Zagreb je sinoć dobio svoju malu metal feštu. Četiri benda, četiri potpuno različita pristupa, a opet savršeno posložena večer koja je iz sata u sat postajala sve glasnija, žešća i luđa. Od mračnog alternativnog rocka The Nocturnal Affaira, preko blackened death metala Hatea i potpuno „otkačenih“ Japanaca iz Crystal Lakea, sve do industrijske metal mašine zvane Fear Factory.
Svirka je krenula već u 19 sati, pa je The Nocturnal Affair dočekao još uvijek prilično praznu dvoranu. Šteta, jer Amerikanci iz Las Vegasa definitivno su zaslužili veću publiku. The Nocturnal Affair, predvođeni Brendanom Shaneom, svojim su dark/alternative rockom bili pomalo neočekivan uvod u ono što će uslijediti. Dečki su se pojavili u sakoima i mokasinkama, ali vrlo brzo pokazali da im za dobar nastup nije potrebna metal „uniforma“.
Imali su odličnu komunikaciju s publikom, bilo je puno zajebancije, opuštenosti i energije, a najvažnije – vidi se da im je stalo. Uložili su maksimalan trud u svoj nastup i uspjeli napraviti atmosferu i pred malobrojnom publikom. A upravo je to možda i najveća nepravda ranih termina – ljudi još nisu stigli, a bend već daje sve od sebe. Set su završili i pomalo neočekivanim izborom, Haddawayevim hitom What Is Love, koji je u njihovoj izvedbi dobio potpuno novu dimenziju.
Cross Me Out
Choke
Benefit Of Doubt
Place in Time
Deal With It
Oxygen
What Is Love (Haddaway cover)
Dok je vani lagano rominjala kiša, u Boogaloou je postajalo sve mračnije. Na pozornicu je izašao poljski Hate, predvođen Adamom „ATF Sinnerom“ Buszkoom. I njihov nastup izgledao je upravo onako kako se od Hatea i očekuje – mračno, brutalno i atmosferično. Stage su dodatno uredili tako da cijela priča izgleda gotovo ritualno, a dvije „vatrice“ na pozornici bile su odličan detalj. Do tada se i publika već solidno popunila. Nakon uvoda The Nocturnal Affaira, Hate je jasno pokazao da večer sada ulazi u nešto puno žešće.
Bellum Regiis, Erebos, Sovereign Sanctity, Rugia, Resurrection Machine i The Vanguard prošli su kroz dvoranu kao mračni zid zvuka.
Ako je Hate zamračio Boogaloo, Crystal Lake su ga jednostavno zapalili. Japanski bend iz Tokija jedan je od onih koji očito ne poznaju riječ „stati“. Njihova energija je nevjerojatna. Skaču, trče, animiraju publiku i pritom izgledaju kao da im je pozornica premala. I publika je to odmah prihvatila. Teško da je itko mogao ostati „drvena Marija“ gledajući što se događa na stageu. Circle pitovi počeli su se vrtjeti, ljudi su skakali, a atmosfera se iz minute u minutu dizala. Crystal Lake bili su upravo ono što je trebalo prije Fear Factoryja – potpuno lud, energičan i fizički iscrpljujući nastup koji je publiku ostavio dovoljno nabrijanom za završnicu.
Everblack
Blüdgod
Hail to the Fire
SIX FEET UNDER
Aeon
Prometheus
The Weight Of Sound
Apollo
A onda je došao trenutak zbog kojeg se Boogaloo sinoć i napunio – Fear Factory. Bend koji je svojim spojem ekstremnog metala, industrijske hladnoće, elektronike i gotovo robotski precizne ritmike obilježio čitavu jednu eru metal glazbe izašao je pred zagrebačku publiku i odmah preuzeo kontrolu.
Nakon Crystal Lakea energija je već bila na visokoj razini, ali Fear Factory su je podigli još nekoliko stepenica.
Komunikacija s publikom bila je odlična, a circle pitovi koji su krenuli još tijekom Crystal Lakea sada su postali još veći. Boogaloo je izgledao kao da je netko odlučio provjeriti koliko ljudi može istovremeno trčati u krug. Set je bio presjek materijala koji je pokazao zašto Fear Factory već desetljećima imaju posebno mjesto u industrial metal priči.
Acres of Skin
Industrial Discipline
Powershifter
Shock
A onda posebno iznenađenje večeri – Edgecrusher, kojem su se pridružili Crystal Lake. Spoj japanske energije i industrijske mašinerije Fear Factoryja bio je jedan od onih trenutaka zbog kojih koncert dobije dodatnu vrijednost. Negdje između ne znam točno kojih pjesama dogodio se trenutak koji će jedan dvanaestogodišnjak sasvim sigurno dugo pamtiti. Naime, na molbu gitarista Dine Cazaresa, cijeli je Boogaloo zapjevao „Happy Birthday“ upravo njemu.
Nakon toga su uslijedili Linchpin, No One, Invisible Wounds (Dark Bodies), Soul Hacker, Roboticist, Martyr, Arise Above Oppression i Archetype. Publika ih, naravno, nije pustila bez bisa. A ako je netko pomislio da je gotovo, prevario se. Za kraj su stigla četiri „klasika“. Demanufacture, Zero Signal, Replica i Resurrection zaokružili su večer na najbolji mogući način.
I upravo je u tome bila čar sinoćnjeg koncerta. Nije to bila večer jednog zvuka. Četiri benda donijela su četiri potpuno različite energije, od mračnog rocka i teatralnog blackened deatha, preko japanskog metalcore ludila do hladne i precizne industrijske metal mašinerije.
The Nocturnal Affair možda su počeli pred najmanjim brojem ljudi, ali su pokazali da rani termin ne znači i manjak energije. Hate je donio mrak, Crystal Lake kaos, a Fear Factory sve pretvorio u jednu veliku metalnu završnicu.
Mali festival u Boogaloou? Upravo tako je izgledalo. I, što je najvažnije, zvučalo.
