Dvije i pol godine nakon dugoočekivanog premijernog nastupa, Clan of Xymox su se ralativno brzo vratili u Zagreb. U zadnje vrijeme je to postalo normalno. Neki su bendovi desetljećima zaobilazili Zagreb, a sada navrate svakih par godina. Tom društvu pripadaju Midge Ure, Kim Wilde, a sada i Clan of Xymox. Neka se tako i nastavi. Vjerujemo da im se sviđa kod nas.
Za razliku od prošlog puta kada su nastupili u Močvari (o čemu je potpisnik ovih redova pisao na ugaslom portalu SoundGuardian), ovaj put su se natapirane darkerske glave ukazale u malo većoj Tvornici. To „malo veća“ utjecalo je na dosta prostora koje je ostavljeno za disanje i promenadu kroz publiku. Kako bi se ekipa „zgusnula“ organizator je zatvorio galeriju i pristup Maloj Tvornici. Dakle, na šank obavezno morate do glavnog ulaza. Pa sad, tko je žedan, obavezno prouzrokuje komešanje kroz mrak.
Koncert počinje točno po satnici. Na bini nam se ukazuju Mario Usai na basu te zastrašujuće upečatljiv Sean Winzer na kojekavim udaraljkama, laserima, klavijaturama i gotovo svemu. U pozadini je po kompjutoru pimplala, vjerojatno, Kristen Chiacchia (nisam siguran), a pred svima nama za gitarom i mikrofonom milio se Ronny Moorings, jedini stalni član benda. Kao i prije koju godinu, ponovo je bio dobro raspoložen i prilično pričljiv. Naravno da nam je rekao da zna nešto malo slovenskoga, ali da mu je hrvatski nepoznanica. Ipak ga jezična barijera nije spriječila da se zbliži sa još jednim slavenskim jezikom. Na kraju se pohvalio da je večeras naučio i pokoju riječ.
Setlista je u dlaku ista kao i na svim koncertima ovog studenog. Svaku večer nastupaju u drugom gradu. Budimpešta, Beč, Minhen. Otvaranje kreće s pjesmom „Stranger“. Dobar dio setliste je otpao na promociju zadnjeg albuma iz 2024. godine, „Exodus“, a našli su se tu i potpuno novi singlovi „Broken Heart“ i sjajna „Fire“. Nekome sa strane može izgledati da su ovi novi singlovi jednostavno bolji i slojevitiji od starih pjesama još s početka karijere. Tako vjerojatno i jest. Međutim publika je bitno bolje regirala na najstarije pjesme, bez obzira koliko se sada, s ove distance, mogu činiti plošnima u odnosu na ove novije.
Regularni dio koncerta završava udarnički. Set „She“, „Fire“ i najveći hit „A day“ djeluju kao najbolji dio koncerta. Nakon zahvala, ekipa se ubrzo vraća s prvim bisom od četiri pjesme, nakon čega slijedi još jedan s tri dodatne. Bilo je stvarno dobro i atmosferično. A cijeli bend je djelovao prilično entuzijastično i neumorno. Ne bi se reklo da već četvrti dan zaredom sviraju u drugom gradu. Sjajno su odradili ovaj nastup.
Čini mi se da bi ih ponovo ubrzo mogli slušati uživo. Dobra neka vremena.
