Kada sam se spremao napisati par rečenica o novom studijskom albumu Ponovo na cesti Dade Topića, priznajem – ostao sam na prvo slušanje zatečen i malo sam zastao te odlučio pričekati s iznošenjem bilo kakvih tvrdnji. Zašto? Razloga je više, evo nekih: Dado Topić svojim vokalom i glazbom obilježio je moje teen doba. Od starijeg brata dobio sam uvid u njegov doprinos kada su u pitanju Dinamiti i Korni grupa. Što se tiče grupe Time, tu sam potpuno sam, s vrlo malo godina, shvatio što je zapravo rock i što znači ta riječ fusion i spoj rock fusion. Budući da sa svojih 14–15 godina nisam baš previše znao razlučiti sve te stvari, pojmove i smisleno pohvatati konce, ali znao sam što mi se sviđa, znao sam odrediti što i kako mi nešto odgovara i da – želio sam slušati upravo baš to.
Kako obrazložiti zašto i dandanas imam po tri plejke Time i Time II, Majko zemljo ili, primjerice, Dnevnik jedne ljubavi? Da, bile su to plejke koje su non-stop bile u trendu i nemilice su se svirale, trošile i uvijek je trebalo imati rezervnu, novu plejku jer nikada ne znaš kada će nam baš odgovarati čuti Za koji život treba da se rodim ili Kralj alkohol, ili pak Divlje guske i nezaobilazni sentiš Da li znaš da te volim.
Na kraju, tu je i roditeljski odgoj – poštuj starije i one koji su stvarali rock scenu.
Shodno tome, cijela ova moja priča temelji se na velikom respektu prema glazbenicima koji su bili uključeni u taj proces stvaranja domaće rock scene. E sada dolazimo do Dadina zadnjeg albuma koji, onako proročanski, najavljuje novi povratak na scenu upravo ovim albumom Ponovo na cesti.
Ovih deset novih pjesama ponovo pokazuju koliko je Dado Topić na svom terenu kada se radi o rocku i bližim i daljim njemu pridruženim glazbenim žanrovima.
Nakon petog preslušavanja albuma polako su se kockice posložile i moram priznati da sam ponovo ostao zatečen kako sam se zapravo upecao na pojedine pjesme, ali i na kompletni album. Jako zanimljivo, čak pomalo i neobjašnjivo, slušajući tekstove i glazbu sve više prihvaćam činjenicu da Dado Topić još uvijek može i ima što za pokazati i reći. Istina je da se uvijek u svakom njegovom albumu i projektu stalno traži ono što se radilo i nudilo publici sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Da, to su nekako bila ključna vremena kada su se ispisivale zlatne stranice progresivnog rocka na ovim prostorima. Te paralele i refleksije apsolutno sjajno pokazuju zašto su glazbenici poput Dade Topića istinski titani rocka.
Ovih deset pjesama već svojim naslovima pričaju svoju priču, koja je i iskrena i životna i ne skriva ništa, čak ni iskreno žaljenje za tim prošlim vremenima.
Sa svojih 65 godina daleko je moje teen doba, ali s ovim odmakom doista neću tražiti bilo kakva opravdanja niti izlike za svoj napisani tekst. To je moja osobna refleksija na to kako je glazbeno na mene utjecao upravo Dado Topić. Dado se pojavljuje u gotovo svim ključnim projektima tog vremena i, uz određene devijacije, uvijek ostaje naslonjen upravo na taj rock na kojem sam i sam odrastao i postao odrastao čovjek.
Osobno, jako sam zadovoljan onime što čujem, mada na prvo slušanje nisam baš tako mislio. Ali eto, uvijek si treba dati dovoljno vremena i prostora da se sve smisleno posloži, da se jednostavno postavi onako kako bi trebalo. Ako se na taj način priđe preslušavanju albuma, onda Ponovo na cesti jest upravo to i tako ga treba prihvaćati, a tom materijalu jednostavno se mora dati šansa. Doista sam iskreno sretan što sam kliknuo upravo na taj novi materijal i album i što sam shvatio da doista ne treba bježati od prošlosti, već je treba snažno potencirati i poštovati. A potom s tom refleksijom i iskustvom treba ići na preslušavanje ovih novih deset pjesama, koje su ipak dovoljno jake i kvalitetne da se Dado Topić nema čega sramiti. On je još uvijek tu, on je u sedlu i ponovo na cesti, i tome se istinski veselim.
Za staru gardu, ekipu, ne brinem, već svi vjerojatno imaju album doma i uz njega se dobro provode. Mlađa generacija koja je slušala svoje roditelje album Ponovo na cesti sluša kao obaveznu lektiru i upija i uči kako se neke stvari rade.
Tu su i oni treći, koji tek kreću, i da, oni bi trebali sjesti i koncentrirano poslušati o čemu se ovdje radi. A potom, ili na kraju, sve tri grupacije mogle bi se sresti u nekom prostoru i zajedno uživati i plesati uz pjesme Dade Topića.
Nije li to i najveći uspjeh albuma? Spojiti više generacija u jednoj stvari, a to je relaksacija i uživanje u dobroj mjuzi.
www.facebook.com/dadotopicofficial/
Popis pjesama:
- Slobodan čovjek 2:58
- Ne pripadam nikom 3:40
- Zajedno u vremenu 3:20
- Dinna Impissibile 3:43
- Troši se polako 4:16
- Baby, daj mi znak 3:40
- Prošla vremena 4:24
- Podigni glavu 3:12
- Do you regret 3:07
- Moj put 4:27
(Croatia Records)
Diskografija:
Studijski albumi:
Neosedlani (1979.)
Šaputanje na jastuku (1980)
Otok u moru tišine (2001.)
Apsolutno sve (2004)
Live albumi.
Uživo u Kerempuhu (2008.)
Kompilacijski albumi
The Best Of (sa Slađanom Milošević, 1989.)
The Ultimate Collection (w/ Time, 2007.)
Yours,
Mladen Lončar-Mike
