Promocija albuma The Land We Knew the Best u Ljubljani
Chris Eckman jedan je od onih umjetnika s posebnim darom za pisanje pjesama. Dokazao je to tijekom godina s The Walkabouts, kao i u uspješnoj solo karijeri s dosad pet objavljenih albuma. Njegove su pjesme obrađivali Townes Van Zandt, Steve Wynn i Willard Grant Conspiracy. Sada se napokon vratio sa svojim novim, šestim albumom The Land We Knew the Best i svježim pričama, koje je premijerno predstavio 14. siječnja 2025. u Cankarjevom domu u Ljubljani uz prošireni sastav glazbenika: Žiga Golob (kontrabas), Alastair McNeill (električna gitara), Jana Beltran (glas, akustično-električna gitara), Andraž Mazi (pedal steel gitara) i Blaž Celarec (bubnjevi).
Chris Eckman, foto: VD
Chris Eckmanov koncert predstavljao je svojevrsni presjek njegove cjelokupne (solo) glazbene karijere, savršeno spajajući fragmente njegovih solo albuma s novim materijalima s albuma The Land We Knew The Best. Njegova sposobnost da glazbom prenese intimne priče i melankolične pejzaže bila je jasna tijekom cijele večeri, ostavljajući dojam čak i na one koji nisu duboko upoznati s njegovim opusom.
Eckman je tijekom svoje solo karijere usmjerio svoj fokus s epskih narativa i širokih aranžmana iz vremena rada The Walkaboutsa na introspektivniji i minimalističniji izraz. Albumi poput Harney County, The Last Side of the Mountain i Where the Spirit Rests, s kojih je izveo stvari Nothing Left To Hate, Stranger, kao i Drinking in America, koju Eckman naziva svojom „break up with America“ pjesmom, otkrivaju umjetnika koji se hvata u koštac s temama izolacije, gubitka i nade, s naglaskom na snagu tišine i suzdržanih zvučnih pejzaža. Na koncertu, taj intimni pristup sjajno se nadopunjavao s bogatstvom zvuka novoga albuma, čiji su slojeviti aranžmani dali dublju dimenziju njegovoj izvedbi.
Chris Eckman, foto: VD
Za razliku od kolektivnoga duha koji je karakterizirao The Walkabouts gdje su tekstovi više bili povezani s narativima o zajednicama i gubitku, Eckmanov solo rad je intimniji i kontemplativniji i donosi osjećaj duboke osobne povezanosti s materijalom. Na koncertu se mogla osjetiti ta evolucija – od jednostavnijih akustičnih formi do slojevitih zvukova kakve donosi The Land We Knew The Best.
Publika je u Cankarjevom domu imala prilike čuti kako pjesme s njegovih ranijih albuma odražavaju geografske i emocionalne krajolike koji su oblikovali njegovu umjetnost, dok su nove pjesme poput Genevieve, Town Lights Fade, Haunted Nights odisale gotovo kinematografskom atmosferom. To je možda najočitije u pjesmi Genevieve, koji sadrži tužne klavirske figure i prigušene prateće vokale slovenske kantautorice Jane Beltran. Upravo je zbog njezinoga, odnosno ženskoga glasa, na koncertu bila primjetna odsutnost vokala Carle Torgerson, što je, osobno, pobuđivalo nostalgiju za, sada već davnim, vremenima The Walkaboutsa i njihovim nezaboravnim koncertom na terasi Jabuke sredinom 1990-ih. Iako je solo rad Chrisa Eckmana jednako emotivan i introspektivan, ta odsutnost stvara osjećaj nečega nedostajućega, što je ovome, ionako intimnom koncertu, znatnije dodalo prizvuk melankolije.
Sinoćnji koncertni opus bio je fascinantno i snažno povezan u jedinstvenu cjelinu, dok se u Eckmanovom glasu mogla dubina njegovih životnih ožiljaka i meditativna radost njegovoga sviranja, istražujući nove emocionalne pejzaže. Upravo ta sposobnost balansiranja između introspekcije i narativne širine čini njegov rad toliko fascinantnim.
U konačnici, Eckman je na koncertu uspio spojiti intimnu ranjivost i bogatstvo zvuka, ostavljajući publiku s dojmom da su svjedočili nečemu jedinstvenom – glazbenom putovanju kroz vrijeme i prostor, oslikanom emocijama koje nadilaze riječi.
Iako se novi album prodavao na merchu, službeno bi trebao biti objavljen 24. siječnja na LP-u, CD-u i digitalnom izdanju preko Glitterhouse Recordsa, nakon čega će uslijediti opsežna turneja diljem Europe na još nenajavljenim lokacijama. Došapnuto nam je da je i Zagreb u planu; čim saznamo mjesto i datum, saznat ćete ga i vi!
