Još jedna nedjelja i još jednom se Boogaloo tresao. Štoviše, zidovi su imali produženi vikend soničnog potresa ovaj put; Combichrist u petak, 1349 u subotu i u nedjelju Venom Inc. s vrlo solidnom crnom death metal pratnjom koji su bili Krisiun i Hate. Ater ne vrijedi ni spominjati, budem naveo zašto malo kasnije. No ako pratite situaciju s pay-to-play bendovima možete naslutiti zašto.
Venomu Inc. nije prvi put da su nam se pojavili, ravno prije 10 godina kad su bili s „originalnom postavom“ koja je imala Mantasa na gitari i Abaddona na bubnjevima. Iz nekog mutavog razloga, njihov dolazak mi je bio apsolutno vam ušnog kompasa. Štoviše, 2015. godina je bila datum rođenja ove verzije Venoma, i u pogledima mnogih, puno bolja verzija od Cronosve solo karijere sa svojim Venom žigom.
10 godina kasnije i situacija je malo drugačija, Mantasa i Abbadona više nema, te su zamijenjeni s jako kompetentnim ljudima ali nažalost osobama koji jedva da imaju ikakve veze sa spomenutim bendom, tako da danas imamo dva Venoma koji većinom vremena sviraju tuđe pjesme. I do toga ćemo kasnije doći. Hajmo mi prvo na svirku.
U 19:00 sati ravno (kako to biva kada Nasty Abyss organizira), popeli su se trojac iz Čilea pod imenom Ater. U opisu su stavili ih pod kategoriju „enigmatičnog trojca“ budući da sam slabo što mogao naći išta vezano za njih, ali nakon što smo pretrpjeli pola i kusur vremena pred trećinu punog Boogaloa prije bi ih nazvao „the zaboravni trojac iz Čilea“ koji su jedva vrijedni da počiste nožne palčeve bendovima koji idu nakon njih.
Dakle trojica ih je gore koji barataju opremom vrijednosti da plate najam stana od 50 kvadrata u Zagrebu na par mjeseci i ja nisam vidio ljenije i monotonije sviranje na osmo žicanim instrumentima u skorijem sjećanju. Mogli su lupati po jednoj žičanoj lopati, mislim da bi efekt bio isti. Rekao bih da je stroj za maglu bio više dinamičniji od njih koji je većinom vremena pokrivao pola bine.
Ovo je primjer kako se sporiji death metal ne radi; monotoni tempovi koji se mijenjaju svakog puta kada novog papu izaberu, growlovi s toliko reverba u sebi da stanu tri romske familije i riffovi koji nikamo ne vode. Sjećam se da sam na zadnje dvije pjesme malo kimao glavom i možda bih ih htio preslušati doma ali nisam čuo njihov naziv jer njihov frontmen toliko tiho priča da sam mislio da lik posuđuje knjigu u NSK.
Hvala rogatom Kopitaru, Hate dolazi nakon njih.
Hate je poljski death metal sa zamašnom kilometražom i diskografijom i da ima imalo pravde u svijetu, Behemoth bi im danas bila predgrupa. Uistinu jedan underrated bend koji zaslužuje još toliko pozornosti i supporta. Tu činjenicu su i ovu večer dečki potvrdili.
Počevši s binom koja je bila vrlo impresivno uređena crveno osvijetljenim lubanjama i sličnim dekoracijama koje uredno stoje uz njihovu glazbu. Ništa pretjerano ali dovoljno da upotpuni doživljaj. Klub se na sreću malo jače popunio i show je krenuo. Njihova set lista više se oslanjala s novija izdanja poput Bellum Regis koji je bio izdan ove godine i dva albuma prije; Rugia i Auric Gates of Veles. Na moju žalost ništa nismo čuli sa Solarflesh albuma koji po pričama iz publike je zadnji album koji smo čuli od njih. Sram nas bilo.
Zvuk se također malo popravio, ali nažalost klub je i dalje bio poluprazan, dovoljno da su se decibeli sudarali o gole zidove prostora. To nije do tonca niti benda, nego jednostavno loša sreća i nedjelja.
Svejedno, manji, ali lojalan broj ljudi se nakrcalo u prve redove i bacilo se na posao; urlicima i intenzivnim vježbanjem vratnih mišića. Iako moram priznati da je bilo zanimljivo kretati se kroz klub bez naguravanja, mogli smo dva Ford Focusa parkirati u klub i dalje bi bilo mjesta još jedan vjerojatno. Ako mi je išta njihova svirka pokazala je da moram ponoviti sonično gradivo s bendom Hate.
Što isto vrijedi i za Krisiun.
Kao i Venom Inc., njima ovo također nije prva tura u Hrvatskoj. Bili su prije više od deset godina predgrupa Cannibal Corpse u Vintageu gdje smo se gurali kao sardine i skidali kalorije u minutama. Ostali su mi u odličnom sjećanju, štoviše smatram da su Cannibalu ukrali show svojim ležernim i prijateljskim pristupom publici dok istovremeno kidaju svojom glazbom koja te potiče da odšarafim glavu negdje kod bisa.
Što se tiče set liste imali smo sreće; nekoliko novih stvari je dodano ali Conquerors of Armageddon album je dominirao, za one koji nisu upoznati s bendom je topla preporuka za prvo rukovanje s njima.
Kao i Hate, njihov nastup je bio bez premca i jako profesionalan. Slično kao i Vader iz Poljske, Krisiun se može staviti u kategoriju AC/DC-a u death metalu, impresivan i dosljedan broj albuma koji se više manje drže slične formule. S jedne strane kvalitetne formule koji dečki mogu odraditi i u snu, ako upalite bilo koji album od Krisiuna znate unaprijed što ćete dobiti. To možemo gledati s dobre i s loše strane, ali što je sigurno njihov materijal uživo zvuči odlično, bez obzira na zvuk koji smo imali u nedjelju.
Ubrzo nakon što smo se pozdravili s Brazilcima se spustila ogromna zastava Venoma ispred bine i zadnji radovi i preinake su se odvijale na bini za večeras. Zbog manjeg kapaciteta ljudi u klubu brzo i efikasno smo se naslagali u prvome redu čekajući zvijezde večeri.
Nakon čekanja minutaže trajanja velikog odmora famozni Venom intro je krenuo koji bi se vrtio na svakoj njihovoj svirci. Bilo tko koji ih je gledao uživo ili snimke online zna o čemu pričam. Samo što glas sa snimke ne prodere ime benda.
Iskreno, ne znam koja je sad trenutačna zakonska gimnastika oko imena benda jer za one koji nisu upoznati s cjelokupnom situacijom bi bili malo zbunjeni oko toga koji bend su točno gledali. Nije zavrzlama kao situacija s Batushkom gdje se 9. verzija tog benda vjerojatno osnovala dok ovo pisao, ali je čudna situacija kako god. Posebno kada Mantas (osoba koja je autor velike većine pjesama u diskografiji) više nije u Venom inc.
Ovo nije opaska Curranu Murphyu koji ga je zamijenio; lik je fantastičan gitarist s impresivnom glazbenom kilometražom i bendovima u kojima je bio. Izdurao je više od tri godine u Annihilatoru, a svi koji smo upoznati s Jeff Watersom; ako u njegovom bendu raštimano kihneš letiš sa svojom gitarom van.
Isto vrijedi za Marca Jacksona na bubnjevima koji je prije svirao s Mantasom i Tonyjem u M:Pire of Evil, prijašnji glazbeni format prije nego se pretvorio u Venom Inc., tako da njegova uloga ovdje još ima smisla.
No da maknemo sve u stranu, Venom Inc. ili kako god ih želimo nazvati, dali su nam sat i kusur soničnog napada gdje su prošli gotovo sve bitne dijelove diskografije od obje verzije benda. Posebno je bilo zanimljivo čuti pjesme s There is Only Black albuma gdje su studijske verzije bile djelomično osakaćene sa strane produkcije. Tu večer smo ih čuli u puno boljem izdanju, posebno pjesmu Infinitum koja je orila od početka do kraja. Posebno je zadovoljstvo također bilo čuti pjesme s Demolition Man ere kao Prime Evil, Cursed i Blackened are the Priests.
Oko njihovog nastupa stvarno ne mogu naći grešku, bend što se tiče nastupa je dobro potkovana i navježbana mašinerija koja je skakala s pjesme na pjesmu skoro do kraja. Tek prije zadnje pjesme, Tony se odlučio obratiti publici i podijeliti polupraznu bocu Jack Danielsa pa ćemo mu oprostiti za manjak komunikacije.
U zaključku, ljudi mogu komentirati da ovo nije pravi Venom ili što god, ali dečki su odradili takvu svirku kakvu “pravi” Venom kvalitetom ne može prismrditi zadnjih 20 godina.