Još jedna od onih večeri gdje smo gledali bend koja je bila na višoj listi skupina koje vjerojatno nikad nećemo vidjeti uživo, ali evo nas i evo bogami Covena u Močvari. Doneseno, distribuirano i spakovano u lijes i prevezeno brodom Demeter preko Velike bare by Hangtime agency.
Satana (iliti Jinx) koja ne zna za penziju se ukazala u Močvari, ali prije toga smo morali smo s očajem pogledati obveznu predgrupu.
Crna manifestacija se započela oko 21:30, ipak je bilo nešto kašnjenja usprkos obećanju da neće, no pravit ćemo da smo ovdje svi akademski građani pa ćemo oprostiti ovaj vremenski propust.
Predgrupa si bili grčki heavy metal bend Saturday Night Satan, mladi bend koji su nezavisno izdali svoj trenutačno prvi i jedini album pod imenom All Things Black. Vizualno bend izgleda kao oni vječni studenti na FER-u koji nikako da završe taj zadnji prokleti diplomski rad, osim njihove vokalistice Kate Soulthorn.
Zvuk je bio jako uredan, bina popunjenima sa starim Orange i Marshall pojačalima s bannerom benda u stilu kao da su izašli iz 70-ih.
To je više-manje sve pozitivno mogu reći za njih. Na našu žalost, opet smo dobili još jedan generičan bend koji popunjava svaku moguću generičnu rupu glazbe koji padaju u ponor zaborava 20 minuta nakon seta. S jedne strane možemo im oprostiti jer je riječ o relativnom mladom bendu s prvim materijalima, ali da ovakav mediokritet otvara za legende poput Covena je jako čudno. Znamo da ima puno boljih bendova koji spajaju heavy metal sa hororom i nadnaravnim, možda su ovi bili jedini voljni platiti da uđu u tour bus.
S objektivne strane, glazba koliko god je po špagi je izvedena bez greške, čime je pomogao odličan zvuk u Močvari pred već nakrcanim brojem ljudi u publici.
Jedino što je bilo na odmak je da su mikrofoni bili previše pojačani, toliko da čim krene vokal ostali instrumenti znaju biti pokopani.
Na naše iznenađene i oduševljenje (barem u početku) za kraj su čuvali obradu pjesme Am I Evil od Diamond Heada koja je bila još više popularizirana kada ju je Metallica počela svirati u svojim ranim danima.
Pohvale bendu na instrumentalnom dijelu ali Kate jadna se vokalno jedva snašla kroz cijelu pjesmu, dajem ruku u vatru da je bend nju nadglasao u biranju obrada za kraj setliste bez da su imali obzira dali bi njen stil uopće dobro prošao za ovakav tip pjesme. Što je stvar u njenom glasu općenito je što tu stila još nema, zvuči kao svaka druga tzv. pevaljka koja izvodi pjesme koja bi bila napeta možda srednjoškolcima jer je ugodna za oko, ali budemo realni u metal žarnu danas ih imamo na more koje bolje pjevaju od nje. Da budem donekle pristojan u mišljenju, ovo je bend koji se i dalje pokušava naći.
Nakon jednom školskoga sata izvedbe Saturday Night Satan se našao u backstageu i crne zavjese su pokrile binu za glavne sotone večeri: Coven.
Za one koji ne znaju, Coven ( uz Screaming Jay Hawkinsa) je jaje koje je iznijelo kokoši poput Black Sabbatha, Mercyful Fatea, Venoma i svim sličnim bendova u tom điru. Prvi su pokazivali rogove i njihov prvi album Witchcraft Destroys Minds & Reaps Souls je izdan punih godinu dana prije prvijenca od Black Sabbatha. Čak njihova prva pjesma s albuma se zvala Black Sabbath. Ukratko s pjesmama poput Satanic Mass, Pact with Lucifer i Dignitaries of Hell ne morate vrtjeti ploču unazad da čujete đavolje poruke.
Nakon nekih 20 minuta čekanja intro je krenuo i zavjese se miču, otkrivajuči mračnu binu sa svijećama i projekcijama monstruoznih bića i lijes s naopakim križem gdje se stara gospođa Jinx opušta prije bine. S obzirom na osrednje veliku binu u Močvari napravili su pravu atmosferu vrijednu Covena. Nakon introa koji je bio dobra kombinacija pjesme Satanic Mass i Preludea sa njihovog zadnjeg albuma Jinx iz 2013. bend započinje s pjesmom sa istog albuma pod imenom Out of Luck. Tu zapravo shvaćamo da vokalistica Jinx Dawson ima jebenih 75 godina u kostima, ali u glasu.
Na svim bržim pjesmama kao Out of Luck ili Black Swan žena jedva dolazi do glasa, dok u sporijim stvarima kao Wicked Woman ili Choke, Thirst, Die pokazuje da još može ovo izvesti. Usprkos tome, žena i dalje ima stav i karakter, možemo samo pomisliti koliko bi bila bolja svirka da ju vidimo 20 godina mlađu.
U ovom slučaju njen mladi prateći bend koji je također odjeven kao da s izašli iz kućnih uradaka Antona LaVeya su kičma, đavolji rep i Kosmodisk za staru Dawson i više-manje nose ju kroz cijeli nastup.
Setlista je očekivano bila većinom popunjena sa prvog albuma koji ih je proslavio ali i istovremeno uništio karijeru, ali kako kažu; Coven je morao puzati da bi ostali bendovi mogli trčati.
Unatoč nedostacima što stare godine rade, Jinx Dawson i ekipa su odradili vrlo dobru svirku s odličnim kontaktom s publikom. Može nam samo biti žao što ih nismo vidjeli ranije, u mlađim danima.
