom, ali bez suvišnih aranžerskih zahvata ili nepotrebnog moderniziranja. Sve je zvučalo čisto, jasno i fokusirano na samu pjesmu. Bend je djelovao izuzetno uigrano, precizno i moćno, ali nikada prenapadno, svaki instrument bio je u službi cjeline. Publika je reagirala oduševljeno, pjevajući i prateći svaki stih, a energija dvorane bila je zarazna.

Posebni trenuci večeri dogodili su se tijekom balada. “Please Forgive Me”, “Heaven” i nezaobilazna “(Everything I Do) I Do It For You” pretvorile su dvoranu u veliki zbor, s tisućama glasova koji su pratili svaki stih. U tim trenucima Adams je pokazao koliko su njegove pjesme nadrasle vrijeme u kojem su nastale i zašto i dalje povezuju različite generacije publike. Snažna emotivna veza između izvođača i publike bila je očita u svakom pogledu i svakom aplauzu.
Kako se koncert bližio kraju, tempo se ponovno pojačao. “Back to You” i, naravno, “Summer Of ’69” zaključili su večer u atmosferi čiste rock-euforije, s publikom na nogama i refrenima koji su odzvanjali dvoranom i dugo nakon što su se svjetla upalila. Bila je to prava eksplozija hitova bez praznog hoda, koncert u kojem nije bilo mjesta rutini ili umoru. Bryan Adams u Beču nije dokazivao da je legenda, on je to jednostavno još jednom potvrdio, pružajući večer koja je podsjetnik kako zvuči iskren, neposredan i bezvremenski rock’n’roll.


