Dalibor Grubačević “Musical Gravities”

U moru svakojakog glazbenog stvaralaštva, evidentno je kako glazba klasičnog žanra sve više iščezava. Jesu li razlozi za to što ona možda nije više atraktivna slušateljima koji tragaju za novijim ili jednostavnijim glazbenim formama, je li razlog možda prevelik
zadatak koji se nameće pred skladateljem modernog doba ili se naprosto taj žanr sve više napušta kao fosil nekog minulog doba priklanjajući se drugim jezicima glazbe?
Dalibor Grubačević, renomirani skladatelj klasične glazbe i dobro poznati tvorac soundtrackova s domaće scene, primjer je upravo suprotnog odgovora. Ući u koštac s preprekama, poteškoćama i predrasudama produkcijske, stvaralačke ili svjetonazorske prirode, prije svega od skladatelja zahtjeva vrlinu koja je dobar početak za stvaranje nečeg zanimljivog i novog – hrabrost. Ta vrlina dodatno je naglašena i odabirom ne tako uobičajenog instrumenta za lajtmotiv nekog soundtracka – tubom. Ona kao najvažniji unutarnji glas skladateljevih ideja progovara tijekom cijelog ovog albuma dajući mu dojmljivu zaokruženost. Musical Gravities plod su skladateljeva rada prethodnih šest godina zabilježenih na vinilnom izdanju izdavačke kuće Cantus. Kako skladatelj i sam tvrdi na jednom predstavljanju svog albuma, on nije imao namjeru napraviti glazbu koja bi bila preteška za prosječnog slušatelja, već nadasve pitka, slikovita i shvatljiva. Slijedeći tu ideju, Grubačević najavljuje svoj rad Diptihom za kvartet tuba, formom izuzetno praktičnom za suvremenu glazbu i uvodi nas u vrlo mističnu i pomalo mračnu atmosferu gdje tuba kao vodeći instrument nadodaje svojom dubinom i težinom. Grubačević poprilično ekscentričnom orkestracijom u maniri Prokofjeva ili Stravinskog slušatelju stvara sliku nečeg ironičnog, iskrivljenog i krajnje vrckastog. Ta slika nastavlja se u karakterno srodnom stavku pod nazivom Capriccioso. Kako i sam naslov aludira, skladatelj nam oslikava neko biće ishitrene i promjenjive ćudi, koje se lako ocrtava upotrebom nepredvidivih ritmičkih obrazaca bojama nespretne tube.

Prvu strana vinila skladatelj obilježava i svojim Valse Balkanique, napisanim za limene puhače. U ovoj skladbi Grubačević dokazuje svoju umješnost. On jako lijepo u formi valcera stapa orijentalne ili romske melodije s asimetričnim ritmovima karakterističnima za balkanske plesove gdje na trenutke strastveni prizvuk puhača blago gravitira i na latinoamerički ples tango. Čardaš suitom za gudače plesno se zatvara prva strana vinila. Ovdje je Grubačević, na neki način, inkorporirao etno elemente Podravine i Međimurja u formu klasične glazbe krećući se od odrješitog i samouvjerenog do igranja bojom melankolične i samorefleksivne violine.
Druga strana vinila rezervirana je isključivo za Koncert za tubu i orkestar gdje u prvi plan blista solist na tubi Krunoslav Babić. Cijeli glazbeni komad podsjeća na koncerte stvarane u romantičarskom i impresionističkom klasičnom periodu gdje pritom uvod koncerta pokazuju svu toplinu i izražajnost koju tuba kao protagonist može postići. Fluidnog i izražajnog Andantea con moto smiraj dramatičnosti pronalazi u Largu gdje tuba iznad blagih i decentnih gudača popraćenih pulsirajućim udaraljkama, pjeva lirsku i melankoličnu melodiju. Zadnji stavak opet dramatično zaokružuje cijeli komad, ali nešto dinamičnije i spektakularnije od ostalih stavaka. Ovo izdanje prati vrsno napisan tekst autorice Karoline Rugle koja do najmanjeg detalja opisuje rad Dalibora Grubačevića usmjeravajući pažnju slušatelja na svaki detalj vrijedandodatne pažnje. Naslovnica albuma ukrašena je apstraktnom slikom „Dark Matter” Gordane Špoljar Andrašević, koja na platno prenosi svoju viziju nevidljive mase koja ne apsorbira niti reflektira svjetlost. Pitanje je može li se ovdje govoriti o slučajnom odabiru, no slobodno bi se moglo tumačiti da na izvjestan način motiv na naslovnici albuma simbolizira njegov sadržaj – glazbu ispunjenu filmičnošću i dramatičnošću, a bez reflektiranja filma koji stoji iza tog apstraktnog zvuka.