Combichrist sam zadnji put vidio kad su bili predgrupa Rammsteinu u Zagrebu. Nakon toga nastupa sam ih malo intenzivnije slušao, ali nekako su se izgubili sa mojih setlista i zato sam se jako zainteresirao za ovaj njihov nastup u našoj metropoli.
Usput imaju u paketu u najmanju ruku vrlo zanimljive bendove, pa sam se spremio za jedan vrlo mračni, gotički, metalno, punkerski, ezoterični plesni spektakl.
S obzirom na čak četiri benda početak je bio ran.
Već u 19:30 na pozornicu je stupio duet pod imenom Eroterik, američki pagan synth gothik band u sastavu Allisonn and Brady koji su svoj nastup počeli neočekivano žestoko i glasno. Iako je u podlozi išao neki beat, Brady je rasturao gitaru, a Allison je opako pjevala i počesto growlala. Ukratko ću vam objasniti zašto je to bilo iznenađenje. Preslušao sam ih kad sam čuo da dolaze i njihovi klasični uradci su na tragu Depeche Modea, OMD-a i sličnih bendova iz 80-tih. I moram priznati da su mi se neke njihove stvari poput „Trickster“ i „Hero“ poprilično svidjele. Poslušajte, pa ćete vidjeti veliki odmak od onoga što nam slijedi u njihovoj budućnosti. Sve što su svirali u Zagrebu još nije objavljeno i slijedi nam album koji će donijeti vrlo žestok, metalni i čvršći zvuk i glas koji je moćan i prodoran. Da se vratim na sam nastup. Vrlo je nezahvalno nastupati u ovakvom slotu i pred vrlo malim brojem publike (10-15 ljudi), no nije ih to smetalo da daju sve od sebe, a naročito vrlo rasplesana i živahna Allison koja je i to malo publike (i mene među njima) privukla svojim šarmom, veseljem i širokim osmjehom.
Top početak večeri, svakako poslušajte i ranije i nove radove.
Setlista:
- Heresy
- Fear
- Suffering
- Cycles
- Dirt
- Honesty
Drugi nastup sam čekao vrlo napeto jer sam bio i ostao veliki fan banda Birdeatsbaby koji su u 15-tak godina djelovanja izdali hrpu što albuma, što live albuma, što singlica i EP-a. Ujedno sam preslušao i cijeli (i do sada jedini) album „Hex“ Crimson Veila. Znam, znam, treba vam veza. Sigurno si mislite što ovaj sad lupa. Birdeatsbaby je Crimson Veil. Točnije cijela postava je ostala ista, te su promijenili ime. Više o tom i drugim novostima vezanim za bend u intervjuu koji će biti postavljen na stranicu vašeg omiljenog portala. Znači Crimson Veil je fantastičan bend sa fantastičnim glazbenicima. Bilo da govorimo o multitalentiranoj i karizmatičnoj pjevačici Mishkin Fitzgerald ili o njenim bend kolegama: virtuozu na gitari Garryu, mističnoj Hanni na svim mogućim žičanim/gudačkim instrumentima, te opakoj i žestokoj Anne na bubnjevima. „Hex“ je metal i jazz i folk i ozbiljna glazba i sve što si zamisliti možete u jednom miksu koji obara s nogu. Jedino što mi je smetalo je kratak set, no vjerujem (siguran sam) da je samostalna turneja pitanje trenutka.
Njihov nastup počeo je upravo naslovnom „HEX“ i taj uvod je sličio nekom šamanskom ritualu u kojem plavokosa Mishkin i crnokosa Hanna izvode jedan zavodljivi ples i dvoglasno pjevaju uvod, sve dok u tu njihovu harmoniju poput pneumatskog čekića ne upadne bubanj i gitarist počne svoj ubitačni rif.
Pjevačke amplitude od zavodljivog, nježnog, melodioznog glasa do muklog, demonskog, ubitačnog growla su oduševile sve (ipak nešto bolje posjećeno) koji su došli u Boogaloo. Kod njihovog nastupa vidljivo je bilo da sa svakom slijedećom pjesmom sve više ljudi dolazi vidjeti i čuti što se to tamo svira. Uglavnom prolaz kroz set nam je donio pjesme sa albuma prvijenca, a poseban akcent ću staviti na meni osobno najdražu „Flinch“. Tekstovi puni boli, tuge i potrage za samim sobom, ali ostavljeni publici da sami nađu svoje tumačenje.
Jin i Jang na sceni prožet fantastičnom svirkom i nastupom u kojem je svaka nota sjedila, svaki pokret imao smisla. I kako je ritualno počelo, sve je to i na jedan miran i ritualan način završilo sa Mishkin koja je donijela nekakav polumjesec iz kojeg se pušio tamjan.
Iskreno se nadam da će uskoro i sami na turneju jer ovo što su pokazali u vrlo kratkom vremenu je bilo vrhunski.
Setlista:
- HEX
- Shift
- Joyless
- Flinch
- Task
- Oppulence
Kako sam Crimson Veil slušao u pripremi za koncert, tako sam EXTIZE dočekao kao „tabula rasa“. Jedino što sam znao da su njemačko-francuska kombinacija iz Heidelberga.
Sam početak iznenađujući jer nema nikakvih instrumenata – već samo DJ pult. Izlazi mladac u bijelom kombinezonu i kreće sa opakim beatom. Odmah se vidjelo da je to njemački dio dueta. Malo iza njega na stage dolazi avatarovski (bend, ne film) našminkan tip u crvenom kombinezonu i kreće tarapana. Znači malo tko nije skočio na noge kad su krenuli rokati svoje ritmove, a francuski dio dueta počeo maltretirati mikrofon. Podloga me podsjeća na rani rave – one opake, vrlo jednostavne i tako omamljujuće iz pulta Svena Vätha i sličnih velikana ranog ravea. Sve je to sklopljenu u tako dobar paket sa zanimljiv tekstovima, koji usprkos svojoj jednostavnosti vrlo finom satirom izruguju sve što se oko nas događa. Počeli su set sa „Redneck industrial“, pa najveći hit „Dirty Freddy“ (Kruger). Sve što se gore sviralo na ekranu ispod pulta se moglo vidjeti, vrtjeli su svoje video uratke.
Slijedeće što mi se urezalo u pamćenje je „Gothic Ghool“ parodija na „Daddy Cool“ – jednostavno poslušajte i bit ćete oduševljeni.
Na „Guns and Gasoline“ – parodiji na američki način života u jednom trenutku čujemo legendarne rečenice iz Saturday night live – „I got the fever and the only prescription is more cowbell“ (Christopher Walken) i onda onaj ludi Francuz skače između nas u publici sa cowbellom. Zabavno do krajnjih granica i sve su nas natjerali na skakanje i pjevanje i plesanje.
Kraj seta su obilježili sa „Nue metal saved me“ gdje čujemo i pravi growl i žestoku gitaru.
Nakon ovog seta nam je svim trebao odmor i relaksacije pred nastup zvijezda večeri.
Setlista:
- Redneck industrial
- Dirty Freddy
- Techno Viking
- MedEvil
- Gothic Ghool
- ChatGPT is gother then you
- Guns and Gasoline
- Nue metal saved me
Moram priznati da niti kad se Combichrist spremao za nastup nije bilo pretjerane gužve što mi je bilo baš krivo. No, ono što znam je da se ne štede i da će dati sve od sebe bez obzira na broj ljudi.
Sve je išlo kao po špagici što se tiče točnosti i industrial metalni majstori su izašli točno na vrijeme i krenuli sa Children of Violence što je odmah pokrenulo sve nas u publici. Andy u vrhunskoj formi, puna ga je pozornica i šeta kao zvijer u kavezu i pušta svoj moćni, hrapavi glas bez ikakvog napora i kontrolira cijelu situaciju.
Eric 13 i Jamie na gitarama besprijekorni, mladi Dana na bubnjevima precizan, a posebna priča slijedi čovjeku koji svira sve i svašta i koji popunjava valjda sve rupe u soundu Combichrista – Elliot. Prvo što ti padne u oko je da nema šanse da koncert završi bez trzajne ozljede jer čovjek benga neprestano. Uz to se penje, skače, uzima bas, svira, pjeva back vokale… Renesansni čovjek u redovima Combichrista.
Za to vrijeme već buči „Throat full of glass“ – valjda aluzija na Andyev glas. Moćna pjesma, već se skače, mada od mosh pita po kojem su poznati još nema nekih naznaka. To je i bio razlog što sam se povukao u pozadinu, no vrlo brzo sam se našao negdje u četvrtom-petom redu i uspio doći do pozicije u kojoj sam imao savršen pregled. Nizali su jedan hit za drugim i vrijeme je odmicalo brzinom svjetlosti
Zadnji blok me izbio iz cipela, počeli su „Electroheadom“, pa je negdje u pola toga dijela seta Eliott došao među nas sa svojim basom, prošetao kroz ekipu i izanimirao nas, te se vratio na svoju poziciju. Završetak moćan i žestok u maniri vrhunskih koncertnih bendova sa dvodjelnom poukom kako nasilje sve rješava.
Nismo dugo čekali povratak, ekipa je bila željna čuti još hitova, a dobili smo najprije „Denial“ na kojem sam u publici vidio sve članove Crimson Veila kako skaču, na „They“ smo svi bili u sedmom nebu, i to je (kako pratim turneju) trebao biti kraj. No, bilo je očito da se Combichrist osjeća odlično u našem društvu, te su nam poklonili još i „Never surrender“ sa albuma „Making monsters“ po kojem je tureja i dobila ime. Pričao sam sa njihovim mercherom koji mi je rekao da uvijek kombiniraju po dvije od ove tri pjesme, no da nisu još odsvirali sve tri.
Zagreb je dobio poseban tretman.
Prije svega napisat ću da sam malo razočaran s brojem publike, te svi vi koji se mislili, a niste došli stvarno imate za čim žaliti. Znam da je ekipa potegnula iz Sinja na ovo, a bilo je ljudi odsvakuda, stoga svi vi domaći – žuti karton. I Esoterik i Crimson Veil i Extize su po prvi puta bili u Lijepoj Našoj i puno ste propustili ne vidjevši ih. A o Combichristu neću trošiti riječi jer njih nakon ovog nastupa vraćam na svoju set listu.
Ekipa iz organizacije Twilight Promotiona i Boogalooa – top klasa level pro. Svaka čast i keep up the good work.
Setlista:
- Children of Violence
- Today I Woke to the Rain of Blood
- Throat Full of Glass
- Get Your Body Beat
- Just Like Me
- Compliance
- Follow the Trail of Blood
- Can’t Control
- Electrohead
- Sonic Witch
- Modern Demon
- Violence Solves Everything, Pt I
- Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream)
Bis:
- Denial
- They
- Never surrender
Up the horns!
